Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-914/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice II, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 27. svibnja 2024. poslovni broj: P- 820/2023-7, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika KI kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 27. svibnja 2024. poslovni broj: P-820/2023- 7 u toč. I. i II. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 2.280,00 eura i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.847,31 eura kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 27. svibnja 2024. poslovni broj: P-820/2023-7 suđeno je:

"I Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] prema tuženiku KI, [adresa] koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljima preda u posjed kč. br. [katastarska čestica], kuća za odmor, [adresa], kbr. 43 i dvorište, u površini 352 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.269,56 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom na isti tekuću od presuđenja pa do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznato u stavku II izreke ove presude sa kamatom na isti kao neosnovan."

2. Na takvu presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, žalbu je uložio tuženik iz svih žalbenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud dozvolio tužitelju da ispravi tužbeni petit na način da je zatražio predaju predmetne nekretnine u posjed u cijelosti, a da nije tuženika, koji nije profesionalac i koji je neuka je stranka , upozorio i dao mu mogućnost da se u naknadnom roku očituje i /ili da za daljnji tijek postupka angažira odvjetnika ili bar da se konzultira sa odvjetnikom, kako bi u ovom konkretnom slučaju bio u jednakom pravnom položaju kao i tužitelji koji su „imali” odvjetnika, profesionalca. Ističe da tijekom postupka nije utvrđeno je li tuženik uopće u posjedu predmetne nekretnine, jer je tuženik napustio posjed predmetne nekretnine i vratio se u [adresa], gdje ima kuću a što je razvidno i iz osobne iskaznice tuženika. Stoga osporava pasivnu legitimaciju. Ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka bez ikakva obrazloženja (zašto i zbog čega), sud kao adresu stanovanja tuženika naveo [adresa] iako je adresa prebivališta tuženika u [adresa]. Podredno, ističe da u presudi kojom se nalaže tuženiku da tužiteljima preda u posjed kč. br. [katastarska čestica], kuća za odmor, Puntice, kbr. 43 i dvorište, u površini 352 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana, kao adresa kuće za odmor koju bi tuženik trebao predati u posjed tužiteljima, navedena adresa [adresa], dok je kao adresa tuženika, kako u samoj presudi tako i u cijelom ovom postupku, navedena [adresa]. Smatra isto proturječnim. Podredno samo ističe da je predmetna nekretnina od dana donošenja pobijane presude, temeljem rješenja o dosudi posl.br. Ovr-eu 2/2020-93 od 29.1.2024.g., o čemu je postojala i zabilježba u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola za predmetnu nekretninu, koja je bila predmet ovog sudskog postupka u kojem je donesena pobijana presuda, prešla u vlasništvo PI, tako da ovdje tužitelji više nisu niti vlasnici predmetne nekretnine. Predlaže prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbu i u njoj izneseni tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tužitelju da u cijelosti naknadi troškove parničnog postupa ili pak podredno, da ukine pobijanu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovo suđenje uz nadoknadu troškova žalbenog postupka (sastav žalbe i pristojba na žalbu) u ukupnom iznosu od 2.847,31 eura.

3. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelji osporavaju razloge žalbe, ističu da je tuženik bio nezainteresiran za ishod predmetnog postupka te u danom mu roku nije niti dao odgovor na tužbu, iako mu je tužba uredno dostavljena. Nadalje navodi da se na pripremnom ročištu tuženik jasno očitovao o navodima tužbe, slijedom čega je ostvario jednak položaj stranke, a ističe i da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu jasno pitao tuženika hoće li uzimati punomoćnika odvjetnika na što je isti naveo da neće uzimati punomoćnika. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 2.280,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da bi presuda bila opterećena povredama iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP zbog kojih se ne bi mogla ispati, jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su dostatni za donošenje odluke o meritumu.

6. U odnosu na nove činjenice, a koje tuženik sada ističe u žalbenom postupku (osporava vlasništvo tužitelja jer je u međuvremenu nekretnina u ovršnom postupku dosuđena kupcu), ovaj sud ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka 1. tužitelj vlasničkim listom dokazao svoje vlasništvo na spornoj nekretnini, a pravo suvlasništva na istoj priznao 2. tužiteljici (temeljem zakona), slijedom čega novu činjenicu koju tuženik tijekom žalbenog postupka ističe, se ne može pripisati bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, pa stoga takvi razlozi (iznošenje novih činjenica) u smislu članka 352. stavka 1. ZPP u žalbenom postupku nisu dopušteni.

7. Nastavno, vezano za preinaku tužbenog zahtjeva (povećanje postojećeg) ovaj sud ističe da je sud o takvoj radnji tužitelja odlučio sudskom odlukom (rješenjem suda prvog stupnja od 27. svibnja 2024., poslovni broj P-820/2023-7) a koje rješenje svojom žalbom, niti izričito niti sadržajno navodeći razloge pobijanja, tuženik nije osporavao. Osim iznesenog ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud, a vezano za preinaku tužbenog zahtjeva na ročištu od 20. svibnja 2024. (a koja u smislu članka 190. stavak 1. ZPP je u tom trenutku dopuštena) pravilno primijenio odredbu članka 288.a stavak 2. ZPP, a nastavno nakon što je tužitelj izvršio preinaku, a tuženik se upustio u raspravljanje po istoj, pravilno primijenio odredbu članka 190. stavak 4. ZPP, ali i članak 219. stavak 2. i članak 288.a stavak 2. i 3. ZPP (upozorio tuženika na mogućnost uzimanja punomoćnika koji je odvjetnik, ali ga i pozvao da iznese i predloži sve dokaze do zaključenja prethodnog postupka, a koje mogućnosti tuženik nije prihvatio, već je izričito odbio), ali i članka 190. stavka 7. ZPP jer objektivna preinaka (obzirom da se radio o istom činjeničnom i pravnom osnovu) nije zahtijevala dodatne pripreme, a sam tuženik nije tražio dodatni rok za eventualno očitovanje. Iz navedenog je vidljivo da je sud primijenio sve instrumente da tuženiku osigura jednak položaj u postupku kao i drugoj parničnoj strani, no tuženik takvu mogućnost nije prihvatio. Stoga su u tom dijelu razlozi žalbe ocijenjeni neosnovanim.

8. U odnosu na činjenično stanje, protivno navodima žalbe, sud je ocjenu dokaza temeljio na članku 8. ZPP i na taj način utvrdio relevantne činjenice a to:

- da je 1. tužitelj upisan kao samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a 2.tužiteljici, njegovoj izvanbračnoj družica. 1. tužitelj priznaje pravo suvlasništva na istoj nekretnini,

- da se pred prvostupanjskim sudom vodi ovršni postupak Ovr-Eu-2/20-58 ovrhovoditelja [obrt] protiv ovršenika DI (ovdje tuženika) te da je na zapisniku od 10. studenog 2022. u tom ovršnom postupku tuženik zatečen na predmetnoj nekretnini s naznakom i konstatiran "u svojstvu stanara",

- da je tuženik na ročištu od 20. svibnja 2024. naveo "točno je da sam ja bio u toj kući, uređivao sam, preuređivao sam, održavao sam", da je tuženik naveo na ročištu da je doista prodao tu kuću 1. tužitelju, no da je: "ostao u toj kući jer i dan danas plaća ovrhu vezano za legalizaciju koju tužitelj nije ispoštovao", zbog čega tuženik plaća ovrhu vezano za legalizaciju koji iznosi 30 nešto tisuća kuna,

- da je tuženik istaknuo da je 1. tužitelju dopustio uknjižbu u zemljišne knjige iako njemu nije platio troškove legalizacije, a zbog čega on sada plaća isto kroz ovršni postupak, no isto tako tuženik na navodi "tko bi lud napustio kuću dok mu se ne plati iznos od 30 i nešto tisuća kuna",

- da u trenutku zaključenja glavne rasprave je tužitelj još uvijek bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, a vezano za spornu nekretninu je izvršena pod Z-1892/2024 od 30. siječnja zabilježba dosude temeljem rješenja o dosudi Ovr-eu 2/2020-93 od 29. siječnja 2024. godine ponuditelju PI.

9. Temeljem tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud osnovano zaključuje da su 1. i 2. tužitelji, temeljem članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17., 52/25., dalje: ZOV – ispravak pročišćenog teksta) i članak 166. stavak 1. ZOV, aktivno legitimirani.

10. U odnosu na pasivnu legitimaciju, prvostupanjski sud je osnovano utvrdio istu na strani tuženika, te iako tuženik sada u žalbenom postupku osporava takvu činjenicu, u prvostupanjskom postupku sam tuženik u svom očitovanju navodi da, iako je upravo za tužitelja obavljao određene radove na spornoj nekretnini, da je ostao u toj kući jer tužitelj nije poštovao odredbe ugovora o kupoprodaji vezano za legalizaciju nekretnine, a koji navodi potvrđuju zaključak suda prvog stupnja o pasivnoj legitimaciji na strani tuženika. Povrh navedenog tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije osporavao adresu sporne nekretnine niti razlike u kućnom broju, no ovaj sud napominje da činjenica da se u zemljišnim knjigama sporna kčbr. navodi na adresi [adresa], a u tužbi tužitelj navodi adresu tuženika na adresi [adresa], nije odlučna za predmet ovog postupka jer je upravo relevantna adresa navedena u posjedovnom listu a koji potvrđuje takvu adresu (adresa katastarske čestice) i to na adresi [adresa], (na kojoj je tuženik i primio tužbu na odgovor dana 4. travnja 2024., što je vidljivo iz dostavnice). Takva činjenica u konačnici proizlazi i iz priloženog elaborata građevinskog vještaka iz ovršnog postupka kojim je identificirana predmetna nekretnina na adresi [adresa] (kao i fotografijama istog elaborata na kojima je vidljiv kućni broj 34. na toj nekretnini i koji elaborat niti jedna stranka tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavala da se odnosi na predmetnu nekretninu). Kako je tužitelj u svojoj tužbi obvezan opisati nekretninu u smislu članka 162. stavka 2. ZOV upravo onako kako je ista uknjižena u zemljišnoj knjizi, osnovano sada tužitelj potražuje da mu tuženik preda točno označenu katastarsku česticu (oznakom i površinom kao i katastarskom općinom, jednako kako je upisana i u posjedovnom listu) ali na kućnom broju 43, kako je u konačnici i uknjižena u zemljišnim knjigama. Stoga razloga niti u tom dijelu nisu osnovani navodi žalbe tuženika.

11. Činjenica koristi li tuženik predmetnu nekretninu za stanovanje ili ju na drugi način samo drži u posjedu (u njoj drži svoje stvari, posjeduje ključ iste ili ju samo povremeno koristi) nije od utjecaja na primjenu odredbe članka 162. stavka 1. ZOV jer ista odredba ovlašćuje vlasnika da od posjednika (a koji posjed u smislu članka 10. stavka 1. ZOV je faktična vlast nad stvari koja se ne mora manifestirati samo kroz korištenje nekretnine za stanovanje) zatraži da mu preda posjed njegove stvari. Stoga razloga činjenica da tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa] nije od utjecaja na utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik ima faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini a što u konačnici u svojim navodima tijekom postupka je i potvrdio.

12. Obzirom da su u konačnici navodi žalbe tuženika u cijelosti utvrđeni neosnovanim, ovaj sud je temeljem članka 368. u svezi članka 373. a ZPP, odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu i odlučio kao u toč. I. izreke.

13. U nepobijanom dijelu toč. III. izreke presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

14. Obzirom da je odbijena žalba tuženika kao neosnovana, ovaj sud je temeljem članka 166. stavka 1. ZPP odbio zahtjev tuženika i za nadoknadu troškova žalbenog postupka (sastava žalbe i pristojbe) u ukupnom iznosu od 2.847,31 eur, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu ocijenjen neosnovanim temeljem članka 155. ZPP jer isti nije bio potreban za ovaj žalbeni postupak. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Sisku 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić