Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-418/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Predraga Jovanića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Sisku, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Ferde Hefelea 57, radi utvrđenja prva vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P- 27/2025-4 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, kao neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-27/2025-4 od 28. veljače 2025. u odluci o glavnoj stvari (točka I.) i u odluci o parničnim troškovima (točka II.) za iznos od 7.750,00 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženice preinačuje se odluka o parničnim troškovima (preostali dio točke II.) za iznos od 500,00 eura, te se za taj iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica SŽ dosjelošću stekla pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa] od 37 m2 i dvorište od 1099 m2 k. o. [katastarska općina], što je tuženica Republika Hrvatska dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužiteljici ŽŽ naknadi parnični trošak u iznosu od 8.250,00 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj:

148/11., pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP- a). Predlaže preinačenje presude, odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužiteljice na naknadu parničnih troškova tuženici i traži troškove za sastavljanje žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično neosnovana (u odnosu na glavnu stvar i u odnosu na troškove parničnog postupka u iznosu od 7.750,00 eura), a djelomično je osnovana (u odnosu na troškove parničnog postupka za iznos od 500,00 eura).

5. Donoseći pobijanu presudu i odlučujući o glavnoj stvari prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice (što navodi i žaliteljica u podnesenoj žalbi) važne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku je prvostupanjski sud dao valjane i jasne razloge pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojega izravno ukazuje žaliteljica (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) tvrdeći suprotno. Ta bitna povreda odredaba parničnog postupka nije ostvarena niti unatoč tome što prvostupanjski sud, doista i kao što to tvrdi žaliteljica, nije u obrazloženju presude ukazao na odredbe materijalnog prava na kojima je utemeljio svoju odluku.

6. Naime, tužiteljica je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini utemeljila na dosjelosti te je prvostupanjski sud taj zahtjev u cijelosti prihvatio. Pri tome je prvostupanjski sud u izreci presude naveo da se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Stoga, a i iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja pobijane presude, u odnosu na glavnu stvar, slijedi da je tužiteljica rezultatima provedenog dokaznog postupka dokazala da je pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekla dosjelošću. Iz ovoga je za zaključiti da je tužbeni zahtjev usvojen temeljem odredaba članka 159. stavak 1. i 4. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine", broj: 81/15., pročišćeni tekst – dalje: ZV-a, jer su tužiteljica i njezini prednici tu nekretninu posjedovali s potrebnom kvalitetom posjeda i kroz zakonom propisano vrijeme.

7. Pravilna je i odluka o obvezivanju tuženice na izdavanje tužiteljici tabularne isprave potrebne za uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice, čemu žaliteljica posebno prigovara. Ova odluka logično slijedi iz činjenice da je sporna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na tuženicu, a na pravilnost te odluke ne utječe to što je tužiteljičin način stjecanja sporne nekretnine originaran, odnosno utemeljen je na zakonu (članak 114. stavak 1. i članak 129. stavak 1. ZV-a).Tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (članak 130. stavak 1. ZV-a). To će biti učijeno dragovoljnim postupanjem tuženice (izdavanjem tabularne isprave) ili, u slučaju izostanka tuženičinog postupanja, bit će upisano pravo vlasništva na ime tužiteljice, slijedom presude donesene u ovom postupku.

8. Glede odluke o parničnim troškovima tuženica je u pravu kada tvrdi da je taj trošak previsoko odmjeren tužiteljici. Ovo se odnosi samo na nagradu za sastavljanje tužbe (Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine", broj: 138/23. – dalje: Tarife). Tužiteljici je, prema troškovniku kojega je podnijela (stranica 259 spisa) dosuđen trošak po ovoj osnovi u iznosu od 500,00 eura, te pripadajući PDV u iznosu od 125,00 eura (Tbr 46 Tarife). Pri tome prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je vrijednost predmeta spora, određena u tužbi bila tadašnjih 5.000,00 kn (sada 663,61 eura) pa tužiteljici pripada trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 100,00 eura s pripadajućim PDV-om u iznosu od 125,00 eura. Tužiteljica je vrijednost predmeta spora označila s iznosom od ondašnjih 110.000,00 kn (sada 14.599,51 eura) podneskom od 22. studenoga 2010. (stranica 73 spisa) i to slijedom ukidne odluke donesene u ovom postupku (rješenje Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Gž-1898/2009 od 15. siječnja 2010. – stranice 69 – 71 spisa), a tu vrijednost predmeta spora je prvostupanjski sud prihvatio (tuženica se vrijednosti predmeta spora kojega je odredila tužiteljica nije protivila).

9. Iz naprijed navedenog slijedi da je prvostupanjski sud za sve parnične radnje tužiteljice poduzete nakon 22. studenoga 2010. tužiteljici pravilno odobrio iznose koje je ona zatražila troškovnikom s obzirom na vrijednost predmeta spora, te je tu odluku prvostupanjski sud valjano i jasno obrazložio i u odnosu na osnovu i visinu svakog pojedinog troška.

10. Slijedom iznesenoga, žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar (točka I.) u odnosu na troškove postupka za iznos od 7.750,00 eura (članak 368. stavak 1. ZPP-a), a djelomično je uvažena žalba tuženice, preinačena je odluka o troškovima postupka u odnosu na više dosuđeni iznos od 500,00 eura te je, u tome dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka odbijen.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka, jer je tuženica u tome postupku uspjela samo s neznatnim dijelom žalbenog zahtjeva.

U Sisku 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec