Poslovni broj: Pr-19/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, u pravnoj stvari tužitelja KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Sveučilište u Dubrovniku, Branitelja Dubrovnika 29, OIB: 01338491514, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da je nedopuštena (nezakonita) Odluka o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovanje skrivljenim ponašanjem radnika) tuženika broj: 1241/25 od 13. lipnja 2025. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. ¨.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tuženik odlukom od 13. lipnja 2025. otkazao njihov ugovor o radu zbog samoskrivljenog ponašanja radnika jer da on kao radnik nije reizabran na postojeće znanstveno-nastavno radno mjesto docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, a čime da je prekršio obveze iz radnog odnosa, s tim da je istom odlukom utvrđeno da ne ostvaruje pravo na otpremninu, uz određivanje otkaznog roka, reguliranje godišnjeg odmora i utvrđenje da je odluka konačna i da stupa na snagu danom donošenja. Napominje da je u odluci pogrešno navedeno da je radni odnos zasnovao 1. prosinca 2004. iako je kod tuženika zaposlen od 1. listopada 1993. Navodi da je prigovorio predmetnoj odluci tuženika tvrdeći da u konkretnom slučaju ne može biti govora o samoskrivljenom ponašanju njega kao radnika već osobno uvjetovanom razlogu za prestanak radnog odnosa, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze u odnosu na otpremninu i otkazni rok.

1.2. Tužitelj ukazuje na odredbe čl. 42. st. 5. ZoVOiZD , čl. 115. ZR-a te čl. 98. Pravilnik o radu tuženika, a iz kojih da jasno proizlazi da je nedostatak reizbora osnova za osobno uvjetovani otkaz. Dodatno ukazuje, da je kod otkaza skrivljenog ponašanjem radnik nužno pisano upozoriti radnika na obvezu iz radnog odnosa i ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a što tuženik nije učinio, dapače nije mu niti omogućio iznošenje obrane, uz napomenu da on nikada nije stegovno kažnjavan.

1.2. Predlaže utvrditi ništetnost odluke o otkazu ugovora o radu te naložiti tuženiku da ga vrati na posao i naknadi mu trošak ovog postupka sa zateznim kamatama.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik tvrdi da je cjelokupni postupak reizbora i otkazivanja ugovora o radu proveo u skladu s važećim propisima. Pojašnjava da je tužitelj radni odnos zasnovao temeljem javnog natječaja i odluke Senata tuženika od 30. listopada 2019. pa da je temeljem navedenog s njim 31. listopada 2019. sklopljen ugovor o radu, kojim je tužitelj preuzeo obvezu provedbe ponovnog izbora ili izbora u više znanstveno zvanje i radno mjesto kako je to propisano tada važećim zakonima i općima aktima tuženika u rokovima propisanim zakonom. Ukazuje da je Stručno povjerenstvo u svom izvješću utvrdilo da tužitelj u razdoblju od 5 godina nije ispunio niti jedan od propisanih kriterija za reizbor na predmetno radno mjesto, zatraženo je mišljenje nadležnog Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, ovlaštenog za tumačenje Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti o pravnoj kvalifikaciji otkaza nastavniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto te je isto dalo tumačenje prema kojem se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Ističe da je prema zakonskim odredbama važećim u trenutku otkazivanja izričito propisano da se u konkretnom slučaju radi o navedenoj vrsti otkaza, uz napomenu da je Pravilnik o radu tuženika izmijenjen 28. svibnja 2025. tako da je propisano da ¨Nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa Zakonom o radu.¨.

2.2. U odnosu na tvrdnje o trajanju radnog odnosa kod tuženika, ukazuje da je istina da je tužitelj zaposlen u sustavu znanosti visokog obrazovanja od 1993. no da prethodni poslodavci tužitelja nisu njegovi prednici. Smatra da činjenica dugotrajnosti rada tužitelja u ovom sustavu ukazuje da ima sve predispozicije odnosno osobine i sposobnosti za uredno izvršavanje svojih obveza iz radnog odnosa.

2.3. Ukazuje da se prije otkazivanja ugovora o radu obratio Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja, Sindikalnoj podružnici Sveučilišta u Dubrovniku, uz dostavu odluke i poziva da dostavi očitovanja, a da se isti nije očitovao pa se smatra da nema primjedbi i prijedloga.

2.4. U odnosu na obvezu upozoravanja radnika na obveze iz radnog odnosa, tuženik ukazuje da su obveze tužitelja u pogledu reizbora jasne i da stoga postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da prije otkaza upozorava na obvezu i posljedice kršenja iste niti obvezu omogućavanja radniku iznošenja obrane. Ukazuje da vraćanje tužitelja na posao nije moguće temeljem izričitih odredbi ZVOZD-a koje propisuju obvezu reizbora u određenom roku te novčanu kaznu za poslodavca u slučaju donošenja odluke o reizboru kada za to nisu ispunjeni zakonski kriteriji.

2.5. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti zahtjeve tužitelja.

3.1. Tijekom glavne rasprave pročitani su ugovor o radu, Odluku o otkazu ugovora o radu, prigovor ona odluku o otkazu ugovora o radu s povratnicom, dopis tuženika od 16. lipnja 2025., Pravilnik o radu tuženika iz travnja 2021., Statut tuženika iz srpnja 2024., mišljenje stručnog povjerenstva o reizboru od 9. siječnja 2025., dopis MZOM od 18. ožujka 2025., dopis tuženika upućen Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja, Sindikalna podružnica u Dubrovniku, od 29. svibnja 2025., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu iz svibnja 2025. te Pravilnik o stegovnog odgovornosti zaposlenika tuženika iz srpnja 2025.

3.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem prethodno navedenih dokaza, saslušanje stranaka je ocijenjeno nepotrebnim i suprotnim načelu ekonomičnosti postupka i činjenice hitnosti radnog spora, radi čega isto nije niti provedeno. Pri tome se napominje da iz tvrdnji stranaka proizlazi da ne postoji spor o činjenicama već isključivo o pravnom tumačenju učinaka nespornih činjenica.

3.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja neosnovani.

4. Predmet spora je dopuštenost otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (tužitelja) u vidu neispunjavanja uvjeta za reizbor u znanstveno-nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto.

5. Između stranka nije sporno:

- da su 1. studenog 2019. sklopili ugovor o radu za radno mjesto docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polje elektrotehnike, grana elektronika,

- da je Stručno povjerenstvo tuženika 9. siječnja 2025. dalo mišljenje da tužitelj ne ispunjava uvjete za reizbor,

- da je tuženik Odlukom od 13. lipnja 2025. otkazao ugovor o radu i to zbog skrivljenog ponašanja radnika,

- da se tužitelju u zakonskom roku obratio tuženiku osporavajući kvalifikaciju predmetnog otkaza i

- da tuženik nije prihvatio zahtjev tužitelja za izmjenu kvalifikacije otkaza ugovora o radu.

6. Između stranaka je sporno je li neispunjavanje uvjeta za reizbor u znanstveno- nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto predstavlja kršenje radne obveze radnika ili pak osobne razloge na strani radnika, time je li tuženik zbog ne postojanja uvjeta za reizbor tužitelja imao obvezu upozoriti tužitelja na kršenje obveze iz radnog odnosa i upozoriti istog na posljedice nastavka kršenje.

7. Iz sadržaja Ugovora o radu i to odredbe čl. 3. ugovora jasno proizlazi da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto nastavnika – docenta za znanstveno područje tehničkih znanosti, polje elektrotehnike, grana elektronika, s obvezom provedbe ponovnog izbora ili izbora u više znanstveno-nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto na način u rokovima kako je to utvrđeno zakonom i općim aktima poslodavca. Nadalje, izričito je propisano da će tuženik pokrenuti postupak redovitog otkazivanja osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, bez obveze ponude drugog radnog mjesta, ukoliko tužitelj u postupku izbora ne podnese prijavu na natječaj ili ne bude izabran zbog neispunjavanje uvjeta za izbor. Posebno je određeno da tužitelj kao radnik izjavljuje da su mu jasni uvjeti sklapanja ugovora i da ih prihvaća.

8.1. Odredbama čl. 41. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ("Narodne novine" br. 119/22., dalje u tekstu: ZVOZD) je propisano:

(1) Izbor nastavnika odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi se na pet godina. (2) Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka nastavnik odnosno znanstvenik reizabire se na postojeće radno mjesto ili se izabire na više radno mjesto u skladu s člancima

42. i 43. ovoga Zakona.

(3) Izborom nastavnika odnosno znanstvenika na radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru, znanstvenog savjetnika u trajnom izboru i profesora stručnog studija u trajnom izboru okončan je postupak napredovanja odnosno reizbora.

8.2. Nadalje, odredbama čl. 42. ZVOZD je propisano:

(1) Postupak reizbora pokreće se protekom pet godina od posljednjeg izbora odnosno reizbora, a treba biti okončan najkasnije u roku od šest mjeseci od dana pokretanja postupka. Postupak reizbora pokreće se ako nastavnik odnosno znanstvenik nije, prije isteka roka na koji je izabran odnosno reizabran, podnio zahtjev za izbor na više radno mjesto.

(2) Reizbor nastavnika odnosno znanstvenika provodi se prema postupku koji je člankom 43. ovoga Zakona propisan za izbor nastavnika odnosno znanstvenika na više radno mjesto.

(3) Nastavnik odnosno znanstvenik reizabire se na postojeće radno mjesto ako je od posljednjeg izbora odnosno reizbora ispunio polovinu Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija odnosno Nacionalnih veleučilišnih kriterija i dodatnih kriterija za izbor na više radno mjesto.

(4) Reizbor nastavnika odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi se na pet godina.

(5) Nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u skladu sa zakonom koji uređuje radne odnose.

8.3. Konačno, čl. 79. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu tuženika i svibnja 2025. izmijenjen je dotadašnji čl. 100. Pravilnika o radu tuženika iz travnja 2021. na način da je propisano da ¨Nastavniku odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno mjesto prestaje radni odnos u Skladu sa Zakonom o radu.

9.1. U pogledu tumačenja učinaka odredbe predmetnog ugovora o radu u kojem je izričito propisano da će tuženik, u slučaju neispunjavanja uvjeta za izbor, pokrenuti postupak redovitog otkazivanja, a kako je zaista bilo propisano i Pravilnikom o radu koji je bio na snazi od travnja 2021. do svibnja 2025., time prije otkaza ugovora o radu, zaključak je ovog suda da se radi o odredbama ugovora o radu i Pravilnik o radu koje su u suprotnosti s izričitom zakonskom odredbom jer je ZVOZD izričito određeno da se način prestanka radnog odnosa određuje temeljem zakona koji uređuje radne odnose, čime je jasno, a i logično obzirom je tuženik javna ustanova koja se financira javnim sredstvima, da način prestanka radnog odnosa nije određen slobodnom voljom stranaka ugovora.

9.2. Da je navedeno tako u konkretnom slučaju neispunjavanja uvjeta za reizbor, proizlazi i iz sadržaja odredbi čl. 113. st. 1. točke 3. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" br. 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15., 131/17., 96/18.,) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu, koja propisuje:

¨Novčanom kaznom od 30.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja ne otkaže ugovor o radu osobi izabranoj u znanstveno, znanstveno- nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko ili nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto u slučajevima kada ovaj Zakon predviđa otkazivanje ugovora o radu zbog neispunjavanja uvjeta za reizbor, negativnog izvješća o radu ili ako ne poštuje odredbe ovoga Zakona o odlasku znanstvenika i nastavnika u mirovinu (članak 42. stavak 5., članak 43.a stavak 3., članak 97.a stavak 3., članak 102. stavak 5.),

Sporno je među strankama je li tuženik pravilno proveo postupak ocjenjivanja rada tužitelja i je li u postupku otkazivanja dao tužitelju mogućnost obrane. ¨,

kao što propisuje odredba čl. 108. st. 1. točka 7. ZVOZD, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, u dijelu koji glasi:

¨Novčanom kaznom od 6630,00 do 39.810,00 eura kaznit će se za prekršaj visoko učilište odnosno znanstveni institut koji: ne donese odluku o prestanku radnog odnosa za radno mjesto nastavnika ili znanstvenika kad su za to ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 5. i člankom 51. stavkom 1. ovoga Zakona ili općim aktom visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta ¨.

9.3. Prestanak radnog odnosa, odnosno vrste prestanka radnog odnosa, predstavlja institut koji je izričito reguliran Zakonom o radu, i to kao odredbe koje sudionici radnog odnosa ne mogu slobodno ugovoriti u smislu čl. 9. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje u tekstu: ZR) jer se ne radi o uvjetima rada koje mogu slobodno ugovoriti povoljnije za radnika, već o institut prestanka radnog odnosa koji je, kao i zasnivanje radnog odnosa, izričito reguliran zakonskim odredbama te stranke ugovora ne mogu slobodno ugovoriti način zasnivanja ili prestanka radnog odnosa protivno zakonskim pretpostavkama, niti odlukom poslodavca niti ugovorom poslodavca i radnika.

10. Člankom 115. stavkom 1. ZR-a je propisano:

Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)

2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz)

3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili

4) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

11. Kao što je navedeno u citiranoj zakonskoj odredbi, osobno uvjetovani otkaz pretpostavlja da radnik ne može ispunjavati radne obveze iz radnog odnosa zbog svojih osobina ili sposobnosti, a navedeno konkretno pretpostavlja zdravstvene ili osobne razloge koji ga u tome sprječavaju poput bolesti i/ili invaliditeta, primjerice za konkretno radno mjesto gubitak vida ili govora u slijed kojih ne bi mogao čitati i pisati radove, fizička nemogućnost dolaska i/ili održavanja predavanja i/ili kontakta sa studentima, u bitnom nemogućnost komuniciranja, pisanja radova i istraživanja zbog razloga koji su isključivo vezani za sposobnosti radnika i na koje poslodavac i radnik ne mogu utjecati niti prilagoditi na način da se omogući obavljanje radnih obveza ugovorenog radnog mjesta.

12. Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a kao što zakon određuje, pretpostavlja da radnik ne ispunjava obvezu iz radnog odnosa i to obvezu koju je preuzeo ugovorom o radu, koja je obveza njegovog radnog mjesta i koju objektivno može ispuniti.

13. Razlika između ove dvije vrste otkaza je upravo u činjenici je li radnik propustio ispuniti obvezu iz radnog odnosa zbog svoje krivnje ili zbog nemogućnosti izvršavanja te obveze.

14. Tužitelj niti ne tvrdi niti dokazuje da uvjete za reizbor nije ispunio jer nije bio u mogućnosti zbog osobnih trajnih osobina ili sposobnosti ispuniti uvjete, dapače iz mišljenja stručnog povjerenstva, a koje tužitelj nije osporio, jasno proizlazi da je tužitelj pristupio postupku reizbora, a li da nije dostavio ¨dokumente o ispunjavanju barem jednog uvjeta¨.

15. Temeljem prethodno navedenog, zaključak je ovog suda da je tužitelj preuzeo obvezu pristupanja reizboru zvanja, da je znao koje su njegove obveze u istom postupku obzirom se prijavio na navedeni izbor te da nije priložio nikakve dokaze o ispunjavanju uvjeta reizbora, pri tome ne tvrdeći da bi postojali razlozi koji su ga sprječavali u ispunjenju navedene obveze niti osporavajući odluku tuženika kojom je utvrđeno da ne ispunjava uvjete reizbora, sve uz znanje da je upravo navedeno zakonski uvjet nastavka njegovog radnog odnosa, čime je jasno da je do otkaza ugovora o radu došlo isključivo zbog činjenice da nije ispunio obvezu iz radnog odnosa.

16. Nadalje, čl. 119. ZR-a je propisano:

(1) Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

(2) Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

17.1. U konkretnom slučaju, ispunjenje obveze iz radnog odnosa na reizbor u zvanje je određeno zakonskim rokom te se radi o obvezi koja nije kontinuirana radnja već radnja koja se može ispuniti samo jednom i to u točno određenom roku, s tim da je radnik upoznat s istim temeljem samog zakona i ugovora o radu pa ne postoji niti dužnost niti mogućnost poslodavca da posebno upozori radnika na ovu obvezu u smislu nastavka povrede, dok iz same činjenice da je radnik u roku podnio prijavu za ispunjene obveze, jasno proizlazi da zna za obvezu i posljedice ispunjavanja iste.

17.2. U odnosu na mogućnost iznošenja obrane, iz činjenice da tužitelj nije osporio odluku kojom je utvrđeno da nije ispunio uvjete reizbora, jasno proizlazi da iznošenje obrane nakon donošenja ove odluke o neispunjenju temeljne obveze iz radnog odnosa u zakonskom roku ne bi bilo od utjecaja na prava i obveze i radnika i poslodavca, čime nije niti opravdano očekivati od tuženika da istu omogući. Naime, štogod bi tužitelj rekao u svojoj obrani ne bi promijenilo činjenicu da nije u zakonskom roku ispunio uvjete za reizbor u zvanje i da mu stoga temeljem zakona mora prestati radni odnos.

18. Obzirom je do otkaza došlo zbog skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika, pravilno je tuženik spornom odlukom utvrdio da tužitelj nema pravo na otpremninu u smislu čl. 126. st. 2. ZR-a.

19.1. Konačno, u odnosu na otkazni rok, ukazuje se da je spornom odlukom tuženika određen otkazni rok od 3 mjeseca i dva tjedna, dok je čl. 122. st. 1. i 2. ZR-a kao najdulji ukupni otkazni rok predviđen rok od 4 mjeseca i to za osobu koja je kod poslodavca radila preko 20 godina i koja u trenutku otkaza ima preko 55. godina.

19.2. Uzimajući u obzir da je otkaz dan zbog skrivljenog ponašanja tužitelja, a u vezi s odredbom čl. 122. st. 3. ZR-a koji propisuje da otkazni rok u ovom slučaju iznosi polovicu prethodno navedenog roka, jasno je da tuženik nije povrijedio prava tužitelja u ovom dijelu jer mu je odredio dulji otkazni rok od onog na koje bi imao pravo temeljem zakona, a što je povoljnije za tužitelja kao radnika i time dopušteno.

20. Tužitelj nije uspio u sporu te stoga, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a nema pravo na nadoknadu troškova ovog postupka, dok tuženik nije niti tražio nadoknadu troškova postupka.

Dubrovnik, 16. listopada 2025.

Sutkinja:

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja,

2. pun. tuženika