Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-119/2024-8
Šibenik, Stjepana Radića 81
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog MS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 19. listopada 2023. poslovni broj: K-101/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem.
Obrazloženje
1. Pobijanim presudom od 19. listopada 2023. poslovni broj K-101/2022 Općinski sud u Velikoj Gorici na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08.), oslobodio je od optužbe optuženog MS zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. Kaznenog Zakona.
1.1. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. u vezi čl. 467. t. 3. ZKP/08., s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-144/2024 od 11. travnja 2024. vratio spis.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Državnik odvjetnik u žalbi prije svega ističe da je sud pogrešno ocijenio provedene dokaze kada je u cijelosti prihvatio obranu optuženika kao istinitu, dok je s druge strane iskaz žrtve cijenio kao nevjerodostojan i neistinit, a što je za posljedicu imalo pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je optuženi MS počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Posebno ukazuje na pojedine neprihvatljive i nelogične zaključke prvostupanjskog suda kod analize obrane optuženika, poglavito u dijelu u kojem prihvaća njegovu obranu da izgovorene riječi nisu bile izrečene kao prijetnja već kao upozorenje da bi žrtvu mogle snaći posljedice njezinog zlog postupanja, odnosno sudbina slična onoj njihovih očeva. Žalitelj kritizira i analizu iskaza svjedokinje pod toč. 14. obrazloženja presude prvenstveno u pogledu straha koji je u odnosu na izgovorene riječi pretrpjela žrtva.
7. Ovaj drugostupanjski sud pažljivo je razmotrio žalbene navode i razloge na kojima prvostupanjski sud temelji oslobađajući presudu te je utvrdio da se za sada zaključci suda prvog stupnja ne mogu prihvatiti kao ispravni.
8. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako nije sporno da je okrivljenik oštećenici rekao da pazi da ne završi pored svojega oca koji je preminuo, te da su odnosi između optuženika narušeni zbog neraščišćenih imovinskopravnih pitanja.
9. Sporno je za sud bilo je li optuženi oštećenoj rekao da će ju odkazniti te je li postupao s ciljem da oštećenu ustraši kao i jesu li navedene riječi kod oštećene izazvale osjećaj straha za vlastitu sigurnost. O navedenom događaju su saznanja imali jedino optuženik i žrtva, s time da su tijekom postupka ispitani i svjedoci OS i SS koji o samom inkriminiranom događaju nisu imali neposredna saznanja, već su iskazivali općenito o odnosu između optuženog i oštećene, te ih je sud koristio za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice.
10. Pravilno državni odvjetnik primjećuje da je prvostupanjski sud nekritički poklanja vjeru obrani optuženika, no s druge strane suviše kritički pristupa analizi iskaza oštećenice, pa tako narušene imovinsko pravne odnose tumači kao motiv oštećene da lažno prijavi optuženika i ne dovodi ih u vezu postupanjem optuženika. Nadalje, sud prevelik značaj daje obrani optuženika kada navodi što je mislio kada je rekao žrtvi da pazi da ne završi pored svojega oca koji je preminuo, kada je za postojanje ovog kaznenog djela dovoljno da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti, odnosno kazneno djelo postoji bez obzira na to iz kojih se razloga prijeti i što se time želi postići.
11. Ozbiljnost prijetnje prosuđuje se prema objektivnim kriterijima pa je prema objektivnim kriterijima ozbiljna prijetnja takva da bi prosječan čovjek, odnosno određeni krug ljudi istu shvatio ozbiljno i da je podobna da kod takvog čovjeka, tog kruga ljudi izazove strah ili uznemirenost. Osim sadržaja na ozbiljnost prijetnje ukazuju i okolnosti u kojima je djelo počinjeno, ali i cijelokupni kontekst počinjenja kaznenog djela. Dakle, kod procjene ozbiljnosti prijetnje sud je trebao uzeti u obzir sadržaj riječi koje je optuženi uputio oštećenoj, te iste dovesti u vezu sa okolnostima u kojima su izrečene, te i u tom pogledu državni odvjetnik pravilno primjećuje kako sud nije cijenio okolnost da se tempore criminis oštećena nalazila sama sa optuženikom koji je po njenim navodima bio bijesan, stisnutih šaka te ju je naguravao. Nastup posljedice u vidu nastanka straha ili uznemirenosti kod žrtve nije obilježje bića ovog kaznenog djela, a ako ta posljedica i nastane radi se o otegotnoj okolnosti. Stoga je i u tom pogledu pravilan žalbeni navod tužitelja kako je bilo potrebno procijeniti jesu li riječi podobne kod žrtve izazvati osjećaj straha za njen život, neovisno o tome što je optuženik mislio, te da nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu izostanka straha analizom njenog govora tijela i tona glasa na raspravi koje se održala godinu i pol dana nakon događaja.
12. Kako je prvostupanjski sud izostavio pomnu i sveobuhvatnu analizu iskaza svjedoka, potom iskaze svjedoka nije doveo u međusobnu vezu kao niti u vezu sa nespornim činjenicama, te ih ne ocjenjuje u njihovoj ukupnosti, opravdani su žalbeni navodi državnog odvjetnika kako je zaključak suda prvog stupnja posljedica kako pogrešne ocjene izvedenih dokaza, tako i posljedica propusta da utvrdi i pravilno vrednuje sve relevantne činjenice od kojih zavisi opstojnost optužbe, što je imalo za posljedicu preuranjenost zaključka da nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje pa je trebalo ukinuti pobijanu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08 na koju se upire u žalbi.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku, pred izmijenjenim sucem pojedincem na način kako je navedeno u izreci ovog rješenja.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će, nakon što izvede sve već provedene dokaze, kao i nove ukoliko će ih naći opravdanim, te će iste valjano analizirati, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnom odnosu, sve sa ciljem potpunog i točnog utvrđenja odlučnih činjenica i činjeničnog stanja inkriminiranog događaja, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će u skladu s odredbama članka 459. ZKP/08 i valjano obrazložiti.
Šibenik, 16. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac
