REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kžm-5/2025-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnika UI, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 14. veljače 2024. br. Km-12/2024, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnika UI kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku pod brojem Km-12/2024 od 14. veljače 2025., na temelju odredbe članka 10. stavka 1. točke 5., 11. i 16. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM/11) prema maloljetnom ČI izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u Savjetovalištu za mlade te da se podvrgne kontroli urina jednom tjedno pri Centru za liječenje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Ujedno je na temelju članka 11. ZSM/11 maloljetnom ČI izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora.
2. Za praćenje i provedbu odgojnih mjera i posebnih obveza određeno je da se zadužuje Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Šibenik.
3. Temeljem članka 89. stavka 1. ZSM/11 određeno je da se maloljetnik oslobađa od naknade troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja Tomislava Boljata odvjetnika iz Šibenika, zbog svih žalbenih osnova s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje, a podredno da isto ukine.
5. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu.
6. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
7. Žalba maloljetnika nije osnovana.
8. Premda je u žalbi maloljetnika naznačeno da prvostupanjsko rješenje pobija iz „svih žalbenih osnova“ povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona nisu posebno obrazložene, a ni ovaj sud, ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi članka 3. ZSM/11, nije našao da su počinjene povrede procesnog i materijalnog zakona na štetu maloljetnika na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, maloljetnika ne iznosi ništa novog što nije bilo predmet ocjene i analize prvostupanjskog suda, već polemizira s razlozima pobijanog rješenja tumačeći pri tome izvedene dokaze na svoj subjektivan način. Naime, maloljetnik tvrdi da je prvostupanjski pogrešno cijenio iskaz oštećenice, na kojem se temelji pobijano rješenje, istinitim i vjerodostojnim, a što potvrđuje i činjenica da je oštećenica odbila svjedočiti na raspravi.
9.1. Suprotno tim žalbenim tvrdnjama ovaj sud u svemu prihvaća ocjenu i razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijanog rješenja glede ocjene iskaza oštećenice i obrane maloljetnika.
9.2. Žalbeni navodi ne dovode u bilo kakvu sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao i ispitao obranu maloljetnika i iskaz oštećenice, nakon čega je na temelju njihove pravilne ocjene izveo zaključak da je u inkriminiranom razdoblju maloljetnik počinio kazneno djelo nasilje obitelji iz članka 179.a KZ/11. Naime, prvostupanjski sud je pravilno iskaz oštećenice u kojem je detaljno iskazivala i pri tome opisivala događaje navodeći da je maloljetnik prije više od godinu dana počeo lupati šakom po kući pri čemu je razbio zid i dvoja vrata zbog čega je oštećenica u više navrata zvala policiju te da da ju je maloljetnik od kolovoza do studenog učestalo vrijeđao i u nekoliko navrata je bacio na tlo cijenio istinitim i vjerodostojnim. Prema tome, obranu maloljetnika osnovano je prvostupanjski sud cijenio usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Pri tome u odnosu na žalbeni navod žalitelja da činjenica što je oštećenica odbila svjedočiti na raspravi ukazuje da je iskaz oštećenice dan u prethodnom postupku nevjerodostojan treba kazati da sukladno članku 48. ZSM/11 u vezi članka 285. stavka 3. ZKP/08 iskaz dan u prethodnom postupku bez obzira ako oštećenica u daljnjem postupku ne želi svjedočiti može se upotrijebiti kao dokaz u postupku. Stoga je prvostupanjski sud zakonito, na temelju slobodne ocjene iskaza oštećenice cijenio njen iskaz i donio pobijano rješenje.
9.3. Upravo iz tih razloga, ovaj drugostupanjski sud je u svemu prihvatio uvjerljive razloge na kojima je utemeljeno pobijano rješenje, nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega se žalba maloljetnika iz ove žalbene osnove ukazuje neosnovanom.
10. Maloljetnik u žalbi tvrdi da imajući u vidu težinu inkriminiranog kaznenog djela, da je bio u istražnom zatvoru više od mjesec i po zbog predmetnog kaznenog djela, da se pomirio s oštećenicom te odselio iz zajedničkog kućanstva i da prije terećenog kaznenog djela nije činio kaznena djela da su izrečene odgojne mjere prestroge te predlaže da mu sud izreče sudski ukor.
10.1. Prvenstveno treba kazati da kod izricanja sankcije maloljetniku ne prevladava težina počinjenih kaznenih djela, kao kod punoljetnih počinitelja, iako isto naravno ima utjecaja pri odabiru odgojne mjere. To iz razloga što je svrha maloljetničkih sankcija da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
10.2. Kod primjene odgojne mjere pojačane brige i nadzora, posve ispravno je prvostupanjski sud cijenio podatak da se on ranije nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela te da iz mišljenja više stručne savjetnice Općinskog suda u Šibeniku diplomirane socijalne radnice Linde Lemac proizlazi da se radi o maloljetniku koji je odrastao u narušenim obiteljskim prilikama između članova obitelji koji su dijelom negativno utjecali na formiranje njegove ličnosti i na njegovo psihološko i emocionalno funkcioniranje. Zbog navedenog da je potrebna upravo izrečena odgojna mjera u svrhu pomoći i podrške maloljetnikovu nastojanju da promijeni svoje ponašanje, a sa istom bi se utjecalo na njegovu ličnost, te biranje socijalno prihvatljivih oblika ponašanja u budućnosti. U pogledu vremena trajanja ove odgojne mjere potrebno je reći da ova mjera ne može biti kraća od šest mjeseci ni dulja od dvije godine o čemu će naknadno odlučiti sud.
10.3. Nadalje, sud prvog stupnja je posve pravilno, uz odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM/11 izrekao i odgojnu mjeru – posebne obveze iz članka 10. stavka 1. točaka 5., 11. i 16. ZSM/11 koja se sastoji u obvezi da se maloljetnik osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima, zatim da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u Savjetovalištu za mlade, te da se podvrgne kontroli urina jednom tjedno pri Centru za liječenje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Naprijed navedeno je izrekao cijeneći da je maloljetnik napustio redovno školovanje, da iz rezultata provedenog kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da pokazuje osobine poremećaja ponašanja i ophođenja uz emocionalnu nestabilnost i suspektnu štetnu uporabu psiho-aktivnih tvari bez znakova ovisnosti. Uz to maloljetnik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret bio smanjeno ubrojiv ali ne bitno te su vještaci dr. Vlatka Novak i mr. EI, spec. Kliničke psihologije mišljenja da ima elemenata za provođenje stručne pomoći u okviru psihosocijalnog tretmana maloljetnika uz koji se preporučuje i redovna kontrola urina na psiho-aktivne tvari u Centru za liječenje i prevenciju ovisnosti.
10.4. Slijedom svega izloženog, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, maloljetniku je osnovano izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM/11 uz odgojne mjere posebne obveze iz članka 10. stavka 1. točaka 5., 11. i 16. ZSM/11 u vidu redovnog pohađanja škole, osposobljavanja za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima te da se podvrgne kontroli urina jednom tjedno pri Centru za liječenje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Pri tome treba napomenuti da je maloljetnik tijekom kaznenog postupka postao punoljetan, pa stoga sukladno članku 33. ZSM/11 sud nema zakonsku mogućnost maloljetniku izreći odgojnu mjeru sudski ukor.
11. Kako navodi žalbe nisu osnovani, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Šibenik, 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Nives Nikolac
