REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-429/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednice vijeća te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. ML zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 111/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu okrivljenika ML izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. K-483/2025 od 13. lipnja 2025., nakon održane javne sjednice dana 16. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenika ML te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K-483/2025 od 13. lipnja 2025. je na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08) utvrđeno da je okrivljenik ML počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 u stanju neubrojivosti.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

3. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 okrivljeniku ML određen je prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci.

4. Protiv te presude okrivljeni ML je putem Zatvora u Splitu dostavio tri podneska naslovljena kao „Molba“ i „Žalba“ u kojima sadržajno pobija prvostupanjsku presudu pa su navedeni podnesci tretirani kao jedna žalba protiv prvostupanjske presude koja je pravovremena. U žalbi okrivljenik ističe da su počinjene „povrede ZKP-a“ jer da nije bio u prilici neposredno sudjelovati u ispitivanju svjedoka ŠL, njegova oca, i sestre ĐL, a oba puta kada su ovi svjedoci ispitani u ispitivanju nije sudjelovao niti njegov branitelj, da je prvo ispitivanje provedeno u isto vrijeme kada je provedeno i njegovo psihijatrijsko vještačenje radi čega nije mogao biti nazočan, a potom da nije bio niti na raspravi kao i da je rasprava na kojoj je donijeta presuda održana bez njegove nazočnosti te da nije imao prilike održati niti završni govor niti ikada komunicirati sa svojim braniteljem. Zahtijevao je da bude „saslušan“ pa je stoga održana javna drugostupanjska sjednica 16. listopada 2025. kojoj je nazočio okrivljenik ML, a na koju nisu pristupili državni odvjetnik niti branitelj okrivljenika.

5. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnijet.

6. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

7. U pravu je okrivljeni kada tvrdi da je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka time što mu nije omogućeno da sudjeluje u neposrednom ispitivanju svjedoka ŠL i AL. Ovaj drugostupanjski sud je, ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbenih navoda okrivljenika, utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 463. stavka 2. ZKP/08 jer je teško povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Naime, svjedoci ŠL i ĐL, otac i sestra okrivljenika, ispitivani su u prethodnom postupku na dokaznom ročištu 7. ožujka 2025. na temelju naloga suca istrage, valjano su upozoreni na blagodat nesvjedočenja te u smislu članka 285. stavak 3. ZKP/08 te su ispitivani o kaznenom djelu za koje se tada sumnjičio okr. ML, a koje je opisano u pouci o pravima. Iz sadržaja zapisnika o ispitivanju imenovanih svjedoka proizlazi da je o ročištu uredno obaviješten okrivljenik ML, koji na isto nije pristupio, a pristupio je njegov branitelj odvjetnik Marin Radić iz Splita.

9. Na raspravu 4. lipnja 2025. okrivljenik, koji se nalazio u istražnom zatvoru, nije pristupio jer zbog nedostatka osoblja Zatvor u Splitu nije bio u mogućnosti okrivljenika dovesti na raspravu slijedom čega za održavanje rasprave nije bilo uvjeta. Sud je, međutim, na tom ročištu vanraspravno ispitao oca i sestru okrivljenika ne navodeći procesnu odredbu temeljem koje provodi vanraspravno ispitivanje svjedoka te pri ispitivanju pročitao i iskaz svjedoka sa dokaznog ročišta od 7. ožujka 2025. Na slijedećoj raspravi 16. lipnja 2025. unatoč inzistiranju obrane da se ponovno pozovu i neposredno ispitaju imenovani svjedoci kako bi ih okr. ML neposredno ispitao, sud je odbio ovakav prijedlog obrane te odlučio pročitati zapisnike o ispitivanju imenovanih svjedoka na dokaznom ročištu od 7. ožujka 2025. i o vanraspravnom ispitivanju na ročištu od 4. lipnja 2025. pozivom na odredbu članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP-a. Takvu odluku sud je obrazložio teškim zdravstvenim stanjem svjedoka ŠL koje da proizlazi iz predočene medicinske dokumentacije i financijskim troškovima sestre ĐL da pristupi na raspravu obzirom da bi ista morala putovati iz Zagreba u Split da bi ponovno svjedočila.

10. Dakle, sud je zaključio da postoje razlozi za čitanje iskaza svjedoka jer bi njihov dolazak na raspravu bio nemoguć ili znatno otežan zbog bolesti i drugih važnih razloga, a pobijanu je presudu, u kojoj utvrđuje da je okrivljeni postupio na način kako je opisano činjeničnim opisom izreke presude i time počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11, u konačnici utemeljio poglavito na iskazima svjedoka ŠL i ĐL.

11. Odlukom da je u cijelosti osigurano pravo obrane jer je vanraspravnom ispitivanju svjedoka prisustvovao okrivljenikov branitelj iako okrivljenik predlaže neposredno ispitivanje svjedoka, nakon čega je na tim iskazima u odlučujućoj mjeri utemeljio svoju presudu, sud je povrijedio načelo kontradiktornosti kao sastavnicu pravičnosti postupka koja se konkretizira kroz minimalna prava obrane i to, između ostalog, i konfrontacijsko pravo okrivljenika da ispituje svjedoke optužbe i zahtijeva da se osigura ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima.

12. Konfrontacijsko pravo garantirano je u čl. 6. st. 3. (d) Konvencije, kao i u čl. 29. st. 2. al. 6. Ustava RH no njegova povreda ne dovodi automatski do povrede prava na pravično suđenje. ESLJP je u svojim rješidbama (presuda Schatschaschwili protiv Njemačke) naveo mjerila prema kojima se ocjenjuje je li povreda konfrontacijskog prava dovela do povrede pravičnosti postupka ili nije. To znači da treba ocijeniti je li postojao valjan razlog za odsutnost svjedoka i prihvaćanje neprovjerenog iskaza odsutnog svjedoka kao dokaza, je li iskaz odsutnog svjedoka predstavljao jedini ili odlučujući temelj za optuženikovu osudu te je li bilo dovoljno uravnotežujućih činitelja, uključujući jaka postupovna jamstva, koji bi nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja neprovjerenog iskaza te koji bi osigurali da je suđenje u cjelini bilo pošteno. Pojam ''odlučujući dokaz'' potrebno je tumačiti na način da označava iskaz takve važnosti da je odlučujući za ishod predmeta. Navedene kriterije sud prvog stupnja nije razmatrao, presudu je u utemeljio na pročitanim iskazima svjedoka koje obrana u odnosu na terećenje iz optužnice nije imala mogućnosti ispitati.

13. Sud prvog stupnja nije razmatrao postojanje uravnotežujućih činitelja koji bi obrani, u datoj situaciji, kompenzirali nemogućnost konfrontacije sa svjedocima optužbe na raspravi. Naime, svjedoci su na dokaznom ročištu na kojem je bio prisutan branitelj okrivljenika, a uredno obaviješteni okrivljenik nije pristupio, ispitani u odnosu na sumnjičenje opisano u pouci o pravima koje se razlikuje od terećenja iz optužnice. Nadalje, na raspravi na kojoj zbog nedolaska optuženika ne postoje uvjeti za održavanje rasprave predsjednik vijeća je mogao temeljem članka 402. stavak 2. ZKP/08 odrediti ispitivanje svjedoka samo ako se optužba i obrana tome ne bi protivili nakon čega takvi iskazi mogu biti i pročitani no sukladno članku 431. stavku 1. točki 5. ZKP/08. Kada su iskazi oca i sestre okrivljenika za ishod odluke bili odlučujući, prvostupanjski je sud trebao utvrditi i to obrazložiti kako u raspravnom rješenju tako i razlozima pobijane presude, je li i zdravstveno stanje oca i financijsko stanje sestre bio dovoljno važan razlog radi kojeg će se njihovi iskazi pročitati, sve obzirom na prethodno navedene okolnosti njihova ispitivanja i uvažavajući pravo okrivljenika da ima barem jednu mogućnost djelotvorno ispitati dokaze optužbe jer iznimka od pravila da svi dokazi na javnom suđenju moraju biti izvedeni u prisutnosti okrivljenika ne smije ugroziti pravo obrane da tijekom postupka ima odgovarajuću i primjerenu mogućnost osporiti i ispitati svjedoke.

14. Kada sud prvog stupnja nije razmatrao postojanje uravnotežujućih činitelja koji bi obrani u datoj situaciji kompenzirali nemogućnost konfrontacije sa svjedocima optužbe, a s tim u vezi nije ocijenio niti značaj tako prikupljenih dokaza, to je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZK/08.

15. Iz naprijed navedenih razloga prvostupanjsku presudu je zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 prihvaćanjem žalbe okrivljenika valjalo ukinuti na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08 te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

16. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku otkloniti ukazane nedostatke te razmotriti i u razlozima presude ocijeniti jesu li u odnosu na pitanje poštivanja načela kontradiktornosti kao sastavnice pravičnog postupka, postojali dostatni uravnotežujući činitelji koji su okrivljeniku u datoj situaciji kompenzirali uskraćeno konfrontacijsko pravo pa nakon takve analize donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će biti valjano obrazložena.

Rijeka, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić