REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

Pn-28/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po generalnom punomoćniku OŠ, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja OŠ i punomoćnika tuženika Ivice Šimundića, 16. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 13.344,62 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu za prvo polugodište se primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženiku Euroherc osiguranju d.d. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.250,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 16. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 625,00 eura tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. siječnja 2025. ovome sudu podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik PŠ zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 29. svibnja 2008., da je prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika, da je tužitelj PŠ rješenjem od 17. lipnja 2011. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog povrede na radu koja se dogodila u navedenoj prometnoj nesreći. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan naknaditi štetu koju trpi isplatom invalidske mirovine PŠ temeljem čl.161. i 164. Zakona o mirovinsko osiguranju ("Narodne novine", broj:

157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku: ZOMO). Budući da je tužitelj PŠ u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. na ime invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu isplatio iznos od 13.344,62 eura, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu na ime naknade štete naknadi navedeni iznos zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Tužitelj napominje da je protiv tuženika već vodio parnični postupak za naknadu štete po istom pravnom osnovu ali za druga vremenska razdoblja, te da se zadnji postupak vodi u predmetu ovoga suda broj Pn-25/2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da se 29. svibnja 2008. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo čiji je vlasnik u trenutku nesreće bio osiguranik tuženika temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik priznaje odgovornost za nastanak štetnog događaja, ali u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega je potrebno primjenjivati odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, u nastavku: ZOOP). Budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, tuženik smatra da se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati primjenom pravnih normi koje se odnose na osiguravajuće društvo. Pojašnjava da se tuženik kao osiguratelj vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač tj. štetnik. Navodi da sukladno čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja radi povrede na radu. S obzirom da osiguranik tužitelja PŠ prima invalidsku mirovinu na temelju povrede na radu, ne postoji razlika koju bi tužitelj imao pravo potraživati od tuženika. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Tuženik osporava i uzročno posljedičnu vezu između prometne nesreće i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, a osporava i činjenicu isplate iznosa invalidske mirovine koju tužitelj potražuje tužbom jer smatra da dostavljena dokumentacija tužitelja nije javna već interna isprava. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Rješenje HZMO od 17. lipnja 2011. (list 3-6 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 12. travnja 2011. (list 7-9 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 18. travnja 2011. (list 10-11 spisa), obavijest o prometnoj nesreći od 2. srpnja 2008. (list 12-13 spisa), presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-144/2018 od 5. srpnja 2018. (list 14-17 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 2702/2019 od 16. travnja 2020. (list 18-21 spisa), izračun isplate tužitelja od 7. siječnja 2025. (list 22 spisa), ispisi o doznačenim mirovinskim primanjima (list 23-41 spisa), prijava o ozljedi na radu od 3. lipnja 2008. (list 42-45 spisa), presuda ovoga suda br. Pn-25/2023 od 22. studenog 2024. (list 62-69 spisa) i presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-423/2025 od 27. ožujka 2025. (list 70-74 spisa).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 13.344,62 eura koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku PŠ u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja od 29. svibnja 2008. povodom kojeg je osiguranik tužitelja PŠ zadobio teške tjelesne ozljede. Nije sporno ni da je po istom pravnom osnovu tužitelj već tužio tuženika, da mu je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku br. P-144/2018 od 5. srpnja 2018. koja je postala pravomoćna 16. travnja 2020. dosuđena naknada štete za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 28. veljače 2018., te da je odlukom ovoga suda br. Pn-25/2023 od 22. studenog 2024. koja je postala pravomoćna 27. ožujka 2025. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se odnosila za razdoblje isplate invalidske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2018 do 30. travnja 2021.

6. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva u smislu primjenjuju li se u ovoj pravnoj stvari odredbe čl. 27. ZOOP ili odredbe čl. 161. i 164. ZOMO, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i odlaska u mirovinu osiguranika tužitelja PŠ i visina tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalog to su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. Na temelju čl. 164. st. 1. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete).

9. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja obvezno naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatraju i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 17. lipnja 2011. (list 3-6 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku PŠ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu u iznosu od 1.810,88 kuna mjesečno.

11. Iz obračuna isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. (list 22 spisa) proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku PŠ isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 13.344,62 eura.

12. Neosnovan je prigovor tuženika kojim osporava uzročno-posljedičnu vezu između odlaska u mirovinu osiguranika tužitelja PŠ i prometne nesreće od 29. svibnja 2008., budući da iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 12. travnja 2011. (list 7-9 spisa) i nalaza i mišljenja stručnog Povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 18. travnja 2011. (list 10-11 spisa) proizlazi da je uzrok invalidnosti PŠ upravo ozljeda na radu koju je isti pretrpio u prometnoj nesreći 29. svibnja 2008.

13. Uzimajući u obzir izraženo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022. i u velikom broju drugih odluka (Rev- x-388/2018, Rev-5292/219, Rev-12/2022, Rev-664/2022, Rev-264/2022, Revd- 1700/2024) i do sada već ustaljene sudske prakse, ovaj sud smatra da se na konkretan slučaj primjenjuje odredba čl. 27. ZOOP prema kojoj obveza tuženika postoji samo onda ako postoji razlika između mirovine koja je osiguraniku tužitelja utvrđena rješenjem od 17. lipnja 2011. i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje, te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi upravo o tome postoji li takva razlika ili ne.

14. Budući da se šteta, sukladno čl.27. ZOOP, određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužitelj je bio u obvezi predložiti dokaz kojim bi se utvrdilo postoji li stvarna šteta za koju je odgovoran tuženik odnosno postoji li i u kojem iznosu razmjerni dio štete koju čini razlika između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i invalidske mirovine koju bi isplaćivao da je uzrok umirovljenja ozljeda na radu, jer ako ta razlika postoji, tada postoji i šteta na strani tužitelja. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije predlagao dokaze na temelju kojih bi dokazao visinu štete, sud visinu štete nije mogao utvrditi, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku: ZPP), tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci presude (tako i ŽS Split u odluci broj Gž-423/2025 od 27. ožujka 2025.). Za napomenuti je da izračun isplaćene invalidske mirovine (list 22 spisa) ne sadrži izračun razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa nije relevantan dokaz za utvrđivanje visine stvarne štete u ovom postupku.

15. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka temeljem čl.154. st.1. ZPP. Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.250,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 250 bodova prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. 250 bodova prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 250,00 eura.

Osijek, 16. listopada 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika