Poslovni broj Gž-1154/2021-2

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-1154/2021-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Z. i p. d.o.o. iz O., protiv tuženika D. P. iz H., OIB: ...., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-19/2018-35 od 5. ožujka 2021., 25. rujna 2023.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju točke II. i IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-19/2018-35 od 5. ožujka 2021.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. P. presudom, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S. poslovni broj Ovrv-5837/2017 od 30. studenoga 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 166,66 EUR/1.255,73 kune[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 237,87 EUR/1.792,26 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studenoga 2017. do isplate, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 124,43 EUR/937,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2021. do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 292,55 EUR/2.204,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2021. do isplate.

 

              2. Protiv točki II. i IV. izreke citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

             

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZID ZPP) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 166,66 EUR/1.255,73 kune sa zakonskim zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga i preostalih rata otplate mobilnog uređaja temeljem pretplatničkog odnosa zasnovanog između stranaka 30. siječnja 2017. za tarifni model Bez granice L+, uz kupnju mobilnog uređaja Sony Xperia XA zlatna, te naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa u iznosu do 237,87 EUR/1.792,26 kuna.

 

              8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da su 30. siječnja 2017. zasnovale pretplatnički odnos za tarifni model Bez granice L+ uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, te da je navedeni odnos raskinut od strane tužitelja 22. rujna 2017. zbog nepodmirenja dospjelih računa, dok spornim utvrđuje visinu tuženog zahtjeva tužitelja.

 

              9. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. studenoga 2017., te prijepisa računa utvrđuje da su tuženiku za razdoblje od ožujka do listopada 2017. obračunate usluge na ime mjesečne naknade Bez Granica L+ i pruženih telekomunikacijskih usluga, te preostale rate za kupljeni uređaj, a da tuženik pružanje navedenih usluga nije osporio.

              10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj ispunio svoju obvezu ispostave računa na adresu tuženika, koji računi sadrže cijenu ugovorenih usluga, kao i dan dospijeća računa, a da tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz da je predmetnu tražbinu podmirio, odnosno da je podnio prigovor na visinu računa, te da je mobilni uređaj vratio, slijedom čega, a primjenom odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO) odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

11. Nadalje, a u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa utvrđuje da je naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 237,87 EUR/1.792,26 kuna obračunata na računu za listopad 2017., temeljem odredbe članka 14.2. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o., koja odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog odnosa jer bi primjena navedene odredbe dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, kao potrošača, slijedom čega da je ista, sukladno odredbi članka 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP) ništetna jer se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a na čiji sadržaj potrošač nije imao utjecaja, te ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženika.

 

              12. Također, ističe da je odredbom članka 368. stavka 1. ZOO-a propisano da se raskidom ugovora ugovorne strane oslobađaju svih obaveza, osim obveze naknade štete, ali da je na tužitelju teret dokaza da je pretpio štetu i u kojoj visini, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao, slijedom čega odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.

 

              13. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točkama III. i IV. izreke primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a, te dosuđuje tužitelju trošak postupka razmjerno uspjehu u sporu.

 

              14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

15. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

16. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilo je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

17. Naime, u konkretnom slučaju, nije sporno da je pretplatnički odnos između stranaka zasnovan 30. siječnja 2017., i to između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe – potrošača.

 

              18. Odredbom članka 49. stavka 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se  o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

             

              19. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba članka 14.2. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora u cijelosti isplatiti tužitelju naknadu u visini popusta na proizvode i usluge. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

 

20. Žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na odredbu članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje ZEK) kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, nisu osnovani.

 

21. Naime, odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a propisano je da se odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

 

22. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti sukladno ZZP-u. Međutim, odredba članka 41. stavka 5. ZEK-a, na koju zakonsku odredbu se tužitelj poziva kao temelj odredbe članka 14. Općih uvjeta, nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade („Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi...“). Stoga se, na odredbu članka 14. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

 

23. Također, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da tuženik tijekom postupka nije isticao da bi obveza plaćanja naknade za prijevremeni raskid bila neosnovana, budući da je tuženik već u prigovoru/odgovoru na tužbu osporio tražbinu tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZZP-a, koji zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis u vezi s odredbom članka 327. stavak 1. ZOO-a koja nalaže sudu da na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, i to sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-409/16 od 14. listopada.

 

              24. U konačnici, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom.

 

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

26. Pobijana presuda u točkama I. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

27. Tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 25. rujna 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.