Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-349/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. siječnja 2025. poslovni broj P-8290/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. siječnja 2025. poslovni broj P-8290/2023-10.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. siječnja 2025. poslovni broj P-8290/2023-10 suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. Jagićeva 33, Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 isplati iznos od 3.581,02 €/26.981,19 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11.3.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana."
2. Na takvu presudu tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: tužitelj) je pravovremeno uložio žalbu u kojoj navodi da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer je u konkretnom slučaju, utvrđujući visinu štete, primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu umjesto Zakona o mirovinskom osiguranju. Smatra da je Zakon o mirovinskom osiguranju, a obzirom na predmetne isplate, a koji je ujedno i kasniji, izmijenio raniji Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Ističe da se članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne može primijeniti na konkretan slučaj. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i usvojiti u cijelosti zahtjev tužitelja.
3. Odgovor na žalbu nije uložen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/2023. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da bi počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, a na koju tužitelj svojom žalbom jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
6. Iako tužitelj ističe prigovor na pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje u uvodu svoje žalbe, sadržajno u svojoj žalbi nije osporavao utvrđene činjenice tijekom postupka.
7. No, u konačnici konkretno pravo tužitelja ocjenjivano je s aspekta sporne primjene materijalnog prava kao i nespornih činjenica i to:
- štetnog događaja, pasivne legitimacija tuženika i odgovornosti (kao osiguratelja štetnika),
- da je tužitelj svom osiguraniku GA priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada (iz prometa).
8. Sporna je pravna osnova, a vezano za materijalno pravo koje se ima u konkretnom slučaju primijeniti, visina tužbenog zahtjeva i potraživanje zatezne kamate.
9. Naime, člankom 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) određeno je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja.
10. S druge strane odredbom članka 27. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 79/07., 114/11. i 115/18. dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom se štetom, u smislu citirane odredbe, smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3. navedene odredbe, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
11. U pogledu odredbi članka 161. ZMO i odredbi članka 27. ZOOP, koje se odnose na istu materiju, postoji kolizija propisa.
12. Naime, članak 27. stavak 4. ZOOP propisuje da se odredbe članka 27. stavak 1., 2. i 3. odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv odgovornog osiguratelja vozila kojim je upravljao štetnik, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine (konkretno invalidske) osiguranika tužitelja, mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (pa tako i VSRH u Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev- 113/2022-2 od 9. studenog 2022.), a kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Načelo "Lex specialis derogat legi generali", a koja latinska izreka znači "poseban zakon ukida (nadjačava) opći zakon", je pravni princip po kojem se, kada postoje dva zakona koja se odnose na istu materiju, primjenjuje onaj "posebniji", jer je takav zakon nastao da regulira specifičniju situaciju. U konkretnom slučaju u odnosu na osiguratelja je svakako ZOOP specijalni zakon te se isti ne može, u odnosu na ZMO, smatrati općim zakonom, slijedom čega odredbe ZMO ne mogu derogirati ZOOP, bez obzira na trenutak njihova donošenja.
14. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila kojim je upravljao štetnik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i granicama sklopljenog ugovora o osiguranju sa štetnikom. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego, temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila, imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari, a u pogledu visine odgovornosti tuženika, ima primijeniti odredba članka 27. ZOOP koja uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (pa tako i VSRH br. Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.), a koju odredbu, prilikom odmjeravanja prava tužitelja, prvostupanjski sud je i primijenio, slijedom čega neosnovano žalba ističe da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Obzirom da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje (primjenom članka 221.a ZPP u svezi članka 119. ZPP), pravilno primijenio materijalno pravo i odbio zahtjev tužitelja, jer tužitelj nije dokazao razmjerni iznos mirovine koja bi eventualno pripadala osiguraniku tužitelja, niti je uopće predložio dokaze na tu okolnost, žalba tužitelja ocijenjena je neosnovanom.
17. Slijedom iznesenog ovaj sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te je temeljem čl. 368. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Sisku 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
