REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3354/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika: Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 24. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice po zaposlenju i tuženikove opunomoćenice, 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623 na ime naknade štete iznos od 9.847,56 eura, uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima) sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu 12. svibnja 2025. e-komunikacijom (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je 25. srpnja 2009. u prometnoj nesreći stradao tužiteljev osiguranik BU, kao putnik na stražnjem sjedalu u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], a kojim vozilom je upravljao OU. Do prometne nesreće je došlo prilikom slijetanja osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], budući da vozač OU nije prilagodio brzinu kretanja osobinama ceste te je došlo do zanašanja vozila po kolniku i slijetanja vozila na travnatu površinu uz desni rub kolnika, a nakon toga i do udara prednje strane automobila u stražnji dio propisno parkiranog autobusa. Uslijed siline udarca došlo je do zapaljenja osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] te je na mjestu događaja smrtno stradao putnik KU, putnik BU je zadobio teške tjelesne ozljede, a vozač OU je kasnije, uslijed zadobivenih ozljeda preminuo. Tužiteljevim rješenjem broj 758038 od 27. kolovoza 2018. je priznato osiguraniku UU pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede izvan rada, jer je kod korisnika počev od 3. srpnja 2018. nastupio djelomičan gubitak radne sposobnosti. Isplatom tako priznate mirovine tužitelj trpi štetu sukladno čl. 161 i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju. U skladu s čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO) HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. U ovom slučaju za štetu je odgovoran tuženik Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, kao društvo za osiguranje kod kojeg je motorno vozilo kojim je prouzročena šteta bilo osigurano od odgovornosti za štetu (čl. 164. ZOMO-a). Isplatom invalidske mirovine korisniku tužitelj trpi štetu u smislu odredbe čl. 161. ZOMO-a. Tužitelj je u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 30. travnja 2025. isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine iznos 9.847,56 EUR. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredaba čl. 161. u svezi čl. 162. ZOMO-a. Slijedom navedenog, tužitelje predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 9.847,56 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu 20. lipnja 2025. e-komunikacijom (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 32), u kojem se navodi da nije sporno da se 25. srpnja 2009. dogodila prometna nesreća, u kojoj je tjelesne ozljede zadobio BU, kao tužiteljev osiguranik, u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], koje vozilo je na dan predmetne prometne nesreće bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužbeni zahtjev je neosnovan pozivom na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP). Pasivna legitimacija tuženika temelji se na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pa se postojanje i opseg obveze tuženika na naknadu štete koja je predmet ovoga postupka uređuje odredbama ZOOP-a odnosno u ovom slučaju odredbom čl. 27. ZOOP-a. Tako se ističe da je čl. 27. st. 3. ZOOP-a određen opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju i to na način da visina mirovine kao obveza naknade štete koju tužitelj može zahtijevati predstavlja novčani iznos koji se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje po propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjeran iznos mirovine tužiteljevog osiguranika bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu. Tuženik ističe da u ovom slučaju mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku nije veća od mirovine koju bi isplaćivao da je njegov osiguranik umirovljen zbog ozljede na radu, pa time ne postoji obveza tuženika na naknadu štete tužitelju sve pozivom na odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Osnovanost prethodno iznesenog prigovora potvrđuje i recentna sudska praksa koja izrijekom izražava stajalište o potrebi primijene citirane odredbe čl. 27. ZOOP-a. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete osnovom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 84/21., dalje: ZOMO) ili odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) te visina štete i istaknut je prigovor zastare. Zaključno, nema dvojbe kako je u ovoj pravnoj stvari potrebito donijeti odluku primjenom čl. 27. ZOOP-a, pa kako obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Nadalje, tuženik ističe kako se protivi tužbenom zahtjevu, jer umirovljenje tužiteljevog osiguranika nije u uzročnoj svezi s ozljedom njegova osiguranika u predmetnoj prometnoj nesreći. Nije sporno da je vozač pok. OU odgovoran za nastanak prometne nesreće, u kojoj je ozlijeđen BU, tužiteljev osiguranik, koji je u nesreći sudjelovao kao putnik na stražnjem sjedalu vozila. No, tuženik ističe prigovor pretežite suodgovonosti u nastanku ozljeda odnosno štete na strani BU, tužiteljevog osiguranika i to zbog pristanka na vožnju s vozačem sad pok. OU, koji vozač je u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola i to s koncentracijom od 1,58 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pri tome imajući na umu da se prometna nesreća dogodila 25. srpnja 2009. (subota) u 2,55 sati pa je očito da se nezgoda dogodila tijekom večernjeg izlaska, kada su vozač i putnici odnosno i tužiteljev osiguranik konzumirali alkoholna pića. Isto tako se ističe prigovor suodgovornosti na strani tužiteljevog osiguranika u nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, jer je tuženikov osiguranik udario u drugo vozilo sa svojom prednjom stranom svoga vozila, u kojemu se prevozio tužiteljev osiguranik pa imajući na umu da se tužiteljev osiguranik prevozio na stražnjem sjedalu vozila, ističe se da bi ozljede tužiteljevog osiguranika izostale ili bile manje da je tužiteljev osiguranik koristio sigurnosni pojas, a radi čega bi izostala i šteta koja se zahtijeva u ovoj pravnoj stvari odnosno ne bi došlo do umirovljenja tužiteljevog osiguranika. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti odnosno doprinosa tužiteljevog osiguranika u nastanku štete u omjeru od 50% te sukladno tome svakako predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u tužiteljev obračun isplata po predmetu: OB-03492500505 BU, od 8. svibnja 2025. (list 5), tužiteljevo pravomoćno rješenje od 27. kolovoza 2018. (list 6 i 7), tužiteljevo pravomoćno rješenje od 4. ožujka 2019. uz priloge-izračun mirovine, ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godinama (list 8-13), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, od 19. srpnja 2018. (list 14-22), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, od 9. kolovoza 2018. (list 24-27), dopis MUP-a RH, od 1. kolovoza 2019. (list 28), službenu zabilješku MUP-a RH od 19. kolovoza 2009., izvješće MUP-a RH od 29. srpnja 2009., uz odnosne fotografije (list 38-47).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za regresnu isplatu, kao stvarne štete zbog isplate invalidske mirovine, uzrokovane prometnom nesrećom, za koju je odgovoran tuženikov osiguranik.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Poglavito se upire na primjenu mjerodavnog prava.

6. Uvidom u dopis MUP-a RH, od 1. kolovoza 2019. (list 28), službenu zabilješku MUP-a RH od 19. kolovoza 2009., izvješće MUP-a RH od 29. srpnja 2009., uz odnosne fotografije (list 38-47), utvrđeno je da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u razdoblju 8. kolovoza 2008.-8. kolovoza 2009. bilo osigurano kod tuženika, broj police. 068201040000. Nadalje, utvrđeno je da je BU, tužiteljev osiguranik, stradao u prometnoj nesreći 25. srpnja 2009., u 2,05 sati, na kolniku državne ceste br. 507, kod mjesta Benkovo kod k. br. 27, općina Pregrada, kao putnik na stražnjem sjedalu u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], kojim vozilom je upravljao OU. Do prometne nesreće je došlo prilikom slijetanja osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], budući da vozač OU nije prilagodio brzinu kretanja osobinama ceste te je došlo do zanašanja vozila po kolniku i slijetanja vozila na travnatu površinu uz desni rub kolnika, a nakon toga i do udara prednje strane automobila u stražnji dio propisno parkiranog autobusa. Uslijed siline udarca došlo je do zapaljenja osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka] te je na mjestu događaja smrtno stradao putnik KU, putnik BU je zadobio teške tjelesne ozljede, a vozač OU je kasnije, uslijed zadobivenih ozljeda preminuo, s time da je kod potonjeg vozača utvrđenja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi 1,13 g/kg, odnosno u mokraći 2,13 g/kg, odnosno u trenutku prometne nesreće imenovani je bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,58 g/kg.

7. Uvidom u tužiteljevo pravomoćno rješenje od 27. kolovoza 2018. (list 6 i 7), tužiteljevo pravomoćno rješenje od 4. ožujka 2019. uz priloge-izračun mirovine, ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godinama (list 8-13), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, od 19. srpnja 2018. (list 14-22), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika nakon ponovnog/kontrolnog pregleda, od 9. kolovoza 2018. (list 24-27), utvrđeno je da je tužiteljevim rješenjem broj 758038 od 27. kolovoza 2018. priznato osiguraniku BU pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede izvan rada, jer je kod korisnika počev od 3. srpnja 2018. nastupio djelomičan gubitak radne sposobnosti.

8. Uvidom u tužiteljev obračun isplata po predmetu: OB-03492500505 BU, od 8. svibnja 2025. (list 5), utvrđeno je da su istom ispravom iskazane obračunate isplate na teret tužitelja, u korist BU, po osnovi invalidska mirovina, u razdoblju 1. lipnja 2022. -30. travnja 2025., u ukupnom iznosu 9.847,56 EUR.

9. Daljnji dokazi nisu izvedeni, s obzirom da ne mogu biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

10. Poglavito tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku prema tužiteljevim navodima i priloženim ispravama, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede izvan radu, pa stoga tuženik navodi da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjeran iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju, sukladno odredbi čl. 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).

Stoga, tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, pri tome se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe i to poglavito čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 157/13., 151/14, 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22.). Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, protiv osiguratelja štetnika, ovdje tuženika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nesreće.

Naime, tuženik s pravom ističe da je njegova obveza, kao osiguratelja, uređena ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od auto odgovornosti, slijedom čega tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi citiranog zakona i njime preuzetih obveza.

11. Prema tome, u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao posebnog zakona, poglavito mjerodavna odredba čl. 27. ZOOP-a.

12. Stoga, iako je po pravilima parničnog postupka sud vezan odlukom u kaznenom postupku glede postojanja kazneno djela i kaznene odgovornosti (čl. 12. st. 3. ZPP-a), sudeći po recentnoj sudskoj praksi, to ipak ne isključuje pravo tuženika dokazivati suprotne činjenice, čak niti u takvom slučaju kada je riječ o prometnim nesrećama, kao dakle i u ovom postupku, jer kako navode viši sudovi, tuženiku se mora omogućiti puno pravo na raspravljanje u parničnom postupku.

13. Zaključno, pravilno obrazlaže tuženik da je osnovanost tužiteljeve tražbine potrebito prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a s obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Temeljem iste odredbe obveza tuženika, kao osiguratelj, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu.

14. S obzirom je po navodima tužbe uzrok umirovljenja tužiteljevog osiguranika a ozljeda izvan rada, dakle prometna nesreća, ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-2138/23 i Rev-235/23).

15. Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a niti odgovornost tuženikovog osiguranika za prometnu nesreću.

16. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Naime, prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Uzgred rečeno, tužitelj nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, poglavito glede odgovornosti tuženika, kao osiguratelj, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

18. Budući da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, s obzirom na odredbe čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

20. Slijedom navedenog, budući da tužitelj ne zahtijeva naknadu troškova postupka, isti mu nisu niti odmjereni.

21. Tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) i zastupanja na ročištu 24. rujna 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,000 EUR, dakle ukupno u iznosu 400,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (100,00 EUR). Stoga je tuženiku valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

22. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - tužitelj i

- opun. tuženika.