REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-26/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24- 03/03301271761, URBROJ: 341-99-06/2-24-3263 od 12. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Požegi, KLASA: UP/I 141-02/23-03/03301271761, URBROJ: 341-17-06/2-23-11384 od 10. svibnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da se osiguraniku (ovdje tužiteljici), rođenoj **.**.1959., državljanki Republike Srbije kod koje je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti priznaje, počevši od 16. prosinca 2022., pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 100,82 EUR mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Od 1. siječnja 2023. mirovina iznosi 106,24 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2023. mirovina iznosi 115,14 EUR mjesečno. Od 1. siječnja 2024. mirovina iznosi 119,94 EUR mjesečno. Nadalje, rješenjem je određeno da se umjesto ove mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 113,37 EUR mjesečno. Od 1. siječnja 2023. najniža mirovina iznosi 119,46 EUR mjesečno. Od 1. srpnja 2023. najniža mirovina iznosi 129,47 EUR mjesečno. Od 1. siječnja 2024. najniža mirovina iznosi 134,86 EUR mjesečno. Dalje je rješenjem određeno kako se najniža mirovina ne isplaćuje u Republiku Srbiju, a da isplata mirovine pripada od 16. prosinca 2022. i da će ju isplaćivati Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Konačno, određeno je da kontrolni pregled nije potreban te da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3. Tužiteljica u tužbi ističe da je osporavano rješenje tuženika nezakonito iz razloga što joj se najniža mirovina ne isplaćuje zbog toga što ima prebivalište u [adresa]. Osporava visinu invalidske mirovine. Tvrdi da je pogrešno utvrđen dan potpunog gubitka radne sposobnosti, u vezi s čime je priznato pravo na mirovinu od dana podnošenja zahtjeva za mirovinu (16. prosinca 2022.), a ne od dana potpunog gubitka radne sposobnosti. Dalje navodi da je iz medicinske dokumentacije na temelju koje je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti razvidno kako je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao znatno ranije, odnosno barem šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva za mirovinu. Predlaže da joj se prizna pravo na invalidsku mirovinu i za šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva za mirovinu, to jest od 16. lipnja 2022. Protivi se neisplati najniže mirovine u Republiku Srbiju iz razloga što se međudržavnim ugovorom ne mogu ograničavati ili ukidati prava koja su priznata zakonom. Predlaže da joj se omogući isplata najniže mirovine u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH ili nekoj drugoj državi u koju se isplaćuje najniža mirovina, o čemu se tuženik nije izjasnio. Zahtjeva da se izvrši ponovni izračun mirovine te ističe kako tuženik pri određivanju visine mirovine nije primijenio mjerodavne odredbe zakona koje utječu na visinu mirovine, a koje reguliraju pridodani staž.

4. Tužiteljica nadalje ističe kako nije pravno održivo da se pravo najprije priznaje zakonom i rješenjem, a potom se primjenom međudržavnog ugovora uskraćuje ili ukida, bez valjanog razloga. Smatra da se otvaraju važna ustavnopravna pitanja prava na jednakopravnost ili nediskriminaciju. Pojašnjava kako se 16. prosinca 2022. nije ništa dogodilo niti pogoršalo po pitanju njene radne sposobnosti. Zatim, da tuženik svoj stav o danu potpunog gubitka radne sposobnosti opravdava nalazom i mišljenjem vještaka od 28. studenog 2024., a obrazloženjem samo potvrđuje da je potpuni gubitak radne sposobnosti postojao na dan podnošenja zahtjeva za mirovinu, ali nije utvrđeno kada je nastupio. Stoga navodi da tijelima vještačenja treba postaviti adekvatna pitanja na koja oni mogu dati stručne odgovore, a ne odgovornost za odluku prebacivati na tijelo vještačenja. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

5. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode i razloge iz osporavanog rješenja te dodaje kako je prema odredbi članka 8. točke 7. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZOMO) pridodani staž razdoblje koje se pridodaje stvarno ostvarenom mirovinskom stažu zajedno s kojim kao ukupni mirovinski staž služi samo za određivanje invalidske ili obiteljske mirovine ako osiguranik na dan nastanka smanjenja, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti ili smrti nije navršio 60 godina života, ali ne i za ispunjenje uvjeta za ostvarivanje prava, a da je prema članku 32. stavku 1. ZOMO-a pridodani staž razdoblje koje se pridodaje prigodom određivanja invalidske mirovine i obiteljske mirovine ako osiguranik nije navršio 60 godina života, što kod tužiteljice nije slučaj jer je na dan priznavanja prava na invalidsku mirovinu imala više od 60 godina života. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužiteljica se podneskom od 31. srpnja 2025., očitovala na odgovor na tužbu. U podnesku u bitnome ponavlja tužbene navode. U vezi navoda o pridodanom stažu dodaje kako Europski sud za ljudska prava takvo tumačenje i primjenu prava naziva formalističkom primjenom zakona kojom se različito tretiraju osobe u sličnim, odnosno analognim situacijama bez objektivnog i razumnog opravdanja. Navodi da bez obzira na doslovni tekst odredbe ZOMO-a tuženik ne smije diskriminirati tužiteljicu zbog njenih godina života na dan priznavanja prava na invalidsku mirovinu. Ističe kako Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi kontinuirano naglašava da se propisi ne mogu tumačiti i primjenjivati na način koji podrazumijeva povredu ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Sud je u ovom sporu održao raspravu 2. listopada 2025. kako bi strankama, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a bez prisutnosti uredno pozvane tužiteljice u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a.

8. Opunomoćenica tuženika na raspravi je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i osporavanog rješenja.

9. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje su priložene tom spisu.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut je na temelju zahtjev tužiteljice za ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu podnesenog 16. prosinca 2022. nadležnom tijelu u Republici Srbiji.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Zagreb, KLASA: 141-02/24-03/355, URBROJ: 426-04-08/7-24-2, od 28. ožujka 2024., evidencijski broj vještačenja: 1037289, kod tužiteljice zbog bolesti 16. prosinca 2022. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti.

13. Prema članku 129. ZOMO-a, 15. travnja 2024. obavljena je revizija pred Samostalnim sektorom za reviziju medicinskog vještačenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, KLASA: 140- 01/24-02/1122, URBROJ: 524-12-24-2, evidencijski broj revizije: 28282, kojom je dana suglasnost na navedeni nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti tužiteljice.

14. Nadalje, u povodu žalbe, sukladno članku 133. stavku 3. ZOMO-a, pribavljeni su nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-02/24-03/355, URBROJ: 426-5-1/28-24- 7, evidencijski broj vještačenja: 1148835 od 28. studenog 2024. Nalaz i mišljenje vijeća vještaka ocijenjeno je kao pravilno, a žalbeni navodi kao neosnovani.

15. Iz obrazloženja mišljenja proizlazi da Vijeće viših vještaka po uvidu u kompletni spis navodi kako je tužiteljica rođena 1959., NKV radnica (4 razreda OŠ), u Republici Hrvatskoj ima 10 godina 2 mjeseca i 19 dana radnog staža, u RS ima 5 mjeseci i 24 dana radnog staža, VRO do 2018. - srpski nositelj osiguranja nije priznao pravo na invalidsku mirovinu jer u RS ima manje od godinu dana radnog staža. Nadalje, da se radi o tužiteljici kod koje je 12. siječnja 2022. zbog dispalzije grlića maternice - CIN III učinjena konizacija; a 5. listopada 2022. učinjena je totalna abdominalna histerektomija s obostranom adneksektomijom; PHD - skvamocelularni karcinom grlića maternice FIGO IIa2. Konzilij ginekologa (1.studenog 2022.) je indicirao provođenje postoperativne terapije zračenjem uz kemoterapiju; provedena RT zdjelice 45 Gy u 25 frakcija uz 3 ciklusa KT i 4 ciklusa brahiterapijske aplikacije - otpusno pismo Institut za onkologiju i radiologiju Srbije, Beograd 18. siječnja - 13. veljače 2023. Po provedenom liječenju zaostaju smetnje kontrole mokrenja i stolice. Vijeće viših vještaka naglasilo je da je datum nastanka invalidnosti procijenjen po uvidu u medicinsku dokumentaciju jer je operativni zahvat bio 5. listopada 2022. te da nisu u mogućnosti mijenjati i uvažiti navode iz žalbe.

16. Sukladno članku 128. stavku 1. ZOMO-a, kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog gubitka radne sposobnosti ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja uzima se dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. ovoga Zakona ili mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona. Prema stavku 2. istog članka, iznimno od stavka 1. ovoga članka može se utvrditi raniji datum nastanka smanjene radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno tjelesnog oštećenja na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja.

17. Člankom 5. stavkom 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 14/01 - dalje: Ugovor) propisano je da mirovina, novčana naknada i druga novčana davanja, osim davanja za slučaj nezaposlenosti, prema pravnim propisima jedne države ugovornice ne mogu se umanjiti, staviti u stanje mirovanja, oduzeti ili plijeniti zbog toga što korisnik ima prebivalište na području druge države ugovornice, ako ovim ugovorom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da se državljanima druge državne ugovornice, koji prebivaju na području treće države, davanja iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju pod istim uvjetima kao i svojim državljanima. Prema stavku 3. toga članka, stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se na davanja na osnovi preostale radne sposobnosti, najniže mirovine i zaštitnog dodatka i svih drugih davanja na osnovi mirovinskog osiguranja koja se ostvaruju ovisno od imovinskog cenzusa.

18. Iz citirane odredbe članka 5. stavka 3. Ugovora proizlazi da se stavak 1. članka 5. Ugovora ne primjenjuje na davanja na osnovi najniže mirovine. U konkretnom slučaju tužiteljici je prvostupanjskim rješenjem umjesto invalidske mirovine određena najniža mirovina , koja se ne isplaćuje u Republiku Srbiju. U postupku je utvrđeno da tužiteljica nema prebivalište u [adresa] i da živi u [adresa]. Navedenu činjenicu tužiteljica u tužbi ni ne osporava. S obzirom na navedeno, najniža mirovina tužiteljici se ne može isplaćivati u Republiku Srbiju, u skladu s člankom 5. stavkom 3. Ugovora.

19. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 85/10.-pročišćeni tekst, 76/10. i 5/14.), u članku 134. propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava. Budući je na snazi iznimka predviđena navedenom odredbom Ugovora, nije osnovan prigovor tužiteljice da joj se pravo primjenom međudržavnog ugovora uskraćuje ili ukida bez valjanog razloga. Naime, najniža mirovina je pravo iz mirovinskog osiguranja koje osigurava socijalnu sigurnost u Republici Hrvatskoj, pa stoga time što je prvostupanjskim rješenjem odlučeno da se najniža mirovina ne isplaćuje u Republiku Srbiju, nije došlo do povrede prava tužiteljice, jer tužiteljica ne prebiva u [adresa].

20. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da nije pravilno utvrđen datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, za istaknuti je kako se sukladno članku 128. stavku 1. ZOMO-a, kada se rješava o pravu osiguranika, odnosno osigurane osobe, kao dan nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti uzima dan kada je na temelju pregleda područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje dano mišljenje u smislu članka 125. stavka 2. ovoga Zakona ili mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz članka 125. stavka 4. ovoga Zakona. Međutim, od tog pravila predviđena je iznimka u stavku 2. istog članka, prema kojemu se iznimno od stavka 1. toga članka može utvrditi raniji datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti na temelju medicinske dokumentacije iz prethodnog razdoblja. U konkretnom slučaju, kao dan nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti nije određen dan pregleda, već je na temelju medicinske dokumentacije određen dan 16. prosinca 2022., što je u skladu s citiranom odredbom članka 128. stavka 2. ZOMO-a. Sud je predmetne nalaze i mišljenja vještaka ocijenio uvjerljivim i dostatnim za donošenje zakonite odluke, dok tužiteljica u upravnom sporu nije predlagala dokaze kako bi osporila takvu ocjenu.

21. Slijedom navedenoga, ocjena je Suda kako je visina mirovine pravilno izračunata na način kako je to prikazano u prvostupanjskom rješenju i prilozima uz rješenje.

22. Poradi svega izloženoga Sud je odbio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

23. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

24. Budući da je tužiteljica izgubila spor, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS- a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 16. listopada 2025.

Sudac

Tomislav Artuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici - po opun. za primanje pismena: Švasta Stana, L. Ružičke 10, Kutina

2. Tuženiku