REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-2063/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], M 303, 3011 ZP Rotterdam, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Došenu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ADDING PROJEKT d.o.o., Zagreb, Pešćanska ulica 176, OIB: 23194084178 zastupan po punomoćniku PM iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ADING PROJEKT d.o.o., Zagreb, Pešćenska ulica 176, OIB: 23194084178 isplatiti tužitelju MM iz [adresa], 3011 ZP Rotterdam, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 75.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa ugovornom kamatom u iznosu od 3,75% godišnje tekućom od dana 6. veljače 2018. godine pa sve to isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Nalaže se tuženiku ADING PROJEKT d.o.o., Zagreb, Pešćenska ulica 176, OIB: 23194084178 isplatiti tužitelju MM iz [adresa], 3011 ZP Rotterdam, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju na ime parničnog troška tuženiku platiti iznos od 16.106,11 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je on sa tuženikom dana 17. rujna 2017. godine sklopio ugovor o gradnji radova na objektu tj. obiteljskoj kući na adresi [adresa] u [adresa]. Tužitelj i supruga supruga su ugovor sklopili kao naručitelji a tuženi kao izvoditelj radova. Ugovorne strane su ugovorile da će izvoditelj radova izvesti radove za ukupni iznos od 270.000,00 eur. Daljnju specifikaciju ukupne cijene radova ugovorne strane su ugovorile i potvrdile dana 14. kolovoza 2017. godine i 21. rujna 2017. godine putem elektroničke pošte kojom je tuženi potvrdio sve detalje oko specifikacije ukupne cijene. Čl. 5 ugovora je utvrđeno da cijena iz ugovora sadrži sve troškove rada i materijala uključujući ugradnju na objektu sa svim propisanim društvenim doprinosima i obvezama. Navodi da su radovi započeti krajem rujna 2017. godine te su investitori počeli sa uplatama obroka cijene sukladno čl. 8. ugovora o gradnji te su tako prvu ratu u iznosu od ukupno 598.534,99 kn isplatili u tri uplate od 12. listopada 2017. godine u iznosu od 200.000,00 kn, 13. listopada 2017. godine iznos od 199.999,99 kn i 17. studenog 2017. godine na zahtjev tuženika čekali sa uplatom trećeg dijela prve rate u iznosu od 198.535,00 kn. Na zahtjev tuženika kao izvođača radova drugu ratu u iznosu od 80.000,00 eur su isplatili dana 20. ožujka 2018. godine u gotovini na ruke direktora tuženika OM što je on izričito inzistirao u telefonskom razgovoru 6. ožujka 2018. godine iako je ugovorom bilo ugovoreno da se isplate vrše putem računa tuženika. Tužitelj je dostavio potvrdu od dana 21. ožujka 2018. godine iz koje je razvidno da je supruga tužitelja u banci u Nizozemskoj podigla novac u iznosu od 80.000,00 eur a kojeg je 28. ožujka 2019. predala direktoru tuženika, što je direktor tuženika potvrdio potpisom potvrde o primitku dana 28. ožujka 2019. godine. Treću ratu u iznosu od 91.000,00 eur investitori su isplatili 9. lipnja 2018. godine u gotovini na ruke rukovoditelja gradilišta NM koji je iznos predao direktoru tuženika. Isplata je izvršena na ruke jer je direktor tuženika uvjetovao da će nastaviti sa izvođenjem radova ako se isplati novac u gotovini na ruke. Istog dana investitori su NM pod prijetnjom i pritiskom da će se obustaviti radovi isplatili na ruke 180.000,00 kn za keramiku, parkete i sanitarije. Tužitelj i supruga su kao investitori po ugovoru izvođenja građevinskih radova do 9. lipnja 2018. godine ukupno isplatili 778.534,99 kn i 171.000,00 eur u gotovini. Stranke su također ugovorom o gradnji ugovorile da će investitori vršiti plaćanja svaka 2 tjedna, ali nakon dostavljenog obračuna izvršenih radova od strane tuženika i prihvaćanja istog od strane investitora, što tuženi nikada nije dostavio investitorima, tužitelji su i nadalje vršili plaćanja investitoru iz razloga što je tuženi redovito prijetio obustavom izvođenja radova. Tijekom izvođenja radova 30. siječnja 2018. godine direktor tuženika PM se obratio tužitelju da mu treba novac kako bi započeo radove na svojem drugom gradilištu te tražio isplatu druge rate po ugovoru o gradnji. Budući da tuženi nije dostavio niti jedan obračun za do tada izvršene radove tužitelj i supruga nisu htjeli uplatiti drugu ratu u iznosu od 80.000,00 eur. Tada je tuženi predložio ako tužitelj i supruga ne žele isplatiti drugu ratu bez obračuna da mu onda investitori pozajme 75.000,00 eur jer mu je to bilo nužno za dovršetak radova na drugom gradilištu. Dana 7. veljače 2018. godine supruga tužitelja koja je vodila sve financije u telefonskom razgovoru tj. u razgovoru sa direktorom tuženika predložila je da isplati na devizni račun tuženika 50.000,00 eur i 25.000,00 eur za nabavu prozora i vrata putem društva Miral iz Velike Kladuše, odnosno ukupno 75.000,00 eur koliko je tuženiku bilo potrebno za radove na drugom gradilištu, što je direktor tuženika odbio jer je tražio na ruke isplatu druge rate po ugovoru o gradnji iako još nije dostavio obračun za do tada izvršene radnje. U telefonskom razgovoru između tuženika i supruge tužitelja direktor tuženika je obećao da će nakon dolaska s godišnjeg odmora dati na uvid obračun svih radova te da mu daju zajam na kratki rok na iznos od 75.000,00 eur kako bi mogao završiti radove na drugom gradilištu. Kako su se tužitelj i supruga bojali da će tuženi obustaviti radove na njihovom objektu pristali su na kratkoročnu pozajmicu tuženiku od 75.000,00 eur. Telefonskim putem je dogovoreno da će tuženi vratiti najkasnije zajam do 15. lipnja 2018. godine te da neće obračunavati ugovorne kamate. Zatraženo je od strane tuženika da u ugovoru o zajmu piše da je zajam dan po telefonskom dogovoru i ugovoru. Tužitelj je priložio potvrdu o isplati zajma u iznosu od 75.000,00 eur. Kao svjedok i solidarni dužnik navedenog ugovora potpisan je NM, zaposlenik tuženika, te je dogovoreno da do isplate 15. lipnja 2018. zajmodavac neće tražiti obračunate kamate, a ukoliko zajmoprimac ne vrati zajam u roku obračunavati će se kamate. Tuženi je potvrdio primitak navedenog novca. Početkom ožujka 2018. godine nakon godišnjeg odmora direktora tuženika tužitelj i supruga su iz Nizozemske došli u [adresa] kako bi svi potpisali ugovor o zajmu 1. veljače 2018. godine kako su se telefonski dogovorili sa direktorom tuženika, međutim on se nije pojavio. 24. ožujka 2018. godine direktor tuženika šalje mail gdje traži da se do 29. ožujka pripremi 100.000,00 eur za sljedeću uplatu. Investitori su inzistirali na popis izvedenih radova, došlo je do povećanih tonova, ugovor o zajmu direktor tuženika nikada nije potpisao. Direktor tuženika je polovinom travnja 2018. godine obustavio radove i inzistirao o daljnjom uplati iako nije dostavio točan, stručan i na ugovoru utemeljen obračun izvedenih radova s kojim su se investitori mogli usuglasiti. Dana 6. lipnja 2018. godine direktor tuženika je inzistirao da investitori isplate sljedeću ratu u iznosu od 91.000,00 eur te su supruga tužitelja i sam tužitelj pred gospodinom ŠM predložili da isplatu tuženiku razliku u iznosu od 16.000,00 eur kojim bi se prebio iznos zajma obzirom da je povrat zajma bio dogovoren za 15. lipnja 2018. godine. Direktor tuženika nije prihvatio prijedlog već je inzistirao na gotovu novcu. Stranke su se dogovorile da će se naći u banci u Rijeci, da će isti isplatiti na ruke direktoru na ruke 91.000,00 eur i 180.000,00 kn a da će od tog iznosa tuženi istima vratiti zajam. Tuženi nije na to pristao te je gotovinu tužiteljima vratio i otišao iz banke. Tužitelj zaključuje da je to direktor učinio jer nije htio vratiti zajam. Supruga tužitelja je u lipnju 2018. godine zvala direktora tuženika da riješe nesporazum no tuženi se nije javio, i dalje je direktor tuženika inzistirao na uplati iznosa od 91.000,00 eur i 180.000,00 kn u gotovini na ruke NM i obećao je da će iznos zajma biti isplaćen tužitelju do 12. lipnja 2018. godine. Kako su tužitelj i supruga vjerovali NM jer je isti voditelj gradilišta i s njima je redovito komunicirao pristali su na zahtjev direktora tuženika te su NM isplatili iznos od 91.000,00 eur i 180.000,00 kn o čemu postoji pisana potvrda, no međutim zajam nije isplaćen no osobno garantira da će isplatiti zajam na račun tužitelja dana 12. lipnja 2018. ukoliko isti tuženi ne isplati najkasnije do 12. lipnja 2018. godine. Obzirom da dana 12. lipnja 2018. godine tuženi nije isplatio zajam supruga tužitelja je u više navrata pokušala dobiti direktora tuženika no bez uspjeha. Tužitelj je putem odvjetnika dostavio tuženiku opomenu pred tužbu kojim je pozvao tuženika na isplatu zajma te kako tuženi nije postupio po opomeni, odnosno nije vratio zajam, isti su podnijeli tužbu ovome sudu te predlažu da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava da bi putem telefona postigli usmeni sporazum o zajmu te da bi tužitelj zajedno sa suprugom pozajmio iznos od 75.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama zajedno sa ugovorenom kamatnom stopom od 3,75% godišnje, osporavaju da bi između stranaka bio sporazum, da će tuženi zajam vratiti do 15. lipnja 2018. godine, neosnovan je navod tužitelja da bi naknadno bio sklopljen ugovor o zajmu u pisanoj formi u kojoj bi kao solidarni tuženik potpisao i NM, niti navodi da je supruga tuženika predala ugovor o zajmu u pisanom obliku tuženiku. Navodi da sve uplate koje su tužitelj i njegova supruga izvršili tuženiku se odnose na ugovorene radove i ugrađeni materijal te izvan troškovničke radove koje je tuženi po nalogu tužitelja i njegove supruge izveo na izgradnji navedenog objekta. Tuženi nadalje tvrdi da nije postojao nikakav ugovor o zajmu na isplati iznosa od 75.000,00 eur već je to bila uplata tuženiku povodom sklopljenog ugovora o građenju. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za vođenje ovog postupka jer uvidom u dokaze nije moguće utvrditi da je tužitelj izvršio uplatu od 75.000,00 eur na račun tuženika, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o građenju br. 17-09/17, uvid u mail-ove stranaka, uvid u podatke o plaćanju iz potvrda o banci, potvrde o primitku novaca koje prileže spisu, ugovor o zajmu od 1. veljače 2018. godine, fotokopirane poruke, svu kompletnu dokumentaciju na listu od 36-54, dokumentaciju na listu 64-66, saslušan je tužitelj, zz tuženika PM, saslušana je kao svjedok GM i ŠM, dok nije saslušan RM.

4. Ocjenom ovako provedenih dokaznih postupka ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno među strankama da su tužitelj, njegova supruga GM i ovdje tuženi sklopili ugovor o građenju pod brojem 17-09/17 na dan 17. rujna 2017. za gradnju kuće u [adresa]. Istim ugovorom je utvrđen plan isplata od strane investitora izvođaču, do spora je došlo kada je direktor tuženika tražio isplatu 75.000,00 eur kao je isti naveo, a tako tvrde tužitelji, za dovršetak jedne kuće u [adresa]. Tužitelj istu isplatu nije bio voljan izvršiti jer tužitelj i njegova supruga nisu od direktora tuženika dobili niti jedan obračun izvršenih radova i prihvaćanja istog od strane investitora koji je isti trebao dostavljati tužitelju i njegovoj supruzi svaka 2 tjedna prije vršenja plaćanja od strane investitora tuženiku.

6. Sporan je iznos od 75.000,00 eur kojeg tužitelji tvrde su isplatili u gotovini na ruke NM koji je te novce predao direktoru tuženika, a sve na temelju usmenog dogovora putem telefona da bi se kasnije potpisao i pismeni ugovor o zajmu i potpisao koji u konačnici tuženi tj. direktor tuženika nije potpisao kako tvrde tužitelji.

7. Iz ugovora o zajmu¸( list 24 spisa ) koji nije potpisan, a što nije sporno i iz iskaza stranaka da je na strani zajmodavca DM, a na strani zajmoprimca PM direktor ADING PROJEKTA d.o.o. ovdje tuženika, te da je kao sudužnik u ugovoru naveden NM.

8. Po mišljenju suda nije u pravu tuženi kada osporava aktivnu legitimaciju tužitelju jer je isti potpisnik ugovora o zajmu te nije sporno niti je potrebno utvrditi da je upravo tužitelj izvršio uplatu zajma u visini od 75.000,00 eur.

9. Sporno je uopće da li tužitelj može ovom tužbom tražiti isplatu zajma od ovdje tuženika ADING PROJEKT d.o.o. s obzirom da ugovor o zajmu koji prileži na listu spisa 24, koji ugovor glasi na PM kao zajmoprimca.

Mišljenje i stav ovog suda je da tužitelj isplatu odnosno povrat zajma ne može tražiti od ADING PROJEKT d.o.o. već izričito od PM jer je, kako to proizlazi iz iskaza stranaka, novac dan u kešu na ruke što je nesporno NM, koji je te novce dalje proslijedio odnosno predao PM na ruke, a ne nikako na račun firme ADING PROJEKT d.o.o. niti je očito taj novac bio namijenjen za potrebe firme, već osobno za PM.

10. Zbog svega gore navedenoga ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te ne postoji obveza vraćanja zajma od strane ovdje tuženika, valjalo je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Odluka o parničnom trošku tuženiku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a a odnosi se na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za odgovor na tužbu 557 bodova, podnesak 8.9.2020. 557 bodova, ročište 8.9.2020. 557 bodova, podnesak 12.10.2020. 557 bodova, podnesak 25.10.2021. 557 bodova, ročište 26.10.2021. 557 bodova, ročište 11.2.2022. 557 bodova, podnesak 15.2.2022. 557 bodova, ročište 23.5.2022. 557 bodova, ročište 19.9.2023. 557 bodova, ročište za objavu 50 bodova, ročište 23.9.2025. 557 bodova odnosno 6177 bodova ili 12.354,00 €, tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV tako je trošak 15.442,50 €. Sud priznaje tuženiku pristojbu na presudu u iznosu od 663,61 € , tako da je ukupan trošak tuženika 16.106,11 €.

U Zagrebu, 16. listopada 2025. godine

Sudac:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno, u 5 istovjetnih primjeraka.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku