Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1114/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja EJ, državljanina Turske, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Ena Hemar, odvjetnica iz odvjetničkog društva Terešak & partneri d.o.o. Zagreb, Kaptol 15, pisarnica Zlatar Bistrica, Zagorska 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, [adresa], OIB:36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/12246, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 13. ožujka 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Eni Hemar, pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR-a, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA:UP/I-216-03/23- 06/12246, URBROJ:511-01-212-25-16 od 13. ožujka 2025. točkom I izreke obustavljen je postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja, te je određeno da je tužitelj u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP- a.
2. Tužitelj osporava zakonitost točke II osporavanog rješenja, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Navodi da primjeren rok za napuštanje EGP-a od 8 dana koji je tuženik procijenio da je dovoljan, tužitelju nije dovoljan, budući da je tužitelj zaposlen te isti treba prestati raditi, odraditi otkazni rok, stoga nije u mogućnosti napustiti EGP u tom roku, a ujedno je u najmu stana u [adresa], te mora isti otkazati. Smatra da je rok od 30 dana primjereniji za napuštanje EGP-a, nego onaj od 8 dana.
2.1. Predlaže sudu da poništi točki II osporavanog rješenja i odredi rok od 30 dan za napuštanje EGP-a.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Ističe da je tužitelj pisanim putem 10. ožujka 2025. samovoljno izjavio da odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je 13. ožujka 2025.godine saslušan na zapisnik uz prevoditelja za turski jezik, kojom prilikom je upoznat da odustajanjem od zahtjeva prestaju njegova prava koja je, sukladno članku 52. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, imao kao tražitelj međunarodne zaštite, a to su: pravo na boravak u Republici Hrvatskoj; slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj; pravo na osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata; pravo na zdravstvenu zaštitu; na informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć; na rad u Republici Hrvatskoj i na iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite. Ukazuje da je tužitelj na zapisniku o odustanku nakon što je upoznat s informacijama o gubitku prava u Republici Hrvatskoj izričito izjavio da je suglasan te da je vlastoručnim potpisom potvrdio svoju izjavu. Nadalje, smatra da je očito da je tužitelj podnio tužbu protiv točke II. predmetnog rješenja s ciljem prolongiranja napuštanja Europskog gospodarskog prostora budući da je izričito na zapisniku izjavio da je razlog odustanka od međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj podnošenje zahtjeva za rad i boravište u [adresa] u skladu sa Zakonom o strancima te da je očito da podnošenjem tužbe zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu prolongiranja napuštanja Europskog gospodarskog prostora.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u osporavano rješenje od 13. ožujka 2025. sud je utvrdio da je točkom I izreke obustavljen postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelja, te je određeno da je tužitelj u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, s obrazloženjem da se prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren rok unutar kojega tužitelj ima dovoljno vremena za napuštanje Europskog gospodarskog prostora. Pri određivanju roka za dragovoljno napuštanje vodilo se računa o osobnim okolnostima tužitelja, prije svega o činjenici da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom skupinom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima.
8. Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:70/15, 127/17, 33/23 i 40/25) propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.). Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku.
9. Člankom 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.
10. Člankom 184. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.
11. Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
12. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom određuje rok od osam dana za napuštanje EGP-a uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.
13. Naime, pri određivanju roka za dragovoljno napuštanje tuženik je vodio računa o osobnim okolnostima tužitelja, prije svega o činjenici da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom skupinom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima.
14. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Kako je tužitelj pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, sud je tužitelju odobrio besplatnu pravnu pomoć sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj: 140/15 i 155/22).
16. Stoga je opunomoćenici tužitelja, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 EUR-a sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a.
17. Tužitelju nije dosuđen putni trošak budući da nisu priloženi dokazi da je putni trošak nastao u navedenom iznosu.
U Zagrebu, 16. listopada 2025.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa]
3. U spis
