Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-4906/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog LV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 25. travnja 2023., broj: 39. Pp-3304/2022, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. LV kao neosnovana i pobija prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. LV dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. LV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna, uz primjenu instituta ublažavanja, u iznosu 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku od trideset dana od dana pravomoćnosti presude.
1.1. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme koje mu vozačka dozvola bila oduzeta mjerom opreza, po policiji.
1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 13,28 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlažući da mu se odobri i obročna otplata kazne.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer da prvostupanjski sud nije cijenio njegovu pisanu obranu. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, pa iako je iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta razvidno da je 26. travnja 2023. poslano pismeno prvostupanjskom sudu, to pismeno je zaprimljeno na sudu nakon zaključenja glavne rasprave i objave presude 25. travnja 2023. u 13,20 sati, pa nisu bili ostvareni zakonski uvjeti za ocjenu tog pismena kod donošenja pobijane presude. Iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je žalitelj poziv za glavnu raspravu zaprimio 16. ožujka 2023., pa je dakle imao mogućnost pravovremeno pripremiti i dostaviti pisanu obranu sudu, kako to propisuju i odredbe o pozivanju okrivljenika. Pisana obrana može se dostaviti do dana održavanja rasprave i objave da je dokazni postupak završen, te pri tome nije odlučno vrijeme kada je obrana poslana sudu, već vrijeme prispijeća sudu. Prema tome kako je žalitelj uredno pozvan na raspravu to mu je na zakonom propisan način omogućeno sudjelovanje u postupku. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka, pa se smatra da je žalitelju omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ju terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga, ocijenjeno je da žalba zbog citirane bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.
6. Bez uspjeha žalitelj paušalno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za takvu odluku je dao valjane i dostatne razloge, koji su prihvatljivi i ovom sudu.
6.1. Naime, žalitelj ne poriče svojstvo vozača kao niti utvrđeni stupanj koncentracije alkohola, a kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika o provedenom ispitivanju alkoholiziranosti ispitanika od 10. prosinca 2022. i materijalne dokumentacije predmeta, kada je prihvatio ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu upotrebom uređaja Drager a izmjerena koncentracija alkohola uz granicu dopuštene pogreške iznosila 1,76 g/kg, koji je bez primjedbi i potpisao. Prema tome, mišljenje je i ovog suda da je prvostupanjski sud na temelju provedenih svih potrebnih dokaza u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, te nije prestrogo odmjerena, s obzirom da je već izrečena uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne (budući da je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Pri tome je očito već i prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri imao u vidu materijalne i obiteljske prilike žalitelja. Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i da je pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje preinačenje, već ionako, u velikoj mjeri ublažene kazne.
7.1. Neosnovano žalitelj predlaže da mu se omogući plaćanje kazne u obrocima, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne već u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovim materijalnim i životnim prilikama uz to određujući i dostatan rok za plaćanje kazne od trideset dana, pa s obzirom i na protek vremena od počinjenja predmetnog prekršaja, radi postizanja svrhe i pravednosti kažnjavanja, nije opravdana daljnja odgoda plaćanja izrečene novčane kazne.
7.2. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u povodu žalbe, u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je okrivljeniku sukladno odredbe članka 58. Prekršajnog zakona opravdano i zakonito izrečena navedena zaštitna mjera, s obzirom na težinu i opasnost djela, koje proizlaze iz stupnja koncentracije alkohola i pogibeljnosti djela. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je izricanje zaštitne mjere u razmjeru s težinom prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i stupnjem počiniteljeve opasnosti. Budući da je mjera već određena u zakonom minimalno propisanom vremenu trajanja, to nema uvjeta za preinačenje takve odluke.
9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na članku 138. stavku 2. točki 3. c) Prekršajnog zakona kojim je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13)., s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.