REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-208/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice ZN, vl. [obrt] „ [obrt]“ – Prijevoz putnika morem, Crikvenica, Pavla Radića 44, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Katarina Radovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, Ribarska 4, protiv tuženika Županijske lučke uprave Crikvenica, OIB 90349141963, Crikvenica, Ivana Skomerže 2, radi prava korištenja veza, 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Upravnog vijeća Županijske lučke uprave Crikvenica KLASA: 342-22/21-01/147, URBROJ: 2107-1-8-24-4 od 28. veljače 2024.

II. Poništava se odluka Županijske lučke uprave Crikvenica KLASA: 342-22/21- 01/147, URBROJ: 2107-1-8-24-2 od 9. siječnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice na naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužiteljice za izdavanjem privremene mjere.

Obrazloženje

1. Odlukom Županijske lučke uprave Crikvenica KLASA: 342-22/21-01/147, URBROJ: 2107-1-8-24-2 od 9. siječnja 2024., izrađenom u obliku dopisa, tužiteljici se nalaže da u roku od 8 dana od primitka dopisa (odluke) motorni brod "Stari hrid" ukloni sa veza broj VP-009 u luci Crikvenica, uz upozorenje da će u protivnom isti biti uklonjen putem treće osobe, na trošak i rizik tužiteljice. Navedena odluka temelji se na utvrđenju da je ugovor o stalnom vezu u komunalnom dijelu luke istekao 31. prosinca 2023., a da tužiteljica ne može ostvariti pravo na produljenje budući da vez ne koristi u svrhu u koju joj je dodijeljen, naime predmetnim motornim brodom već dulje ne obavlja gospodarsku djelatnosti prijevoza putnika.

2. Odlukom Upravnog vijeća Županijske lučke uprave Crikvenica KLASA: 342- 22/21-01/147, URBROJ: 2107-1-8-24-4 od 28. veljače 2024., također izrađenom u obliku dopisa, odbačena je tužiteljičina žalba protiv prvostupanjskog rješenja. Iako se izrekom te odluke žalba odbacuje, iz obrazloženja proizlazi da tuženik nalazi žalbene navode neosnovanima, te prihvaćajući obrazloženje prvostupanjske odluke, žalbu sadržajno odbija kao neosnovanu.

3. Osporavajući zakonitost navedenih rješenja, tužiteljica u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da ista ne sadrže sadržaj propisan odredbom čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), kao ni uputu o pravnom lijeku, te da se prvostupanjsko rješenje odnosi na brod "Stari hrid" stalni vez VP-009, dok se u odluci tuženika navodi vez VP-010. Osporava utvrđeno činjenično stanje, pri čemu ističe da je zahtjev za ostvarivanje prava na vez podnijela 12. veljače 2015., a da joj je isti odobren tek 7. travnja 2021., pa smatra da ne mogu biti relevantne okolnosti koje su nastupile prije tog trenutka. Osporava utvrđenja upravnih tijela koja se odnose na neobavljanje gospodarske djelatnosti prijevoza putnika i prijavu broda u CIMIS sustav 9. srpnja 2017., ističući da je navela opravdane razloge zbog kojih nije mogla djelatnost obavljati tim brodom (COVID, oštećenja broda, dugotrajan popravak), kao i da je istu djelatnost obavljala drugim brodovima. Ukazuje da je u razdoblju od 7. travnja 2021. do 31. prosinca 2023. (kada joj je istekao ugovor o vezu na određeno vrijeme) poštovala sve uvjete i plaćala vez, te da sukladno čl. 41. st. 1. t. 1. Pravilnika o načinu održavanja reda u lukama i uvjetima korištenja luka na području tuženika ima pravi na prioritetni komunalni vez čak i ukoliko ne obavlja gospodarsku djelatnosti, te da joj je trebalo produljiti ugovor. Navodi da joj nije omogućeno očitovanje, iako je zahtijevala da se provede ispitni postupak. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi osporena rješenja te tuženika obveže na naknadu troškova spora.

4. Odgovor na tužbu je u ime tuženika prvotno podnio odvjetnik, a nakon što je istome ovosudnim rješenjem posl.br. Us I-208/2025-4 od 12. svibnja 2025. uskraćeno pravo na zastupanje tuženika, tuženik je podnescima od 16. svibnja 2025. i 10. srpnja 2025. u cijelosti potvrdio sadržaj odgovora na tužbu (dostavljenog po odvjetniku) i isti priznao kao da je podnesen izravno po tuženiku. Stoga je Sud prihvatio dostavljeni odgovor na tužbu, unatoč protivljenju tužiteljice, koji je našao neosnovanim. Naime, iako odvjetnik ne može zastupati tuženika u upravnom sporu (kao što je to i obrazloženo citiranim rješenjem), nema zapreke da naknadno tuženik konvalidira sadržaj dostavljenog odgovora na tužbu, i isti prizna i potvrdi kao da je dostavljen izravno po tuženiku.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijim podnescima prvenstveno ističe da se ne radi o pravnoj stvari u nadležnosti upravnih sudova, već o građansko-pravnoj stvari. Ističe da je između stranaka 9. svibnja 2023. sklopljen ugovor o stalnom vezu u komunalnom dijelu Luke Crikvenica s novim mjestom priveza označenim brojem VP- 009, koji je ugovor sklopljen na određeno vrijeme (za period od 9. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023.). Stoga je nakon isteka tog ugovora tuženik tužiteljicu dopisom od 9. siječnja 2024. obavijestio o isteku te ju je pozvao da svoj motorni brod "Stari hrid" ukloni sa predmetnog veza VP-009 u roku od 8 dana. Ističe da prema hrvatskom pravu ugovor kojim Lučka uprava daje korisniku stalni vez za plovilo u komunalnom dijelu luke na određeno vrijeme ne predstavlja upravni ugovor (kao što su to npr. ugovor o koncesiji, javnoj nabavi i sl,) pa da bi se o njemu (ili u svezi s njime) po toj osnovi moglo raspravljati u okviru eventualno pokrenutog upravnog spora, već je to ugovor građanskog prava, koji se smatra pružanjem komunalne usluge, pa se takvi ugovori sklapaju pod režimom građanskog prava. Nitko ne može ijednu stranku prisiliti na zaključenje ikakvog novog ugovora nakon isteka onog dotadašnjeg, odnosno da bi upravo to lučka uprava temeljem bilo koje pravne norme bila u obvezi učiniti sa bilo kojim korisnikom. Nadalje ističe da se kriteriji za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, vrste i način plaćanja veza i luci, kriteriji za određivanje visine naknade i maksimalni iznosi naknada s raspodjelom prihoda, propisuju Pravilnikom o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, načina plaćanja veza, uvjete korištenja te određivanje maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda ("Narodne novine" br. 94/07, 79/08, 114/12 i 47/13, dalje: Pravilnik), koji je u primjeni na temelju čl. 231. st. 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23), te da je člankom 5. dijelom stavka 1. tog Pravilnika propisano da se u komunalnom dijelu luke za korištenje veza sklapa ugovor o stalnom vezu. Ukazuje da Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama nije reguliran postupak u slučaju kada lučka uprava ne odobri zahtjev za dodjelu veza, odluči o gubitku prava na korištenje veza ili kada do prestanka prava na korištenje veza dođe zbog isteka vremena na koje je sklopljen ugovor o korištenju veza, pa je potom bivši korisnik dužan po pozivu lučke uprave ukloniti plovni objekt sa dodijeljenog mu (bivšeg) veza jer je ugovor okončan. Nastavno ukazuje da iz citiranih odredbi Pravilnika proizlazi da se prava i obveze u svezi s korištenjem veza za plovni objekt u komunalnom dijelu luke reguliraju ugovorom između korisnika veza i tijeka koje upravlja tom lukom odnosno lučkom upravom, a nakon isteka ugovora ako lučka uprava ne odluči zaključiti s njim novi ugovor odnosno odobriti njegov novi zahtjev za dodjelu veza, tada je obveza tog bivšeg korisnika, najkasnije kada je pozvan dopisom od ovlaštene osobe lučke uprave, ukloniti svoj plovni objekt sa dodijeljenog mu veza i taj vez predati natrag slobodan na korištenje lučkoj upravi. Ističe da zakonom nije propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv odluke upravnog vijeća lučke uprave vezane uz gubitak prava korisnika na korištenje veza, te da stoga tužba nije dopuštena, pri čemu se poziva na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2505/16-2 od 6. rujna 2017. Ukazuje da se tuženik, iako je za to imao pravne osnove, nije odlučio raskinuti ugovor s tužiteljicom u smislu čl. 47. st. 3. Pravilnika, ipak to nije učinio, već je čekao da taj ugovor istekne i prestane proizvoditi pravne posljedice, te je onda osporenim dopisom pozvao tužiteljicu da ukloni svoj brod s veza. Zaključno ističe da tuženik vodi listu čekanja sa zaprimljenim zahtjevima za dodjelu veza, da se na istoj nalaze drugi gospodarski subjekti koji godinama čekaju na vez kako bi obavljali gospodarsku djelatnost, a tužiteljica isti spornim brodom ne obavlja. Stoga predlaže da Sud tužbu odbaci, podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te da tužiteljicu obveže da tuženiku naknadi troškove spora.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 2. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice i njezine opunomoćenice, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

7. Na održanom ročištu za raspravu tužiteljica je istaknula da je tuženik ranijih godina, na temelju njezinog zahtjeva za dodjelu veza iz 2015., tek sredinom ili koncem pojedine godine samoinicijativno, bez posebnog zahtjeva tužiteljice, istoj dostavljao ugovor o produljenju veza. Navodi da tako postupa i u odnosu na ostale korisnike komunalnog veza, dok je u konkretnom slučaju tuženik već početkom siječnja 2024. zaključio da tužiteljica ne ispunjava uvjete za produljenje veza te izdao osporeno rješenje o uklanjanju.

8. Prije upuštanja u odlučivanje o meritumu spora, valjalo je ispitati postojanje zakonskih pretpostavki za vođenje upravnog spora, a budući je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo da se radi o građansko-pravnoj stvari, te da stoga nisu nadležni upravni sudovi, već sudovi redovne nadležnosti, pri čemu se pozvao na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2505/16-2 od 6. rujna 2017. Tužiteljica je pak u podnesku od 26. lipnja 2025. istaknula da tuženik obavlja komunalnu djelatnost, koja se obavlja kao javna služba, te da se stoga radi o području upravnog prava.

9. Vezano uz navedeno, ističe se da se ovaj Sud po zaprimanju tužbe rješenjem posl.br. Us I-679/2024-2 od 8. svibnja 2024. oglasio stvarno i mjesno nenadležnim, te ustupio tužbu na nadležno postupanje Trgovačkom sudu u Rijeci. Taj je Sud inicirao sukob nadležnosti, povodom čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Broj:

Gr 1-340/2024-2 od 9. siječnja 2025. odredio da je za postupanje u ovome predmetu stvarno i mjesno nadležan upravno ovaj Sud, utvrđujući da se radi o sporu pokrenutom protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela. Stoga Sud nalazi da se radi o upravnoj stvari u nadležnosti ovoga Suda, te da nema osnove za odbacivanje tužbe u smislu čl. 46. ZUS-a.

10. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice kao stranke na okolnost opravdane nemogućnosti korištenja broda u određenom periodu), smatrajući da provođenje tog dokaza nije nužno za donošenje odluke o zakonitosti osporenih akata, iz razloga koji će biti detaljnije obrazloženi u nastavku.

11. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Iz obrazloženja akta Županijske lučke uprave Crikvenica KLASA: 342-22/21- 01/147, URBROJ: 2107-1-8-24-2 od 9. siječnja 2024., sačinjenog u obliku dopisa, te potpisanog po ravnatelju, proizlazi da se istime tužiteljici nalaže da u roku od 8 dana od primitka tog dopisa ukloni motorni brod "Stari hrid" sa veza broj VP-009 u luci Crikvenica, uz upozorenje da će u protivnom isti biti uklonjen putem treće osobe, na trošak i rizik tužiteljice. Navedena odluka temelji se na utvrđenju da je ugovor o stalnom vezu u komunalnom dijelu luke istekao 31. prosinca 2023., a da tužiteljica ne može ostvariti pravo na produljenje budući da vez ne koristi u svrhu u koju joj je dodijeljen, naime predmetnim motornim brodom ne obavlja gospodarsku djelatnosti prijevoza putnika. Citirani akt donijet je pozivom na odredbe čl. 5. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanje maksimalne naknade i raspodjele prihoda ("Narodne novine" broj 94/07, 79/08, 114/12, 47/13, dalje: Pravilnik o kriterijima) te odredbe čl. 47. st. 1. t. 1. i čl. 57. st. 1. Pravilnika o načinu održavanja reda u lukama i uvjetima korištenja luka na području Županijske lučke uprave Crikvenica, usvojenog na 6. sjednici Upravnog vijeća održanoj 29. lipnja 2022., na koji je Lučka kapetanija Rijeka izdala suglasnost 4. kolovoza 2022. (dalje: Pravilnik o načinu održavanja reda ŽLU Crikvenica).

13. Navedeni dopis, kao ni kasniji dopis Upravnog vijeća ŽLU Crikvenica kojim je odlučeno o žalbi tužiteljice, po svojem obliku nedvojbeno ne ispunjava sve sastojke iz čl. 98. ZUP-a, budući da se ne sadrži (odvojene) uvod i izreku, kao ni uputu o pravnom lijeku, već samo obrazloženje. Međutim, kad je riječ o aktu kojim se odlučuje o pravima i pravnim interesima stranke, javnopravno tijelo ne može se na štetu stranke pozivati na formalne nedostatke vlastitog pravnog akta te time istu onemogućiti u korištenju pravnih lijekova, već sudovi sukladno ustaljenoj praksi takve akte tretiraju kao rješenje kojim se odlučuje o upravnoj stvari u smislu čl. 96. ZUP-a.

14. Naime, sukladno čl. 115. st. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23, dalje: ZPDML), važećeg u vrijeme donošenja navedenog akta, Županijska lučka uprava je pravna osoba s javnim ovlastima čije je osnivanje, ustrojstvo i djelokrug propisano ovim Zakonom, a sukladno čl. 116. st. 1. ZPDML-a, djelatnost županijske lučke uprave je upravljanje i korištenje luka otvorenih za javni promet od županijskog i lokalnog značaja, koja se djelatnost obavlja kao javna služba. Stoga se radi o rješenju kojim se odlučuje o pravima i obvezama tužiteljice u upravnom postupku, u kojem ŽLU Crikvenica postupa autoritarno i s pozicije javnopravnog tijela koje upravlja lukom Crikvenica, koja je luka otvorena za javni promet županijskog značaja.

15. Predmetni akt ŽLU Crikvenica od 9. siječnja 2024. po svojem sadržaju i pravnoj naravi predstavlja nalog kojim se tužiteljici nalaže da ukloni svoj motorni brod s komunalnog veza u luci u roku od 8 dana, uz upozorenje da će u protivnom isto biti izvršeno putem treće osobe na trošak tužiteljice. Navedeno rješenje temelji se na utvrđenju da tužiteljica nema pravnu osnovu za korištenje predmetnog komunalnog veza, budući da je ugovor o korištenju veza sklopljen na određeno vrijeme istekao 31. prosinca 2023., a tužiteljica predmetnim motornim brodom već više godina ne obavlja gospodarsku djelatnost pa stoga nema osnove da se ugovor produlji. Međutim, navedeno rješenje ne predstavlja izjavu o raskidu ugovora, budući da je nesporno da je ugovor već istekao, a niti rješenje kojim se odbija zahtjev tužiteljice za produljenjem tog ugovora, budući da tužiteljica niti ne tvrdi da je takav zahtjev podnijela, već smatra da je tuženik trebao ugovor produljiti po službenoj dužnosti.

16. Nastavno, iako također ne sadrži zakonom propisani sadržaj, akt Upravnog vijeća ŽLU od 28. veljače 2024. predstavlja rješenje kojom se odbija žalba tužiteljice, te potvrđuje zakonitost rješenja od 9. siječnja 2024. kojom je tužiteljici naloženo uklanjanje broda s veza. Pritom tuženik u tom rješenju pogrešno navodi da se žalba odbacuje, iako iz sadržaja iste istog proizlazi da je isti ispitao osnovanost žalbe te istu našao neosnovanom, pa je stoga žalbu u tom slučaju trebalo odbiti, a ne odbaciti.

17. Sukladno čl. 164. st. 1. ZPDML, Lučka uprava dužna je i ovlaštena održavati red u luci otvorenoj za javni promet.

18. Sukladno čl. 164. st. 2. ZPDML, Upravno vijeće lučke uprave koja upravlja lukom otvorenom za javni promet dužno je pravilnikom o redu u luci propisati:

1. način odvijanja lučkog prometa

2. uvjete uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, premještaja, sidrenja i isplovljavanja plovnih objekta i hidroaviona

3. namjenu pojedinih dijelova luke

4. mjesto, opseg i način obavljanja lučkih djelatnosti

5. način uređenja i korištenja lučkog područja za gospodarske i druge svrhe

6. održavanje čistoće i čuvanje površina lučkog područja

7. način obilježavanja lučkog područja radi usmjeravanja putnika i vozila te organizacija ulaska i prolaska putnika i vozila kroz lučko područje

8. mjere sigurnosti i zaštite okoliša

9. radnje kojima se priječi redovito i nesmetano odvijanje pomorskog prometa. Navedenim Pravilnikom propisuju se mjere za provođenje reda u luci, mjere za održavanje reda u luci koje poduzima lučki redar, obveze pravnih i fizičkih osoba te prekršajne odredbe (st. 3.).

19. Sukladno čl. 165. ZPDML, provedbu reda u lukama otvorenim za javni promet obavlja lučki redar (st. 1.). Lučki redar ima ovlasti obavljanja nadzora propisane ovim Zakonom i pravilnikom o redu u luci otvorenoj za javni promet (st. 2.). Lučkog redara zapošljava nadležna lučka uprava koja je dužna osigurati dovoljan broj lučkih redara za provedbu reda u luci otvorenoj za javni promet (st. 3.).

20. Sukladno čl. 170. st. 2. ZPDML-a, u provedbi nadzora nad provedbom reda u luci otvorenoj za javni promet lučki redar ima pravo i obvezu rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje reda propisane pravilnikom o redu u luci otvorenoj za javni promet.

21. Sukladno čl. 172. st. 1. ZPDML, kada lučki redar utvrdi povredu reda u luci, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće mjere u skladu s pravilnikom o redu u luci otvorenoj za javni promet.

22. Sukladno čl. 174. ZPDML, protiv upravnih akata koje donosi lučki redar može se izjaviti žalba Ministarstvu (st. 1.). Žalba izjavljena protiv rješenja lučkog redara ne odgađa njegovo izvršenje (st. 2.).

23. Sukladno čl. 57. st. 1. Pravilnika ŽL Crikvenica, vlasnik plovnog objekta koji bespravno koristi vez ili kome prestane pravo korištenja stalnog veza dužan je ukloniti svoj plovni objekt.

24. Primijenivši citirane zakonske odredbe na osporena rješenja, Sud ocjenjuje da dopis-rješenje od 9. siječnja 2024. sadržajno predstavlja mjeru za održavanje reda u luci u smislu čl. 165. u svezi čl. 172. ZPDML, te da je stoga takav akt trebao biti donijeti u obliku i sa cjelokupnim sadržajem rješenja u smislu čl. 98. ZUP-a, da je nadležan za donošenje istoga bio lučki redar, te da je protiv istoga bila dopuštena žalba o kojom odlučuje nadležno Ministarstvo.

25. Budući da je navedeno rješenje manjkavo kako sadržajno tako i oblikom, te da je isto protivno čl. 23. st. 1. ZUP-a doneseno od ravnatelja ŽLU Crikvenica, umjesto lučkog redara, bez eventualnog obrazloženja u smislu čl. 23. st. 3. ZUP-a, to se takvo rješenje već iz formalnih razloga ne može ocijeniti zakonitim. Jednako tako, budući da je za odlučivanje o žalbi protiv takvog rješenja nadležno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a ne tuženik Upravno vijeće ŽLU Crikvenice, to se iz navedenog razloga, kao i jednakih razloga koji se odnose i na prvostupanjsko rješenje (značajni nedostaci oblika) ni to rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Imajući navedeno u vidu, to se sud iz razloga ekonomičnosti nije upuštao u ocjenu preostalih navoda tužiteljice.

26. Slijedom navedenog, budući da su pobijana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonita, to je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo ista poništiti, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom će postupku nadležna službena osoba – lučki redar, utvrditi ima li osnove za provođenje postupka i donošenje rješenja u smislu čl. 172. st. 1. ZPDML-a, pri čemu će prije eventualnog donošenja rješenja tužiteljici omogućiti očitovanje o relevantnim okolnostima, a rješenje će izraditi u skladu s čl. 98. ZUP-a.

27. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je tužiteljica u predmetnom sporu uspjela u cijelosti, to je istoj priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište za raspravu održano 2. listopada 2025., za svaku radnju u visini od visini od 500 bodova – 1.000,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR) (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 52.2. Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 2.000,00 €, uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25% (750,00 € - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 € (t. IV.). Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podneska od 6. lipnja 2025., te sastava prijedloga za određivanje privremene mjere, budući da se ne radi o nužnim i opravdanim troškovima za rješavanje ovoga spora (toč IV.). Tuženik je u ovome sporu izgubio pa istome ne pripada pravo na naknadu troškova spora (t. V).

28. Tužiteljica je u tijeku spora predložila određivanje privremene mjere kojom će zabraniti tuženiku da ukloni brod s komunalnog veza, kao i izdavanje naloga za naplatu penala. Međutim, imajući u vidu da su pobijana rješenja ovom presudom pravomoćno poništena, to se prijedlog ukazuje bespredmetnim, pa je isti odbačen.

U Rijeci 16. listopada 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. ove presude nije dopuštena žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točaka III. i IV. ove presude, te protiv rješenja, dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužiteljice Katarini Radovac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, Ribarska 4

- tuženiku Županijskoj lučkoj upravi Crikvenica, Crikvenica, Ivana Skomerže 2