Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-859/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojega zastupaju punomoćnice Nataša Maletić, odvjetnica u Puli i Ines Šanjug odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, protiv 1. tuženika NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. tuženika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Sumić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matulić Sumić & partneri u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2024., poslovni broj: Povrv-545/2023, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Addiko Bank d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2024. poslovni broj: Povrv-545/2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Addiko Bank d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 426,33 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2024. poslovni broj: Povrv-545/2023 suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se ovršenicima:

• NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

• CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], • LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno ovrhovoditelju Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 216-078/2008, namire tražbinu u iznosu od 50.762,79 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 07.09.2016. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 9.305,84 HRK obračunatom do 06.09.2016., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR05, s pozivom na broj 102160538- 530014979, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, na temelju vjerodostojne isprave i to:

izvadak iz poslovnih knjiga, 216-078/2008, namire tražbinu u iznosu od 150,00 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 07.09.2016. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR05, s pozivom na broj 102160538-530014979, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 1.511,41 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR05, s pozivom na broj 102160538-530014979, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 900,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta , uvećanjem te stope za 3 % poena."

2. Na takvu presudu žalbu je uložio tužitelj iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio veći broj relativno bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a da presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati. Ističe kako je sud pogrešno primijenio i materijalno pravo. Navodi, a obzirom da su Rješenjem o nasljeđivanju ovdje tuženici proglašeni nasljednicima, sukladno članku 139. Zakona o nasljeđivanju, odgovaraju za dugove ostavitelja, solidarno, do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. Navodi da tuženici odgovaraju za dugovanje pok. IZ, a da tuženici nisu postupili po Opomeni tužitelja i dug nisu dobrovoljno podmirili, to su odgovorni za isti, do visine naslijeđene imovine. U pogledu nastupa zastare ističe da sud pravilno navodi kako je člankom 15. Ugovora o kreditu regulirano pravo banke na raskid ugovora prije njegova isteka ukoliko korisnik kredita kasni s plaćanje više od 30 dana. Međutim, tužitelj ističe da nije jasno preispitivanje suda navodnog čekanja banke s raskidom ugovora tek nakon dvije godine, tim više što je sud odbio izvođenje svih dokaznih prijedloga koje je tužitelj predložio. Ističe da je člankom 15. Ugovora propisano pravo banke na raskid ugovora, no ne i obveza da isti raskine, kao niti rokovi u kojima bi to bila dužna učiniti, pa je promašeno prvostupanjsko upiranje na isto. Također ukazuje kako su tuženici uredno zaprimili Opomenu sa stanjem dugovanja po predmetnom kreditu, kako je povratnica potpisana, te se na istu oglušili. Također navodi kako tužitelj nije imao točne podatke o osobama koje su naslijedile pok. IZ već je od naslovnog suda dana 16. srpnja 2020. g. podnio zahtjev ostavinskoj pisarnici radi ishođenja Rješenja o nasljeđivanju iza korisnika kredita. Slijedom navedenog, smatra da zastara ne može teći za vrijeme dok je tužitelju potpuno nepoznato tko je naslijedio korisnika kredita, već tek od trenutka saznanja za isto, odnosno od ispunjenja pretpostavki za pokretanje postupka radi zaštite prava i interesa tužitelja. Smatra da se radnja tužitelja usmjerena na utvrđivanje nasljednika iza pok. dužnika ima smatrati radnjom iz čl. 241. ZOO-a koji kojom se prekida zastara. Tužitelj ističe kako je izradio i predao troškovnik u spis, a sud je propustio odbiti u presudi tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška. Dodaje da je sud tuženiku pogrešno priznao trošak za sastav podneska od 13. lipnja 2023. u visini od 100 bodova, a koji podnesak nikada nije niti dostavljen tužitelju. Ujedno se navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je sve za sve radnje tuženika primjenjivao Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 138/2023 i to za razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena, odnosno i za razdoblje prije 17. studenog 2023. godine. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinačiti presudu prvostupanjskog suda na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te obveže tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije uložen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, niti da bi presuda bila opterećena povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i isti se mogu ispitati.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je pok. IZ kao korisnica kredita sa tužiteljem zaključila Ugovor o kreditu broj 216-078/2008 dana 05. ožujka 2008. na iznos kredita od 150.000,00 kuna i rok otplate od 9 (devet) godina u 108 (stoosam) mjesečnih anuiteta u iznosu od 1.952,03 HRK (što danas odgovara iznosu od 259,08 EURA, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu),

- da je IZ preminula **.**.2014.. i da su 1. -3. tuženici njeni nasljednici, a koji kao univerzalni pravni sukcesori (temeljem članka 4. i 139. Zakona o nasljeđivanju "Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05, u daljnjem tekstu - ZN), odgovaraju za dugove ostavitelja,

- da 6. rujna 2016., na ime IZ, tužitelj upućuje Raskid ugovora o kreditu broj 216-078/2008.,

- da je odredbom članka 15. Ugovora o kreditu ugovoreno pravo banke na raskid ugovora u cijelosti prije njegova isteka ukoliko dužnik-korisnik kredita usprkos opomeni kasni s plaćanjem jednog anuiteta odnosno bilo koje druge dospjele obveze više od 30 dana, a ugovor se smatra raskinutim danom otpremanja obavijesti o raskidu preporučenom pošiljkom na posljednju adresu korisnika kredita koja je poznata banci,

- da je Opomenu pred raskid Ugovora o kreditu od 16. kolovoza 2016. otpravljena pok. pravnoj prednici tuženika a koju opomena je nekome uručena 18. kolovoza 2016.,

- da je tužitelj 6. rujna 2016. uputio pisani Raskid Ugovora o kreditu i to preporučenom pošiljkom, ali da se isti vratio neuručen s naznakom uručen.

7. Temeljem tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u svezi članka 214. i članka 15. stavka 1. i 2. Ugovora o kreditu te članka 225. ZOO kada je odbio zahtjev tužitelja kao zastarjeli.

8. Naime, suprotno navodima žalbe tužitelja radnja tužitelja (podnesak), a kojim je tužitelj tek 2020. od suda zatražio podatke o nasljednicima pok. ŽZ, ne može se smatrati prekidom zastare u smislu članka 241.ZOO (niti se takvom radnjom može smatrati slanje Opomene dužnicima), tim više što je rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽZ doneseno još 27. ožujka 2015. (kada je postalo i pravomoćno) i kojim rješenjem su pravomoćno utvrđeni nasljednici iza iste pa se tužitelj ne može osnovano pozivati niti na eventualni zastoj zastare jer u trenutku raskida ugovora su 1.-3. tuženici su već bili pravomoćno utvrđeni nasljednici iza pok. ŽZ i njezini sveopći pravni sljednici.

9. Dakle, unatoč činjenici da je pok. ŽZ umrla još 7. srpnja 2014., u trenutku Opomene tužitelja i Raskida Ugovora o kreditu i njihovog otpravka, tuženici ne samo da su bili u smislu članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., dalje: ZN) sveopći pravni sljednici iza pok. ŽZ, pa u smislu članka 139. ZN i odgovorni za njezine dugove, već u su isti i pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeni zakonskim nasljednicima iza pravne im prednice (korisnice kredita) još 2015. godine, slijedom čega je tužitelj tužbu (ovršni prijedlog) protiv istih mogao neometano podnijeti još 2015. godine.

10. U odnosu na samu zastaru tražbine tužitelja, ovaj sud ističe da niti u svojoj žalbi, ali niti tijekom prvostupanjskog postupka, tužitelj ne osporava da je Ugovor o kreditu raskinut 6. rujna 2016. a kada je u smislu članka 15. stavka 1. Ugovora o kreditu u cijelosti dospjela tražbina tužitelja.

11. Kako u smislu članka 225. ZOO u svezi članka 214. ZOO je tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje tražbine prestalo, a obzirom na prigovor zastare, 6. rujna 2021., a ovršni prijedlog je tužitelj protiv 1. - 3. tuženika podnio 24. veljače 2022., osnovano i na temelju zakona prvostupanjski sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja tužitelja, slijedom čega je i odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan. Stoga je žalba tužitelja u odnosu na glavno potraživanje ocijenjena neosnovanom.

12. Odluka o troškovima postupka, a u smislu članka 154. stavka 1. ZPP sadržana je u stavku II. izreke prvostupanjske presude, a kojom odlukom, u skladu s uspjehom stranaka u ovom postupku, je prvostupanjski sud odlučio o svim troškovima postupka koji pripadaju strankama. Stoga niti u tom dijelu nisu osnovani navodi žalbe tužitelja. U odnosu na trošak sastava podneska tuženika od 13. lipnja 2023. ovaj sud ističe da neosnovano tužitelj u žalbi ističe da takav podnesak nije dostavljen tužitelju, jer je isti dostavljen putem e-komunikacije dana 19. rujna 2023. punomoćnici tužitelja odvjetnici Nataši Miletić (uredno prema punomoći od 1. veljače 2022. list 8 prvostupanjskog spisa, a koja punomoć nikada nije opozvana) i kojom podneskom se tuženici očituju na dospijeće tražbine koju u ovom postupku tužitelj potražuje. Slijedom iznesenog osnovano prvostupanjski sud priznaje takav trošak tuženicima i to u skladu s Tbr 8/1 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa). U konačnici valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odnosno članka 151. stavka 2. ZPP u svezi Tbr 52/3 i Tbr 54. Tarife, a kojom Tbr 52/3 Tarife je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima. Obzirom da je odluka o trošku prvostupanjskog suda donesena 25. ožujka 2024., a Tarifa je stupila na snagu dana 17. studenog 2023., osnovano i točno prvostupanjski sud utvrđuje vrijednost boda temeljem Tbr 54. Tarife u iznosu od 2,00 eur. Stoga niti u tom dijelu žalba tužitelja nije ocijenjena osnovanom.

13. Slijedom iznesenog žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena te je potvrđeno prvostupanjska presuda temeljem članka 368. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. Kako tužitelj nije uspio svojom žalbom, u smislu članka 166. stavak 1. ZPP valjalo odučiti i o troškovima žalbenog postupka, te zahtjev tužitelja u tom dijelu, u iznosu od 426,33 eura (sastav žalbe u iznosu od 312,50 te pristojba na žalbu u iznosu od 113,83 eur), odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Sisku 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić