REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj K-26/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sutkinji Jasni Grgurić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanele Pavleković kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv I. okr. okrivljenika / privatnog protutužitelja CR zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje KZ/11), povodom privatne tužbe oštećene kao privatne tužiteljice TR od 23. veljače 2021. te ujedno optužnice oštećene kao tužiteljice TR zaprimljene 15. veljače 2022. te protiv II. okrivljenice TR zbog kaznenog djela iz čl. 118. st 2. u vezi čl. 34. KZ/11 povodom protutužbe I. okrivljenog kao privatnog tužitelja od 9. ožujka 2021., nakon održane javne rasprave 15. listopada 2025., u prisutnosti I. okr. CR / protutužitelja osobno, privatne tužiteljice / II. okr. TR osobno te braniteljice privatne tužiteljice / II. okr. PR, odvj. iz [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.

I. okr. CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin RR i C, rođene TR,  rođen **.**.1984.  u [adresa],  s prebivalištem  u [adresa], državljanin RH, T, pismen, VSS / pravni fakultet / odvjetnik, prima plaću u iznosu od oko 2.000,00 EUR, vlasnik stana, poslovni udjeli u odvjetničkom društvu, vlasnik  osobnog  vozila,  oženjen,  četvero  mlt.  djece, supruga zaposlena, prima plaću u iznosu od oko 1.400,00 EUR, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, vodi se u VE u Velikoj Gorici, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode

o s l o b a đ a s e  o d  o p t u ž b e

temeljem čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP/08

da bi

dana 13. srpnja 2020. oko 18,00 sati, u [adresa], nakon što je zajedno sa svojom sestrom RR, došao do obiteljske kuće na navedenoj adresi, verbalno napao i vrijeđao svoju baku TR, nakon čega je u nakani da istu tjelesno ozljedi, u prizemlju kuće baku TR, gurao i bacio na ormar nakon čega ju je ormarom pokušao prignječiti, od čega je TR zadobila ozljedu u vidu površinske ogrebotine lijevog soleusa i bolnost kuka, lijevog bedra i koljena,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela — Tjelesnu ozljedu, opisano po čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.

II.

II. okr. TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći P i R rođene Z, rođena **.**.1939. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka RH, O, pismena, VKV / trgovac, u mirovini, prima mirovinu u iznosu od oko 700,00 EUR, vlasnica obiteljske kuće, udovica, neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode

k r i v a  j e

što je

dana 31.07.2020. podnijela kaznenu prijavu protiv CR, za kazneno djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11, znajući da su svi navodi iz kaznene prijave neistiniti, a koja kaznena prijava je odbačena Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, KP-DO-425/2020 od 09. veljače 2021. godine, a nakon toga je ustrajući u svojim neistinitim navodima podnijela privatnu tužbu / optužnicu oštećene kao tužitelja u kaznenom postupku dana 23.02.2021. godine protiv CR za kazneno djelo opisano i kažnjivo prema čl. 117. st. 1. KZ/11, a sve vezano za štetni događaj koji se dogodio 13.07.2020. godine na adresi [adresa],

dakle, za drugoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može štetiti njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita,

čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – Klevetu – opisano i kažnjivu po čl. 149. st. 1. KZ/11.

Stoga se II. okr. TR osuđuje te joj se temeljem čl. 42. i čl. 149. st. 1. KZ/11

i z r i č e

NOVČANA KAZNA

od 30 dnevnih iznosa.

Utvrđuje se da je jedan dnevni iznos 48,13 EUR pa se stoga nalaže okrivljenoj platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.443,90 EUR.

Izrečenu novčanu kaznu II. okr. TR dužna je platiti obročnom otplatom u roku do 1 (jedne) godine, tj. do 16. listopada 2026.

Ukoliko novčana kazna neće biti u zadanom roku u cijelosti ili djelomično plaćena, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno.

Ukoliko se novčana kazna neće moći niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak II. okr. donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s 2 (dva) sata rada.

Ako II. okr. ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora na način da će se jedan dnevni iznos novčane kazne zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro na način opisan u čl. 55. st. 3. KZ/11.

III. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 I. okr. CR oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka.

IV. Temeljem čl. 149. st. 2. i 3. ZKP/08 privatna tužiteljica / oštećena kao tužitelj te ujedno II. okrivljena TR dužna je platiti troškove ovog kaznenog postupka u smislu čl. 148. st. 1., a iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, tj. paušal u iznosu od 200,00 EUR.

Obrazloženje

1. Gđa TR podnijela je kod ovog suda privatnu tužbu protiv okr. CR dana 23. veljače 2021. radi kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11. Ujedno je Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici podnijela kaznenu prijavu vezanu uz kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi čl. 34. KZ/11, tj. za isti činjenični opis, a koji su donijeli rješenje o obustavi uz uputu tamo oštećenici da može nastaviti kazneni progon u svojstvu oštećene kao tužiteljice pa je stoga ošt. kao tužiteljica podnijela i optužnicu kod ovog suda 15. veljače 2022. godine, a radi kaznenog djela čl. 117. st. 2. KZ/11, tj. kaznenog djela Tjelesne ozljede počinjenoj prema bliskoj osobi jer je ODO Velika Gorica donijelo rješenje o odbačaju za kazneno djelo pokušaja teške tjelesne ozljede prema bliskoj osobi. Nadalje se utvrđuje, kao što je već naglašeno, da se u oba optužna akta radi o istom događaju i istom kaznenom djelu iz čl. 117. stavak 1. i 2. KZ/11 koje se okrivljeniku CR stavlja na teret pa je stoga sud o oba optužna akta donio jednu odluku.

2.1. Okrivljenik CR, nakon što je zaprimio privatnu tužbu od 23. veljače 2021. godine podnio je ovom sudu 9. ožujka 2021. protutužbu protiv privatne tužiteljice, a radi kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. KZ/11.

2.2. Obzirom da raspravni suci nisu uočili da je odmah po zaprimanju privatne tužbe ujedno podignuta i protutužba, odnosno nisu donijeli nikakvu odluku vezanu uz privatnu tužbu TR od 23. veljače 2021., već je rasprava zakazana tek nakon zaprimanja optužnice oštećene kao tužiteljice, ovaj sud je stajališta da temeljem čl. 61. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik CR ima pravo na podnošenje protutužbe jer je ista podnesena u zakonskom roku za privatnu tužbu odnosno ne može izgubiti svoja procesna prava koje je stekao podnošenjem protutužbe tim više što je ODO Velika Gorica odbacio kaznenu prijavu i oštećena TR nastavila je progon u svojstvu oštećenika kao tužitelja. Radi toga će se u daljnjem tijeku obrazloženja CR označavati kao I. okr., a TR kao II. okr.

3. I. okrivljeni CR pozvan da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni se očitovao da se ne smatra krivim. U svojoj obrani navodi kako je baka najprije zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju s njegovom sestrom RR te je kuća i podijeljena fizički, a nakon čega se je baka pomirila sa svojom kćeri, ujedno njegovom tetom, ZR i tada su nastali problemi. Baka je tada htjela raskinuti ove ugovore zaključene s njegovom sestrom i to sve u dogovoru s tetom pa je radi toga njega lažno prijavljivala Hrvatskoj odvjetničkoj komori (u daljnjem tekstu HOK), da sam je on uzeo novac s računa njezine pok. sestre o čemu mu je banka dala potvrdu da nije uzeo novac, drugi puta da je uzeo novac od kupoprodaje nekretnine pok. sestre, a tada je imao zapisnik sa skupštine trg. društva Montig d.o.o. gdje je vodio zapisnik, a sama baka je vodila zapisnik tko je bio prisutan i tko je dobio koji iznos, a treća prijava je bila da ju nije dobro zastupao u ostavini iza pok. djeda koja ostavina se još uvijek vodi, a iz spisa je vidljivo da je profesionalno obavljao sve radnje. U vrijeme događaja njegova sestra i majka već su bile u sporu s bakom te su bile na moru i to u Zadru kada ga je sestra nazvala i rekla da ne radi nadzorna kamera u stanu, a sjeća se da je bilo 12.7.2020. i da je cijela VG bila bez struje što joj je i rekao. Otišao je pogledati i vidio je da je kamera iznad vrata oštećena, rasklimana i vrata oko brave izgrebana, a ključ nije mogao ući u bravu. Idući dan je zajedno sa sestrom koja se vratila otišao do kuće te je vidio da je strgana brava jer su se protuprovalna vrata otvorila samo na kvaku, a u unutrašnjosti je vidio da je ormar koji je dimenzija oko 2 – 2,5 m visine i oko 3m dugačak i koji je bio na pregradnom zidu između dva stana nagnut prema unutrašnjosti stana na način da ga je samo pridržavao luster da ne padne. Taj ormar je svojom površinom bio znatno veći od širine vratiju koja su bila probijena iza njega i koje je probila baka, kako je ona rekla. Nemoguće je da bi se guranjem ormara koji je znatno širi i viši od vrata na bilo koji način osobu s druge strane prikliještilo ili ozlijedilo, iako je točno da su sestra i on pokušali vratiti ormar koji je bio nagnut da bi uopće mogli proći kroz taj hodnik te da taj ogromni ormar ne bi pao. Baka je s majstorom čiji su kombi vidjeli kod dolaska, razvalila i ormar nakon što su razvalili zid iza ormara na mjestu na kojem ona govori da su vrata, a nekad su bila vrata prije zatvaranja zida. Kroz rupu u ormaru vidjeli su sestričnu OR, bakinu sestru IR, baku te tog radnika te su u jednom trenutku čuli kako je baka zvala tetu ZR i ona je došla za dvije minute. Sestra i on su otišli u sobu i tražili su dokumentaciju i našli dio, a medicinsku dokumentaciju nisu našli jer je majci pozlilo i kad su se vraćali iz sobe oni su gurali taj ormar, tj. htjeli su ga srušiti na njih, ali ga je držao luster. Digao je ruku i držao ormar te su mu tu ozlijeđena vlakna na rebrima, sestra je držala ormar i dva puta zvala policiju. Policajci su došli, a prije toga su oni pobjegli u sobu i zaključali se. Nakon toga su policajci sa svima razgovarali i priveli sestru u PP jer ju je baka prijavila da joj je prijetila tako da su svi idući dan završili kod prekršajnog suca. Budući da su priložili sestra i on snimke mobitela, sestra je oslobođena od optužbe, a on je tražio privremenu mjeru zabrane približavanja od strane svih njih koja im je i određena u trajanju od mjesec dana. Naime, suprug od tete je višestruko osuđivan, bio je u zatvoru preko 25 godina, teta je također bila osuđivana te se je čak bojao i za svoju obitelj koju je na neko vrijeme odselio iz VG nakon događaja. Na pitanje suda odgovara kako baka vrlo dobro zna da on nije mogao uopće fizički gurati taj ormar jer ima četiri žice od 1998. godine, tj. od djetinjstva ugrađene radi toga što mu se prsni koš nije dobro razvijao i stiskao mu je srce pa su mu stoga trgali kosti i povezivali žicama. Na pitanje suda odgovara da je po bakinoj prijavi HOK- u HOK protiv njega kao odvjetnika pokrenuo disciplinski postupak te je on morao dokazivati i dokazao je za sve navode koje je napisala da su netočni, kao što je već ranije naveo, pa su stoga odbacili prijavu za disciplinski, a iz same banke su mu rekli da bi baku trebalo kazneno prijaviti, a što je i učinio. Dodaje da je ovaj postupak nastavak svega toga jer je očito baki cilj da mu oduzmu licencu. Na pitanje opunom. odgovara da su u ovoj nekretnini neriješeni imovinsko pravni odnosi, tj. baka je suvlasnik u ½ dijela, a ½ je oporučno djed ostavio njegovoj sestri i njegovoj teti te se u vezi ove nekretnine vode brojni parnični postupci. Dodaje da je njegova majka živjela tamo jedno 10 godina prije događaja, a 30 godina dok je bila mlada, a sestra jedno 3 godine. Nadalje odgovara da je kritičnog dana došao u kuću zajedno sa sestrom jer se majka srušila u Zadru na plaži, ranije je imala moždani, te im je trebala medicinska dokumentacija. Baki nije rekao niti jednu riječ do trenutka dok nisu počeli gurati ormar na njih. Tada je rekao da stanu i sestri da zovu policiju. Baka je gurala ormar na njih, to se i vidi na snimkama. Pojašnjava da je gledao u ormar i držao ga i istovremeno snimao s mobitelom. Vidjelo se da i ZR snima s druge strane, ali je to utajila kod suca za prekršaje jer bi ih to inkriminiralo. Nadalje odgovara da je policiji jedino on prijavio ozljede te je bio u noći na hitnoj, a iduće jutro je sve vidio u sudskom hodniku koji su se smješkali. Vezano uz njegove ozljede obzirom da je bolnica dostavila crvenu bolničku listu, njega su došli propitivati policijski službenici vezano uz način dobivanja ozljede te im je rekao je podnio kaznenu prijavu PP Velika Gorica, ali po tome nikad nije vođen postupak. Na pitanje da li je baka te zgode dobila kakve ozljede odgovara da je mogla dobiti jedino ako je sama gurala ormar. Nitko je nije pričepio jer je nije bilo moguće pričepiti. Nadalje odgovara da je baku prijavio jednom nakon što je ona njega prijavila HOK-u, a nadopunjavao je prijave pa su to valjda u policiji razdvajali.

4. Privatna tužiteljica / II. okrivljena TR pozvana da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljenica se očitovala da se ne smatra krivom. U svojoj obrani navodi da je doista podnijela kaznenu prijavu protiv svojeg unuka, ovdje okrivljenog CR iz razloga što je tada i još uvijek je u tijeku spor vezano uz imovinu, odnosno kuću u [adresa], a koji spor vodi sa njegovom majkom ujedno njezinom kćerkom. Njegova sestra, tj. njezina unuka zajedno s dečkom je dala napraviti zid na mjestu gdje su bila vrata, a kritične zgode su njezina sestra i ona srušile taj zid i s druge strane zida, tj. u hodniku, u onom dijelu koji je prisvojila njezina kćer je na mjestu srušene rupe te su ga sestra i ona malo pogurale i on se je nagnuo prema lusteru u hodniku; u prostoru koji je prisvojila kćer. Na pitanje suda odgovara da je vidjela da su došli CR i RR te je vidjela CR da gura ormar nazad, a RR nije vidjela jer je niža od ormara pa ne zna da li je gurala. Čula je samo da je CR nečime tukao po donjoj letvi od ormara, ali ne zna čime, pretpostavlja nogama, a gore je tukao partvišem po ormaru, odnosno drškom. Odgovara da je ormar veći od rupe u zidu i nije mogao biti proguran u njezin prostor. Odgovara da je ona stajala s druge strane ormara u svojoj sobi, a on je bio s druge strane u hodniku i to su oboje bili na ćošku ormara. Njoj je bila ozlijeđena lijeva noga od koljena do gležnja, a sutradan je imala podljeve skroz do kuka. Navodi da je bila na samom uglu ormara, odnosno štoka kad je on lupao i gurao po ormaru. To guranje i lupanje po ormaru je trajalo pet minuta i duže. Na daljnje pitanje suda zašto se nije odmaknula ako je netko s druge strane gurao odgovara da je ona bila u stisci, na samom ćošku ormara uz štok. Na pitanje suda da li je nešto govorila odgovara da je govorila CR da ne gura, da ju boli, a on je i dalje gurao. Na pitanje zašto nije izmaknula nogu odgovara da je čovjek u ovim godinama teško pokretan. Na pitanje zašto je podnijela prijavu protiv CR odgovara da zato što je kasnije dobila od policije ili od odvjetništva hrpu nekakvih dokumenata u kojima je on protiv nje govorio ružne stvari, npr. da je ubojica, da je radi nje iselio svoju ženu i djecu, da je opasna i sl., rekao je na policiji da ga je htjela ubiti. Na pitanje gdje su ti dokumenti od policije u kojima piše da je to CR govorio odgovara da ima sve kod kuće. Dodaje da je prvu prijavu protiv CR podnio odvjetnik Reljić koji je to odradio neprofesionalno jer ga je susrela na ulici i ispričala mu što je bilo pa je on rekao da ne treba dolaziti u ured, da je on sve upamtio i tako napisao prijavu da je državno odvjetništvo odbacilo. Dodaje i to da je poslije ovog događaja s CR morala hodati na dvije štake jer ju je sve boljelo. Na pitanja I. okr. odgovara kako je svjesna da postoje snimke i slike ovog događaja. Na daljnje pitanje odgovara kako je njoj doista prekršajni sud u VG mjerom odredio zabranu približavanja CR na rok od mjesec dana zbog ovog istog događaja. Nije vidjela da je prekršajni sud gledao snimke i slike ovog događaja, bila je osobno prisutna na ročištu. Nadalje odgovara da se vodi sudski postupak vezano uz smetanje posjeda, a ona je u tom postupku tužena. Ne zna da li je donesena nepravomoćna presuda. Ne želi odgovoriti na pitanje jesu li u tom postupku pregledane slike i snimke. Ona nije gledala te snimke i slike. Na daljnje pitanje odgovara da nemaju CR i ona potpisan nikakav ugovor. Pok. suprug i ona nisu uvrstili CR u oporuku. Ne zna koliko je prošlo vremena od događaja do rasprave u prekršajnom postupku. Nadalje odgovara da je kod liječnika išla odmah drugi dan, tj. 14. srpnja 2020. Ne zna nakon koliko vremena je podnijela prijavu protiv CR; kad je našla papire od načelnika policije koje je poslalo državno odvjetništvo. Nadalje odgovara da je prijava podnesena nakon što je bila rasprava na prekršajnom sudu, ali nije sigurna; čim joj je nakon toga CR rekao da ide doktoru i ponovio četiri puta posumnjala je na lišenje poslovne sposobnosti i da se nešto priprema. Ne zna kako se zove radnik koji je bio prisutan događaju koji je mijenjao bravu. Tu večer događaju su prisustvovale s njezine strane njezina sestra OR i ZR njezina kćer. S druge strane bio je CR i RR. Na daljnje pitanje da li je prekršajni sud odredio OR i ZR također mjeru zabrane približavanja CR odgovara da misli da je odredio 5 dana, ali je pritom mislila na 5m. Na daljnje pitanje da li je njezina prijava protiv RR u prekršajnom postupku odbijena, dobila je pismeno da je odbijena. Na pitanje braniteljice / opunomoćenice odgovara da je u vrijeme događaja hodala s jednom štakom. To je CR znao. Na daljnje pitanje da li je CR prestao gurati kada je vikala da ju boli odgovara da nije prestao. Događaj je prestao time što je na vrata došla policija. Nadalje odgovara da ona nije dala dozvolu da bilo što snima. Istina je da je ona prijavila CR policiji te ga je istinito prijavila. Točno je da je sve ugovore još dok su bili u dobrim odnosima sastavljao CR. Na pitanja suda što je CR po zanimanju odgovara da je CR odvjetnik. Nije sa njom ništa dogovarao. Na daljnje pitanje suda odgovara kako je u vrijeme podnošenja prijave znala da je CR odvjetnik i da to može naškoditi njegovoj profesiji. Nije znala da to može naškoditi njegovoj profesiji, a na pitanje suda kako to da sada govori da nije znala odgovara da nije ona advokat. Nadalje odgovara da nakon ovog događaja s CR, njegovom sestrom i majkom, tj. njezinom kćerkom nije u dobrim odnosima. Na pitanje I. okr. tko joj je radio ugovor o ulaganju u nekretninu odgovara da je radila javna bilježnica Ranka Spevec. Prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila je zaključila ugovor o darovanju sa RR zajedno sa pok. suprugom te su joj darovali 48m2 zemlje gdje su šupa i garaža. Raskid tog ugovora radila je javna bilježnica Ranka Spevec. Točno je da je ugovor o doživotnom zaključila kod javnog bilježnika Marka Jurline. Točno je da je CR prijavila odvjetničkoj komori jer je radio sve na svoju ruku u vrijeme kad je podnesena tužba za raskid ugovora o dož. uzdržavanju koji je bio zaključen sa RR. Točno je da je ta tužba bila prije ovog događaja. Na pitanje okr. odgovara da je točno da ga je prijavila odvjetničkoj komori zato što je sastavio ugovor o doživotnom kojim ona sve ostavlja RR, a na pitanje suda zašto nije prijavila javnu bilježnicu koja ga je čitala i kod koje je ovjeren odgovara da ona nije sve niti čula. Nije prijavila CR odvj. komori da je podigao novac s računa njezine pok. sestre VR. Nije prijavila komori da bi uzeo novac od prodaje stana pok. VR. Na pitanje da li je u razdoblju kada ga je prijavljivala komori bio teško bolestan i gdje je bio odgovara da ona to ne zna.

5.1. U provedenom dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu i to: kaznena prijava TR od 31.7.2020. (list 5), rješenje ODO Velika Gorica od 9. veljače 2021. (list 6-10), podnesak i protutužba od 9. ožujka 2021. (list 19-37), zaštitna mjera prekršajnog odjela ovog suda Pp J-282/2020-7 od 14. srpnja 2020. (list 39), zk izvadak (list 62), ugovor o darovanju nekretnine s prilogom od 9.4.2015. (list 63-69), raskid ugovora o darovanju od 4.1.2018. (list 70-72), kopije vlastoručnih oporuka (list 73-76), ugovor i dodatak ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31.10.2018. i 4.2.2019. (list 78-88), priložene fotografije (list 89-102), zapisnik CZSS od 13.11.2019. (list 103), medicinska dokumentacija za CR (list 104-122), tužba i prijedlog za osiguranje od 20.2.2020. (list 144-145), dopis HOK od 28.5.2020. s prilozima (list 146-150), zapisnik prekršajnog suda Pp J-281/2020-4 od 14. srpnja 2020. (list 159-170), rješenje OS VG SS IVG broj Pp J-281/2020 od 14. srpnja 2020. pravomoćne, rješenje VPS od 28.7.2020. (list 171-174), presuda ovog suda broj Pp J-281/2020-22 od 21. travnja 2022. (list 175-179), zaštitna mjera broj Pp J-282/2020-7 od 14.7.2020. (list 187-188), pomoćni omot spisa K-26/2021 koji je priložen ovom spisu, spis ODO VG broj KP-DO- 425/2020 koji je priložen ovom spisu, prekršajne spise Pp J-281/2020 i Pp J-282/2020 koji su priloženi ovom spisu te zk izvadak priložen ovom zapisniku, kao i izvadak za I. okr. HOK.

5.2. Iz ispisa kartona pacijentice TR utvrđuje se da je ista bila u Domu zdravlja Velika Gorica 15. srpnja 2020., da je liječniku navela da ju je 14. srpnja 2020. unuk ozlijedio pritiskom sa ormarom uza zid te liječnik konstatira da je kod oštećene evidentna manja površinska ogrebotina u području srednjeg dijela lijevog m. soleusa, tj. lijevog lista.

5.3. Iz zapisnika ovog suda broj Pp J-281/2020-5 utvrđuje se da je Prekršajni sud 14. srpnja 2020. proveo hitni prekršajni postupak u kojem je bila okrivljena RR, a u dokaznom postupku saslušana je TR i to u Stalnoj službi u Ivanić-Gradu. Također se utvrđuje da je u tom postupku okr. RR oslobođena od optužbe vezano uz isti ovaj događaj, ali uz prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ujedno se utvrđuje da je istog dana kod ovog suda u postupku Pp J-282/2020-7 TR izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja CR te približavanja njegovoj obiteljskoj kući.

5.4. Iz dopisa Hrvatske odvjetničke komore od 28. svibnja 2020. proizlazi da je TR podnijela disciplinskom tužiteljstvu prijavu protiv okr. CR te da je analizom svih dokaza utvrđeno da CR nije počinio povredu dužnosti i ugledu odvjetništva te da je njezina prijava odbačena, a o čemu je obaviješten CR.

5.5. Također je uvidom u e – Spis sud utvrdio da se kod ovog suda vode brojni parnični postupci ovdje tužiteljice TR, a u kojima je u svojstvu svjedoka naveden CR.

6.1. Na temelju rezultata provedene rasprave u odnosu na privatnu tužbu, odnosno optužnicu ošt. kao tužiteljice TR / II. okr. utvrđuje se kako je ista u cijelosti neosnovana. Svoje uvjerenje sud je temeljio na svim izvedenim dokazima. Naime, svi izvedeni dokazi međusobno se poklapaju. Za razliku od toga, sud nije povjerovao iskazu, tj. obrani TR; u cijelosti.

6.2. Nesporno je da je 13. srpnja 2020. oko 18,00 sati I. okr. CR došao, zajedno sa svojom sestrom RR u dio kuće, tj. stan jer je kuća fizički podijeljena, a koji stan je koristila njegova majka i sestra, a došao je iz razloga što ga je zamolila sestra da dođe pogledati jer da ne radi nadzorna kamera u stanu, a u to vrijeme su već majka i sestra bile u sporu s bakom, tj. gđom TR. Nedvojbeno je utvrđeno i to da je u međuvremenu TR dala majstoru razrušiti dio zida između dva stana, a na koji zid je bio naslonjen ormar u stanu vlasništvo majke I. okr. CR. Također je među strankama nesporno da je taj ormar I. okrivljenik gurao prema zidu, da je ormar veći od rupe u zidu i nije mogao biti proguran u stan od TR gdje je ona stajala, dakle nesporno je da su TR i CR svaki u jednom stanu, između njih je bio ormar i zid u kojem je bila rupa te da je CR gurao ormar nazad prema zidu, a da je TR bila s druge strane zida i ormara.

6.3. Sporno je da li je kritične zgode I. okr. CR ozlijedio svoju baku, TR na način da je TR gurao, bacio na ormar i nakon toga ju ormarom pokušao prignječiti pa da je ona uslijed toga zadobila tjelesnu ozljedu u vidu površinske ogrebotine srednjeg dijela lijevog lista te bolnost kuka, bedra i koljena, kao da li ju je uz to verbalno napao i vrijeđao.

6.4. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio kako I. okrivljeni nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom, tj. optužnicom oštećenice kao tužiteljice. Naime, kazneno djelo Pokušaja teške tjelesne ozljede počinjene prema bliskoj osobi kao i za nanošenje Tjelesne ozljede, nema dokaza da bi TR u ovom događaju zadobila navedeno. Prije svega se utvrđuje da iz priložene dokumentacije proizlazi da bolnost kičme, kuka, lijevog bedra i koljena ne predstavlja ozljedu u sudsko-medicinskom smislu. Nadalje se utvrđuje kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je TR bila kod liječnika 15.7.2020., navodeći da je ozljede zadobila 14.7.2020., a koji podaci su netočni. Naime, iz spisu priloženih isprava nedvojbeno se utvrđuje da je **.**.2020. TR zajedno sa I. okr. CR i RR bila na raspravi u Stalnoj službi u Ivanić-Gradu te da je iskazivala u svojstvu svjedoka te joj je čak izrečena zaštitna mjera približavanja ovdje okrivljenom CR. Nadalje se uvidom u spis ODO VG broj KP-DO- 425/2020 utvrđuje da u spisu ODO VG nema medicinske dokumentacije oštećene TR, već jedina dokumentacija koja postoji i vezana je uz ovaj događaj je naprijed navedeno, a odnosi se na tjelesnu ozljedu, tj. površinska ogrebotina sredine lijevog lista. Analizirajući iskaze sudionika događaja sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da I. okr. CR guranjem polusrušenog ormara nazad na zid, a s koje druge strane zida se je nalazila ošt. TR, nije mogao nanijeti ozljedu kakva je opisana kod oštećene. Naime, evidentno je da je i TR gurala ormar kroz rupu u zidu prema okr. CR, dok je I. okr. CR gurao ormar nazad na zid, ali je isto tako nedvojbeno utvrđeno obzirom na lokalizaciju ozljede da guranjem ormara CR nije mogao tjelesno ozlijediti svoju baku TR. Naime, utvrđeno je da je ormar puno veći od rupe koju je TR dala porušiti u zidu te da ormar kroz tu rupu ne može ući, a lokalizacija ozljede, tj. ogrebotina na listu noge uopće nije mogla nastati pri ovakvim radnjama, osim ukoliko oštećena TR nije sama nogu gurnula u razrušeni otvor zida, tj. između zida i ormara. Osim toga, obzirom da navodi kod liječnika da je ozljedu dobila dan kasnije, a ne u ovom događaju, sporno je da li je ozljeda uopće nastala u ovom događaju i kako je nastala. U svakom slučaju sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako I. okr. CR nije imao namjeru ozlijediti svoju baku TR niti je dokazano da bi on to učinio, a osobito da bi guranjem ormara joj mogao nanijeti manju površinsku ogrebotinu lijevog lista, nije dokazano da bi baku bacio na ormar te da bi ju ormarom pokušao prignječiti jer je to nemoguće; obzirom da suglasno iskazuju da je rupa u zidu bila manja od ormara te je stoga nemoguće bilo koga prignječiti u tim okolnostima. Također nije dokazano niti to da bi baku, tj. TR verbalno napadao ili vrijeđao. Nesporno je za sud da je I. okr. CR samo želio vratiti zidni ormar, tj. prisloniti ga uz zid te da isti nije imao nikakvu namjeru ozlijediti baku, tj. nanijeti joj tjelesnu ozljedu niti je imao namjeru teške tjelesne ozljede jer iz medicinske dokumentacije proizlazi da oštećena nije imala ozlijeđene vitalne dijelove tijela.

7.1. U odnosu na protutužbu I. okr. CR protiv TR, tj. II. okr. nedvojbeno je utvrđeno da je kod ODO Velika Gorica broj Kp-DO-425/2020 TR podnijela kaznenu prijavu protiv CR te da je ODO Velika Gorica donio rješenje od 9. veljače 2021. kojim se odbacuje spomenuta kaznena prijava protiv CR radi kaznenog djela vezano uz isti događaja i to pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede. Također se nedvojbeno utvrđuje, na temelju iskaza I. okr. kako je podnositeljica prijave, tj. njegova baka TR znala da je CR odvjetnik te je znala da podnošenjem kaznene prijave ODO, a koja sadrži neistinite podatke, može naštetiti te je naštetila ugledu svojeg unuka koji je ujedno i odvjetnik. Nedvojbeno je utvrđeno kako u svojoj obrani II. okr. priznaje kako je znala da je CR odvjetnik, ali nije znala da podnošenje prijave može naškoditi njegovom ugledu. Također je nedvojbeno utvrđeno da II. okr. priznaje da je unuka, tj. CR prijavila odvjetničkoj komori vezano uz ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je predmet parničnog postupka, ali poriče da bi ga prijavila vezano uz podizanje novca s računa od prodaje stana pok. VR. Također odgovara kako ne zna da li je I. okr. bio teško bolestan u inkriminiranom periodu.

7.2. Temeljem svega naprijed navedenog, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je II. okr. TR počinila kazneno djelo Klevete na štetu svojeg unuka CR time što je najprije podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo Pokušaj teške tjelesne ozljede Općinskom državnom odvjetništvu, a potom i privatnu tužbu za Tjelesnu ozljedu ovom sudu; obzirom da je u prekršajnim postupcima, a osobito u ovom kaznenom postupku utvrđeno da se radi o neistinitim navodima. Naime, kod kaznenog djela klevete je na privatnom tužitelju, tj. CR teret dokaza u smislu da je II. okr. iznosila ili prenosila neistinite činjenične tvrdnje, za koje je znala da su neistinite, i koje mogu štetiti časti i ugledu tužitelja, a teret dokaza je na okr. da dokaže kako su te njezine tvrdnje bile istinite, pod uvjetom da je privatni tužitelj dokazao za okr. da su tvrdnje iznesene upravo od okrivljenika. Obzirom na izloženo, nedvojbeno je utvrđeno da je upravo TR podnijela najprije kaznenu prijavu ODO VG protiv CR, a potom gotovo istovremeno i privatnu tužbu kod ovog suda. Dakle, privatni tužitelj CR nedvojbeno je dokazao da je II. okr. FR podnošenjem kaznene prijave i privatne tužbe, širem broju osoba iznosila neistinite činjenične tvrdnje, tj. da ju je privatni tužitelj u ovom događaju ozlijedio, tj. pokušao nanijeti teške tjelesne ozljede, odnosno nanio tjelesne ozljede.

7.3. Okrivljenica se privatnom tužbom tereti da je za drugoga iznosila nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu, pred više osoba i na sudski zapisnik, zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba, a znala je da je njezin unuk odvjetnik te je spomenute tvrdnje iznosila pred sucima i sudskim službenicima te kod državnih odvjetnika, znajući da će spomenuto biti dostupno kao informacija kolegama privatnog tužitelja. Prema zakonskom opisu osnovnog kaznenog djela klevete potrebno je da se za drugoga iznese nešto neistinito. Pod «nešto» se razumijeva činjenica, činjenična tvrdnja, ali ne i vrijednosni sud. «Neistinito» znači da izjava počinitelja ne sadrži činjenice, jer neistinitih činjenica nema, već izjava sadrži nešto što stvarno ne stoji, a što se iznosi kao istinito, objektivno tumačeno, sadrži određeni događaj, čija se istinitost može utvrditi uglavnom za sve ljude suglasno. Da bi se radilo o kleveti, izjava mora biti podobna da šteti časti ili ugledu druge osobe. Časti i ugledu može škoditi sve ono što u postojećoj, tužiteljevoj sredini može dovesti do njegova prezira, mržnje, odbacivanja i negacije njegove ličnosti. Naime, analizirajući navedeno, obzirom da je privatni tužitelj unuk od II. okr., utvrđuje se da je II. okr. svakako znala da je privatni tužitelj mlađa osoba, ali s teškom dijagnozom budući da je kao mlada osoba imao operaciju kojom mu je raširen prsni koš, ima ugrađene PNO, a radi čega nije sposoban za bilo kakve teže fizičke napore, ali ga je usprkos tome prijavila.

7.4. Iz zakonskog opisa proizlazi da se kazneno djelo klevete može počiniti samo s izravnom namjerom, a s kakvom namjerom počinitelj postupa kada je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće ili je siguran u njihovo ostvarenje. Prema tome, povezujući zakonsku definiciju izravne namjere sa prethodno navedenim bitnim obilježjima kaznenog djela klevete, proizlazi da subjektivni element tog kaznenog djela postoji kada počinitelj zna za neistinitost činjenične tvrdnje koju iznosi i prenosi za drugu osobu, te je pritom svjestan da se radi o činjeničnoj tvrdnji koja može naškoditi njezinoj časti i ugledu. Prema tome, iz svega naprijed navedenog, obzirom da je privatni tužitelj oslobođen optužbe da bi počinio bilo kakvo kazneno djelo na štetu TR dana 13. srpnja 2020.; sud nalazi nedvojbeno utvrđenim, a osobito obzirom da je II. okr. prije podnošenja kaznene prijave i privatne tužbe bila od strane Prekršajnog suda izrečena privremena mjera zabrane približavanja ili uhođenja CR (PpJ-282/202-7 od 14. srpnja 2020.); proizlazi nedvojbeno utvrđenim da je II. okr. počinila inkriminirano kazneno djelo jer je znala da su navodi iz prijava neistiniti i pritom bila svjesna da ona u objektivnom smislu može naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

8. Slijedom svega izloženog, a nakon provedene rasprave sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je II. okr. TR počinila kazneno djelo koje joj se protutužbom stavlja na teret.

9.1. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi u odnosu na II. okr. bila adekvatna njezinoj kaznenoj odgovornosti, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11. Kao olakotno sud je kod II. okr. cijenio činjenicu što je ista osoba izrazito visoke životne dobi te što je neosuđivana.

9.2. Od otegotnih okolnosti sud je kod II. okr. utvrdio da je ovo kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, što je privatni tužitelj unuk od II. okr. te što je ista znala da je od djetinjstva teško bolesna osoba te ga ovakvi postupci fizički i psihički teško pogađaju. Od otegotnog je sud uzeo u obzir i činjenicu što II. okr. uopće ne priznaje krivnju niti izražava kajanje.

9.3. Radi svega naprijed navedenog sud je II. okr. izrekao novčanu kaznu u manjem iznosu, a pri čemu se naglašava upravo okolnost da II. okr. nije do sada osuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak.

10. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu odluke koje je donio povodom privatne tužbe i optužnice oštećene kao tužitelja u odnosu na koju je donesena oslobađajuća presuda u odnosu na I. okr. CR te okolnost da je povodom protutužbe donesena osuđujuća presuda u odnosu na II. okr. TR. Radi toga je I. okr. oslobođen obveze plaćanja troškova plaćanja kaznenog postupka, dok je II. okr. dužna platiti troškove i to paušal koji je obzirom na njezinu visoku životnu dob i male prihode određen u simbolično malom iznosu.

11. Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 16. listopada 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Sanela Pavleković

Jasna Grgurić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA

- privatna tužiteljica / ujedno okrivljena – TR

- opun. privatne tužiteljice / ujedno braniteljica Ana Čule, odvj. iz Zagreba

- okrivljeni / ujedno protutužitelj – CR