Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kžzd-35/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i sutkinje Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ČH, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu br. Kzd-88/2020-19 od dana 10. lipnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. ČH kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu opt. ČH proglasio je krivom zbog počinjena kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i optuženu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je primjenom čl. 56. st. 1. KZ/11 optuženoj izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22
– dalje u tekstu: ZKP/08) optužena je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv presude žalbu je izjavila opt. ČH osobno, bez navođenja zakonske osnove pobijanja prvostupanjske presude, s prijedlogom da se „poništi“ presuda Općinskog suda u Varaždinu, i donese presuda koja ju „oslobađa krivnje“.
3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu s prijedlogom da se žalba optužene odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO-u Šibenik.
5. Žalba optužene nije osnovana.
6. Iako optužena u žalbi ne navodi žalbenu osnovu zbog koje pobija prvostupanjsku presudu, iz obrazloženja žalbe proizlazi da optužena pobija pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.
7. Pobijajući pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja optužena navodi kako nije dokazano da je ista počinila kazneno djelo na štetu djeteta, a sve da je iskonstruirano od strane JH, djetetovog oca. Psihologinja UH iz ... da je izjavila kako postoji mogućnost da je njihova kćerka izmanipulirana od strane oca, a u prvostupanjskom postupku da nisu utvrđivani razlozi zbog kojih je dijete dalo „takvu izjavu“.
8. Suprotno ovakvim žalbenim navodima optužene, prvostupanjski sud je pomnom analizom i pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza, iskaza oštećenog djeteta ČHM, iskaza djetetovog oca JH, djelatnice ... ŠH i JHM, svjedoka DH i svjedokinje AH, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i osnovano zaključio da je optužena ČH počinila utuženo kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu svoje maloljetne kćerke ČHM.
9. Sama oštećenica saslušana u starosnoj dobi od 7 godina u svom iskazu je navela kako joj je majka govorila ružne riječi, kosturko i mršavko, zbog kojih da se osjećala loše, majka da se na nju derala, da je tukla šakom po glavi, leđima i trbuhu, a ona da ne zna zbog čega, da je morala stajati u kazni u kutu i gledati u zid i to po pola sata, da je osjećala da je mama ne voli, i sve to da je rekla tati i bratu DH kada su išli kupiti knjige za školu.
10. Ovakve navode oštećene potvrdio je i svjedok JH, otac oštećene, navodeći da mu se ČHM, kada su išli kupiti stvari za školu, požalila kako majka na nju viče, da joj govori da je kurva, suhala, kosturka i krava, da je tuče šakom po glavi i drugim dijelovima tijela, te da se zbog toga ČHM više nije htjela vratiti majci.
11. I klinička psihologinja na odjelu pedijatrije ... koja je pregledala oštećenu, koju je otac doveo zbog toga što je imala česte glavobolje, svjedokinja UH u svom iskazu je navela kako joj je oštećena kazala da je majka zna tući, da viče na nju kada se popiški u krevet, a kod oca da joj je „super“, a što je ista navela i u svom psihologijskom nalazu i mišljenju sačinjenom nakon prvog pregleda oštećene 30. listopada 2019. u kojem stoji da je oštećena navela kako je majka psihički i fizički zlostavlja, te kako smatra potrebnim da Centar za socijalnu skrb napravi uvid u obitelj oštećenice.
12. U odnosu na navode žalbe optužene kako je psihologinja UH navela da postoji mogućnost da je oštećena izmanipulirana od strane oca treba istaknuti da optužena u žalbi kada se poziva na iskaz ove svjedokinje, iznosi samo dio njenog kazivanja, koji optuženoj odgovara, dok je ista svjedokinja izjavila kako je mogući uzrok glavobolja koje su se javile kod oštećene bio njen otpor prema školi, a moguće negativna manipulativnost oca prema oštećenoj, a također da je moguće da su glavobolje malodobne oštećenice bile uzrokovane i ponašanjem majke, što da ona nije utvrdila već da je preporučila uključivanje Centra za socijalnu skrb.
13. O tome da joj je oštećenica govorila kako joj kod majke nije bilo dobro, zato što je majka jako vikala na nju i da ju je znala udariti po turu, a kod oca da joj je dobro, u svom iskazu govorila je i svjedokinja EH, također psihologinja, zaposlena u ..., koja je u postupanje uključena po zaprimanju obavijesti od Odjela pedijatrije ..., u kojoj je, kako navodi ova svjedokinja, pisalo da je oštećena govorila kako joj kod majke nije dobro, da je majka tuče i viče na nju.
14. Važno je istaći, a što ukazuje na to da se, kada je oštećena govorila o ponašanju majke prema njoj, o tome da majka viče na nju i da joj govori ružne riječi, te da je i tuče, nije radilo o utjecaju oca na oštećenu, kako to želi prikazati optužena, a na što ukazuje onaj dio iskaza svjedokinje ŠH, u kojem ova svjedokinja navodi da je oštećenica kada je s njom razgovarala bila vedra, topla, srdačna, da nije pružala otpor, a u razgovoru da je koristila riječi koje odgovaraju njezinoj dobi, a ne riječi na temelju kojih bi se moglo zaključiti da ih je čula od odraslih, dakle, kako iznosi ova svjedokinja, da je dobila dojam da oštećena govori sama od sebe a ne da je izmanipulirana i nagovarana od nekog drugog.
15. Što se tiče iskaza svjedokinje JHM, djelatnice ... i voditeljice mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi, i ova svjedokinja u svom iskazu navodi kako joj je oštećenica kazala na njen izravni upit, kako je ona sada kod oca zato što je majka na nju vikala, a ponekad je i udarila.
16. DH, sin JH, koji živi u inozemstvu, i koji u svom iskazu navodi da nije neposredno vidio niti čuo kako se optužena odnosila prema kćeri ČHM, ali kada je ČHM krenula u prvi razred osnovne škole, da je bio u kupnji sa njom i ocem i da je ČHM, kada su je htjeli vratiti kod majke, rekla da ne želi ići kod mame jer da je ona tuče i tada da je oštećena ostala kod oca.
17. U odnosu na žalbene navode optužene kako sud uopće nije uzeo u obzir iskaze „njenih svjedokinja“, koje da je itekako dobro poznaju, pri čemu žaliteljica očito misli na svjedokinje BH i GH, susjede optužene, koje su živjele u istom, odnosno susjednom ulazu zgrade gdje i optužena, ali u [adresa], i to prije utuženog vremenskog razdoblja, a ne u [adresa] gdje je optužena živjela u utuženom vremenskom periodu, i gdje je mjesto počinjenja utuženog kaznenog djela, zbog čega je prvostupanjski sud opravdano zaključio da iskazi istih svjedokinja nisu relevantni za predmetni postupak, jer iste svjedokinje i same navode kako nemaju nikakvih saznanja o ponašanju optužene prema njezinoj maloljetnoj kćeri ČHM od kada su iste odselile u [adresa].
17. Vezano za žalbeni prigovor optužene kako njezina kći ČHM nije bila dodatno ispitana na raspravi pred Općinskim sudom, ističe se da je sama optužena na raspravnom ročištu od 24. ožujka 2021. dala svoju suglasnost za preslušavanje video snimke o ispitivanju maloljetne oštećene ČHM od strane suca istrage Županijskog suda u Varaždinu od 1. svibnja 2020., te da u daljnjem tijeku rasprave nije predlagala njeno neposredno saslušanje niti isticala neke sporne okolnosti zbog kojih bi malodobna oštećenica trebala biti ponovno saslušana na raspravi.
18. Optužena u žalbi prigovara i činjenici što je sud odbio njen dokazni prijedlog za saslušanje njezine druge malodobne kćeri, tada stare 15 godina, UHM, na okolnost kakva je ona bila majka, zbog čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu nije ostalo niti nepotpuno, a niti pogrešno utvrđeno, obzirom na sve druge u postupku izvedene personalne i materijalne dokaze koji su bili dovoljni za utvrđenje svih odlučnih činjenica i donošenje odluke o krivnju optužene za terećeno kazneno djelo.
19. Slijedom iznijetog nije osnovana žalba optužene izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
20. Iako optužena u svojoj žalbi ne ističe, niti obrazlaže, žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, budući žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, to je prvostupanjska presuda ispitana i u tom dijelu i utvrđeno da je prvostupanjski sud, nakon što je ispravno na strani optužene utvrdio i cijenio olakotne i otegotne okolnosti, pravilno optuženu, uzevši u obzir stupanj krivnje optužene i težinu počinjenog kaznenog djela, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te optuženoj izrekao uvjetnu osudu odredivši da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, kojom uvjetnom osudom će se u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
21. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda optužene, niti su ispitivanjem pobijane presude nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 482. ZKP/08 žalbu optužene trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Šibeniku, 16. listopada 2025. godine.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić