Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-607/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Sanji Porobiji, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208203519, kreditna partija 7103460218, sklopljenog dana 04. 01. 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem: OU-9/07, dana 05. 01. 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti od 23.388,69 CHF (slovima: dvadesettritisućetristoosamdesetosam švicarska franka i šesdesetdevetrapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208203519, kreditna partija 7103460218, sklopljenog dana 04. 01. 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem: OU-9/07, dana 05. 01. 2007. godine, koji glasi: od 23.388,69 CHF (slovima: dvadesettritisućetristoosamdesetosam švicarska franka i šesdesetdevet rapena)", te "sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208203519, kreditna partija 7103460218, sklopljenog dana 04. 01. 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem: OU-9/07, dana 05. 01. 2007. godine, koji glasi:" u kunskoj protuvrijednosti 330,58 CHF (slovima: tristotrideset švicarskih franaka i pedesetosam rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak isplatiti iznos od 3.174,33 €, uvećano za zakonske zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

na iznos od 8,64 eura od 13.11.2008. do isplate

na iznos od 10,30 eura od 13.01.2009. do isplate

na iznos od 12,30 eura od 12.02.2009. do isplate

na iznos od 13,39 eura od 16.03.2009. do isplate

na iznos od 11,36 eura od 14.04.2009. do isplate

na iznos od 11,21 eura od 12.05.2009. do isplate

na iznos od 7,93 eura od 15.06.2009. do isplate

na iznos od 5,22 eura od 15.07.2009. do isplate

na iznos od 2,54 eura od 12.08.2009. do isplate

na iznos od 5,04 eura od 16.09.2009. do isplate

na iznos od 4,06 eura od 15.10.2009. do isplate

na iznos od 3,11 eura od 13.11.2009. do isplate

na iznos od 6,25 eura od 16.12.2009. do isplate

na iznos od 9,25 eura od 14.01.2010. do isplate

na iznos od 12,39 eura od 16.02.2010. do isplate

na iznos od 11,96 eura od 16.03.2010. do isplate

na iznos od 17,08 eura od 13.04.2010. do isplate

na iznos od 16,17 eura od 13.05.2010. do isplate

na iznos od 18,92 eura od 14.06.2010. do isplate

na iznos od 32,91 eura od 05.07.2010. do isplate

na iznos od 30,15 eura od 10.08.2010. do isplate

na iznos od 42,21 eura od 15.09.2010. do isplate

na iznos od 36,41 eura od 14.10.2010. do isplate

na iznos od 32,14 eura od 16.11.2010. do isplate

na iznos od 46,68 eura od 14.12.2010. do isplate

na iznos od 55,86 eura od 13.01.2011. do isplate

na iznos od 49,90 eura od 12.02.2011. do isplate

na iznos od 51,26 eura od 14.03.2011. do isplate

na iznos od 47,08 eura od 16.04.2011. do isplate

na iznos od 44,91 eura od 14.05.2011. do isplate

na iznos od 47,16 eura od 13.06.2011. do isplate

na iznos od 67,66 eura od 14.07.2011. do isplate

na iznos od 85,53 eura od 10.08.2011. do isplate

na iznos od 79,69 eura od 12.09.2011. do isplate

na iznos od 70,31 eura od 13.10.2011. do isplate

na iznos od 74,78 eura od 14.11.2011. do isplate

na iznos od 69,93 eura od 12.12.2011. do isplate

na iznos od 74,78 eura od 14.11.2011. do isplate

na iznos od 69,93 eura od 12.12.2011. do isplate

na iznos od 74,02 eura od 16.01.2012. do isplate

na iznos od 78,49 eura od 16.02.2012. do isplate

na iznos od 79,12 eura od 15.03.2012. do isplate

na iznos od 77,13 eura od 16.04.2012. do isplate

na iznos od 78,66 eura od 14.05.2012. do isplate

na iznos od 80,68 eura od 03.06.2012. do isplate

na iznos od 79,59 eura od 16.07.2012. do isplate

na iznos od 80,26 eura od 13.08.2012. do isplate

na iznos od 79,30 eura od 11.09.2012. do isplate

na iznos od 77,06 eura od 12.10.2012. do isplate

na iznos od 80,99 eura od 15.11.2012. do isplate

na iznos od 82,79 eura od 13.12.2012. do isplate

na iznos od 82,85 eura od 14.01.2013. do isplate

na iznos od 78,42 eura od 14.02.2013. do isplate

na iznos od 82,45 eura od 14.03.2013. do isplate

na iznos od 83,82 eura od 15.04.2013. do isplate

na iznos od 82,83 eura od 13.05.2013. do isplate

na iznos od 78,77 eura od 17.06.2013. do isplate

na iznos od 76,47 eura od 15.07.2013. do isplate

na iznos od 79,61 eura od 16.08.2013. do isplate

na iznos od 81,97 eura od 02.09.2013. do isplate

na iznos od 87,10 eura od 15.10.2013. do isplate

na iznos od 85,21 eura od 16.11.2013. do isplate

na iznos od 86,95 eura od 12.12.2013. do isplate

na iznos od 88,10 eura od 11.01.2014. do isplate

a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, tužitelju UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.913,79 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja, odnosno od 16. listopada 2025., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 4. siječnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3208203519, kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 4. siječnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 3208203519, međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare, prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Financije j.d.o.o., za usluge, Bilje, Vinogradska 17.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž-520/2024-2 od 21. lipnja 2024. godine ovosudna presuda broj P-674/2020-43 od 9. veljače 2024. godine ukinuta je te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da je u ponovljenom postupku potrebno otkloniti ukazane mu bitne povrede, te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Financije j.d.o.o., za usluge, Bilje, Vinogradska 17, od 7. rujna 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 3.174,33 €, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

8. Saslušanjem tužitelja ovaj sud utvrđuje da je tužitelj podigao odnosno realizirao kod tuženika kredit za kupovinu vozila u 1. mjesecu 2007. godine, na iznos od 23.388,69 CHF, da je tužitelj od strane auto kuće upućen na tuženika te je kod tuženika informiran o kreditima koje imaju u ponudi, da je tuženik tužitelju predložio uzeti kredit u CHF jer je stabilan i kredit jako dobro ide, da tužitelj glede ugovornih odredbi kredita nije ništa informiran od strane tuženika niti mu je iste protumačio javni bilježnik, da je predmetnim kreditom kupio osobno vozilo koje je koristio samo u osobne svrhe, a u to vrijeme nije imao u svome vlasništvu niti OPG niti trgovačku firmu, niti je bio član trgovačkog društva. Tužitelj nadalje iskazuje da je početna rata kredita bila u visini od oko 1.500,00 kn da bi tijekom vremena narasla na 2.200,00 kn, te da vezano uz porast otplatne rate nije kod tuženika pokušao ništa poduzeti jer je iz medija vidio da od toga nema ništa. Kredit je u konačnici otplatio, ugovor o kreditu je pročitao i razumio, a od tuženika nije tražio pojašnjenja vezano uz isti, te konačno navodi kako nije niti znao da bi se rate mogle mijenjati.

9. Iskaz tužitelja ovaj sud prihvaća u cijelosti jer drži da je isti jasan, iskren i u skladu s dokumentacijom koja prileži ovome spisu, pa stoga sud zauzima stav da tužitelj ima status potrošača, te je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari za podnošenje tužbe. Sud posebno želi naglasiti da osporavanje aktivne legitimacije tužitelju od strane tuženika pozivanjem na to da je odnosno da su uplate rate kredita izvršene u poslovnici, je ovome sudu apsolutno neprihvatljivo da tuženik aktivnu legitimaciju tužitelju osporava zbog tzv. uplata u poslovnici iz toga razloga što prije svega izvršenom uplatom u poslovnici uopće ne znači da tužitelj nije vršio osobno uplatu u poslovnici, a tuženik za takvo što ovome sudu niti ne prilaže dokaze, no da je tužitelj baš osobno vršio uplate u poslovnici jasno je i iz zapisnika kod ovoga suda od 19. travnja 2021. godine u kojemu se jasno navodi da je sve uplate po predmetnom kreditu vršio upravo tužitelj i u tome ovaj sud također poklanja u cijelosti vjeru jer je isti jasan, po mišljenju ovoga suda iskren, a tuženik nije niti dokazao suprotno s time da valja naglasiti tuženiku da ugovor o kreditu niti nije izrekom ugovoreno da se radi o strogo osobnoj obvezi korisnika kredita da vrši uplate po kreditu, pa je stoga jasno da je ugovornu obvezu mogla ispuniti i treća osoba sukladno članku 161. Zakona o obveznim odnosima što ipak u ovome slučaju niti nije riječ jer je jasno da je tužitelj sam vršio uplate po kreditu.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,00 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.506,71 kn.

16. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.506,71 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

17. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Iznos od 3.174,33 €, koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od studenog 2008. do zaključno do siječnja 2014. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 3.174,33 €, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i iznos glavnice kredita iz toga razloga što je usvajanjem ovog dijela postavljenog tužbenog zahtjeva sud izašao iz okvira odluke kolektivnog spora, a takvo utvrđenje bilo bi u suprotnosti s točkom IV. izreke jer je visina zahtjeva tužitelja izračunata s obzirom na iznos kredita i početnog anuiteta.

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

27. Glede istaknutog prigovora zastare od strane tuženika a koji se odnosi na zastaru preinačenog dijela tužbenog zahtjeva sud ističe kako niti ovaj prigovor tuženika nije osnovan s obzirom na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici održanoj 27. svibnja 2024. godine pod brojem Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2. koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 9. travnja 2021., 13. siječnja 2022., 1. veljače 2024. i 25. rujna 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 19. travnja 2021., 5. veljače 2024., 22. listopada 2024. i 1. listopada 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu 76,98 eura, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja te dopunsko financijsko knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 461,81 euro, daje konačni iznos troška u iznosu od 2.913,79 eura.

30. Sud nije mogao prihvatiti zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 76,98 eura s obzirom da je tužitelj oslobođen plaćanja navedene pristojbe po članku 11. stavak 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.).

31. Tuženiku nije dosuđen parnični trošak srazmjerno njegovu uspjehu u sporu, a nakon što je tužitelj djelomično uspio s tužbenim zahtjevom u sporu, jer nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snošenje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni, iako je uspio u postupku u pogledu nepoštenosti sporne odredbe. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava.

32. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

Osijek, 16. listopada 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika