Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2186/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10410 Velika Gorica, kojeg zastupa KG iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Hadžinski iz Zagreba protiv 1. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, i 2. tuženika Württembergische Versicherung AG Stuttgart, Gutenbergstr. 30, C:

GU30C 466, 70176 Stuttgart (West), Njemačka, OIB: 38233005162, po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2679/19-61 od 26. ožujka 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-2679/19-65 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2679/19-61 od 26. ožujka 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-2679/19- 65 od 2. travnja 2025., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima nastalim povodom žalbe, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog pogoršanja zdravlja, u roku od 15 dana, iznos od 15.500,00 €, sa zateznom kamatom od 31. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu u roku od 15 dana, iznos od 1.060,00 € sa zateznom kamatom od 31. listopada 2019. do isplate prema stopama iz točke I izreke presude.

U točki III izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 5.587,60 € sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2017. do isplate po stopama iz točke I presude, u roku 15 dana.

Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za stalnu tuđu pomoć njegu pojedinačno navedene mjesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog tog iznosa, pri čemu prvi iznos dospijeva 1. prosinca 2019., a posljednji 1. listopada 2023., te nadalje tužitelju na ime naknade za tuđu pomoć plaćati rentu u iznosu od 120,00 EUR / 904,14 kn mjesečno počevši od 01. listopada 2023. pa nadalje, time da sve dospjele obroke plate odjednom u roku od 15 dana, sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do dana isplate po stopama iz toč I presude, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec.

U točki V izreke je naloženo II tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 8.427,80 € sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Pod točkom VI izreke je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika Croatia osiguranje d.d., u cijelosti.

U točki VII izreke je odbijen tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 14.500,00 € na ime neimovinske štete sa zatraženim zateznim kamatama.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-2679/19-65 od 2. travnja 2025. odlučeno je da se ispravlja presuda ovoga suda poslovni broj Pn-2679/19-61 od 26. ožujka 2025. u obrazloženju, toč. 58 redak 3, na način da iza riječi "uspio sa" treba stajati "70%", te u uputi o pravnom lijeku, na način da iza riječi „u roku od“ treba stajati „15 dana“, u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, 2. tuženik Württembergische Versicherung AG je osporio žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju koji se zbio 4. listopada 1986. kada je na vozilo marke Golf, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj naletjelo vozilo marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kojim je upravljao HG, a koje je bilo osigurano kod pravnog prednika 2. tuženika Württembergische Versicherung AG. HG je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici poslovni broj K-296/86-19 od 14. studenoga 1986. oglašenim krivim da je počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa.

7. Protiv prvostupanjske presude pod točkom V izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 8.427,80 eura te pod točkama VI i VII izreke žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 354. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu te dosuditi tužitelju daljnji iznos naknade štete kao i iznos parničnog troška te trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

8. Protiv navedene presude pod točkama I-V izreke žali se 2. tuženik Württembergische Versicherung AG zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a te predlaže žalbu „usvojiti i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno predlaže žalbu usvojiti i odbiti tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom“.

U odnosu na žalbu 2. tuženika Württembergische Versicherung AG

9. Osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama.

10. U obrazloženju pobijene presude je navedeno sljedeće:

- da je među strankama nesporno:

o da je tužitelj stradao, zadobivši teške tjelesne ozljede, u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. listopada 1986., krivnjom osiguranika prednika 2. tuženika Württembergische Versicherung AG koji je pravomoćno oglašen krivim presudom OS u D.Stubici K 296/86, o da je radi naknade štete povodom tog događaja vođen postupak kod prvostupanjskog suda protiv prednika 2. tuženika koji je završen nagodbom od 27.09.1987.,

o da je radi pogoršanja zdravstvenog stanja vođen kod prvostupanjskog suda postupak pod brojem Pn-3254/96 u kojem su provedena medicinska vještačenja, a postupak je nakon nagodbe 1. prosinca 1998. okončan povlačenjem tužbe,

- da iz nalaza mišljenja vještaka u predmetu poslovni broj Pn-3254/96 proizlazi da je tužitelj, između ostalih teških ozljeda, zadobio i prijelom čašice lijevog kuka; da je sadašnje stanje posttraumatska artroza lijevog kuka (nalaz vještaka 18. veljače 1998.), a to stanje nije definitivno; da će biti potrebna ugradnja umjetnog kuka lijevo, što treba odgoditi za što kasnije obzirom na (tada) mlađu životnu dob,

- da iz nalaza i mišljenja dr. Rašića provedenog u ovom postupku proizlazi da je kod tužitelja kao posljedica nezgode došlo do daljnjeg pogoršanja funkcije lokomotornog sustava koji je zahtijevao ugradnju totalne proteze lijevog kuka,

- da je svjedok SG iskazao da se u trenutku nezgode nalazio na zadnjem sjedištu u automobilu kojim je upravljao tužitelj, koji se svojim automobilom kretao iz pravca Tuheljskih toplica; da je bilo negdje oko 22 sata i radilo se o prometnici s jednim trakom za svaki smjer; da je odjednom vidio da prema tužiteljevom autu idu svjetla; da je tužitelj bio u svojoj voznoj traci te se radilo o frontalnom udaru; da je tužitelj prilikom vožnje imao upaljena kratka svjetla te je i vozilo iz suprotnog smjera imalo kratka svjetla, a vozač i suvozač su bili vezani sigurnosnim pojasom,

- da je svjedok IG iskazao da je u trenutku nezgode bio na suvozačkom mjestu u automobilu kojim je upravljao tužitelj; da su se vozili Zagorskom magistralom, što je prometnica s jednim trakom u svakom smjeru, a vanjske rasvjete na tom dijelu nije bilo; da su tužitelj i svjedok bili vezani sigurnosnim pojasom; da je tužitelj vozio normalnom brzinom, a odjednom se ispred njih našao automobil; da je svjedok vidio bljesak svjetla i u tren se dogodila nezgoda; da je sraz automobila više bio na strani vozača – tužitelja; da je tužitelj najteže stradao, bila je policija, primljeni su u bolnicu Sv. Duh, ali se tih detalja ne sjeća; da je tužitelj imao u trenutku nezgode upaljena kratka svjetla, a nakon udarca tužitelj je bio na svom mjestu naslonjen rukama i glavom na upravljač i u tom trenutku je bio bez svijesti,

- da je tužitelj iskazao kako se kritične zgode vozio s prijateljima iz Tuheljskih toplica u večernjim satima; da je u jednom trenutku ispred sebe vidio svjetla koja su ga zabljesnula i sve što je uspio je naglo zakočiti i sljedeće čega se sjeća je da se probudio u bolnici; da je automobil koji ga je udario neočekivano prešao na njegovu stranu; da je bio u bolnici s prekidima sve do Nove Godine 1987., a dalje je bio u toplicama; da je zaposlen i radi te nema utvrđen nikakav stupanj invaliditeta, a operirao je jedan kuk; da prije ove nezgode nije imao nikakve zdravstvene tegobe; da mu su krajem 2016. počelo se pogoršavati zdravstveno stanje; da nije mogao hodati duže od 200 m pa je otišao kod ortopeda i rečeno mu je da je potrebna operacija - umjetni kuk, no da će doći na red tek za godinu i pol, tako da se obratio u bolnicu Sv. Katarina i tamo je obavio tu operaciju; da su 2018. počeli bolovi i u drugom kuku i koljenu, tako da ima stalne bolove i teško hoda, povremeno šepa, leđa ga također bole; da liječnici predlažu da zamijeni i drugi kuk, te ga šalju na fizikalne terapije, a trebao bi operirati i lijevo koljeno; da između druge nagodbe 1998. i 2016. nije imao tegoba i normalno je funkcionirao sve do kraja 2016.; da je u nagodbama prvi puta dobio oko 22.000 DEM, drugi puta malo više, odvjetnica Kristina Delfin Sinovčić je potpisala nagodbu oba puta; da je po struci dipl. pravnik, a radi kao odvjetnik; da je u vrijeme sklapanja prve nagodbe bio student; da mu je poznato da u drugoj nagodbi postoji odredba gdje se govori o tome da su "iznosom pokrivene i sve buduće štete", međutim, to se odnosi na lijevi kuk samo, prema onome što je shvatio; da mu je potrebna tuđa pomoć jer se ne može sagnuti, ne može odrezati sam nokte, ne može objesiti rublje niti nositi teže stvari iz dućana; da živi sam, povremeno mu dođe djevojka ili brat; da ima ožiljak od operacije koji ga smeta dugačak oko 30 cm, a nalazi se na lijevom kuku; da u zadnje vrijeme stalno šepa; da nije bio kod svoje liječnice opće prakse u razdoblju od 1996. do 2017., a vezano za ozljede koje je zadobio u nezgodi iz 1986. (osim povrede ramena koja je nevezana za predmetnu prometnu nezgodu), niti se u tom periodu liječio kod nekog drugog liječnika, odnosno privatno; da se 2017. javio liječniku kada je osjetio da ne može više funkcionirati s lijevim kukom, a koji mu je bio ozlijeđen 1986.; da nije išao ni na kakve fizikalne terapije, već je kod kuće vježbao jer toplice nije mogao dobiti, a nije tražio toplice jer zna da se ne može dobiti; da je operacija pomogla, ali su se tu naredali još drugi problemi: lijevo koljeno, drugi kuk – desni, leđa.

- da je sud proveo medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Žarku Rašiću, spec. kirurgu, koji je u svom nalazu naveo da je tužitelj je stradao u štetnom događaju 1986. godine kada je zadobio traumatski šok, potres mozga, prijelom lijeve sljepoočne kosti, prijelom baze lubanje, krv u desnom bubnjiću, prijelom čašice lijevog kuka, iščašenje oba kuka, prijelom VIII. rebra desno, gnječno razderanu ranu gornje i donje usne i prijelom dva sjekutića; da je liječen konzervativno; da je za taj štetni događaj provedeno medicinsko vještačenje; da je 30 godina nakon predmetnog štetnog događaja zbog problema s lijevim kukom pregledan od strane ortopeda koji indicira TEP lijevog kuka, zbog čega je zaprimljen na bolničko liječenje u travnju 2017.; da postoperativno provodi stacionarnu rehabilitaciju te ambulantnu fizikalnu terapiju po fizijatru, a nekoliko godina nakon operacije se žali na bolove u lumbalnoj kralježnici, lijevom koljenu i desnom kuku.

- da je sudski vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić u svom mišljenju naveo da je tužitelj radi ugradnje totalne proteze lijevog kuka tužitelj trpio bolove – jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 14 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera su trajali sumarno tijekom 45 dana,

- da kod tužitelja radi ugradnje totalne proteze lijevog kuka nije bio prisutan tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja);

- da je tužitelj trpio sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed potrebe za operacijskom zahvatom ugradnje totalne proteze kuka) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 6 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan,

- da je vještak u mišljenju naveo kako je kod tužitelja došlo do daljnjeg pogoršanja tj. do dodatnog smanjenja životnih aktivnosti radi pogoršanja funkcije lokomotornog sustava, od dodatnih 25% koje se očitovalo u artrotskim promjenama lijevog kuka te je stoga ugrađena totalna proteza lijevog kuka, u značajnom pogoršanju funkcije desnog kuka uz uznapredovale degenerativne promjene verificirane na rtg-u, pogoršanju funkcije lijevog koljena te na rtg-u vidljivim artrotskim posljedicama, kao indirektnoj posljedici ozljeđivanja lijevog kuka, te nepravilnog hoda, te oštećenoj funkciji slabinske kralješnice kao posljedici ozljeđivanja oba zgloba kuka, nepravilnog hoda i nepravilnog držanja koje je konačnici dovelo i do oštećenja slabinskog dijela kralješnice,

- da je dr. Rašić u svom nalazu i mišljenju naveo potrebu za tuđom pomoći i njegom radi ugradnje totalne proteze lijevog kuka; da je nakon operacijskog zahvata oštećeniku bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 4 sata dnevno, zatim 20 dana po 3 sata dnevno, 45 dana po 2 sata te još 75 dana po 1 sat dnevno za pomoć pri oblačenju, održavanju osobne higijene, za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, uzimajući u obzir da tužitelj ima oštećenu funkciju i drugog kuka koja je usporavala rehabilitaciju, kao i da je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od 30 sati mjesečno za pomoć pri odlasku u trgovinu, za određenje kućanske poslove koji zahtijevaju saginjanje dizanje i nošenje tereta i slično,

- da prema mišljenju vještaka kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja, uzimajući u obzir način hoda tj. šepanje te dodatno postoji i ožiljak nakon operacijskog zahvata ugradnje totalne proteze kuka.

- da je sudski vještak u odnosu na troškove liječenja u Specijalnoj bolnici za ortopediju Sveta Katarina – u iznosu od 42.100,00 kuna – vezano za ugradnju totalne proteze zgloba lijevog kuka od 10. travnja 2017. zbog pogoršanja funkcije lijevog zgloba kuka kao posljedice ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, naveo da je taj operacijski zahvat bilo moguće učiniti i na trošak HZZO-a na zdravstvenim ustanovama koje imaju ugovor sa HZZO.om, za osiguranika koji ima osiguranje preko HZZO-a.

- da je prilikom saslušanja kod prvostupanjskog suda vještak dr. Žarko Rašić (list 290-291 spisa) iskazao da u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji ne postoji podatak kada bi tužitelj bio naručen na operacijski zahvat ugradnje totalne proteze kuka u zdravstvenu ustanovu na teret HZZO- a; da je indicirano što ranije pristupiti operacijskom zahvatu u cilju ugradnje totalne proteze zgloba kuka, a razdoblje od 2 (dvije) godine je relativno dugo vremensko razdoblje ukoliko je izražena navedena bolna komponenta i ograničena pokretljivost zgloba kuka; da je kod tužitelja utvrđeno 1998. smanjenje životne aktivnosti od 35% uz povećanje od 25%, s time da tada nije iskazano ukupno realno smanjenje te sukladno tadašnjoj sudskoj praksi i načinu ocjenjivanja smanjenja životne aktivnosti vještak je mišljenja da bi tada smanjenje životne aktivnosti iznosilo 60%; da je nakon 1998. došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti od 25%, kada bi se to iskazalo kroz ukupno realno smanjenje životne aktivnosti tada bi ono iznosilo uzimajući i prethodne procjene kao i sadašnju procjenu funkcionalnog statusa tužitelja 75%; da se uobičajeno procjenjuje ugradnja potpune proteze s oko 30% smanjenja životne aktivnosti, prema tome postotak smanjenja životne aktivnosti je uglavnom isti ali uz poboljšanje kvalitete života.

11. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio sljedeće:

- da iz iskaza svjedoka ne proizlazi doprinos tužitelja nastanku štete, a sud je (čl. 12 ZPP-a) vezan osuđujućom kaznenom presudom u odnosu na postojanje kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca kojom je optuženik oglašen krivim (Općinski sud u Donjoj Stubici broj K-296/86),

- da je kod tužitelja došlo do znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon (druge) nagodbe 1998. pa do podnošenja tužbe u ovom postupku, te da je tužitelju pogoršanjem zdravstvenog stanja povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO- a),

- da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1. ZOO-a), što prvenstveno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Rašića, kao i iz njegovog usmenog očitovanja koji detaljno opisuje u čemu se sastoji pogoršanje zdravstvenog stanja, procjenjuje da je došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti od 25%, a kada bi se to iskazalo kroz ukupno realno smanjenje životne aktivnosti tada bi ono iznosilo uzimajući i prethodne procjene kao i sadašnju procjenu funkcionalnog statusa tužitelja 75%,

pa je temeljem navedenog sud prvog stupnja ocijenio sljedeće:

- da uzimajući u obzir ponajprije jačinu i trajanje fizičkih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka dr. Rašića, sud prvog stupnja smatra da bi primjerena naknada za tu kvalifikatornu okolnost iznosila 1.500,00 €, od zatraženih 2.000,00 €, temeljem čl. 1100. ZOO-a,

- da je cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, sud prvog stupnja ocijenio da bi tužitelju, s naslova pravične novčane naknade, zbog povrede prava osobnosti pripao iznos od 1.000,00 €, od zatraženih 2.000,00 EUR, a temeljem čl. 1100 ZOO-a,

- da po kriteriju duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti u omjeru od 25% sud smatra da bi primjerena naknada za tu kvalifikatornu okolnost bio iznos od 10.000,00 €, temeljem čl. 1100 ZOO-a, uzevši u obzir da je tužitelj rođen 1964.g, i uzevši u obzir da vještak dr Rašić sadašnju procjenu funkcionalnog statusa tužitelja ocjenjuje sa 75%, što je ukupno vrlo visok stupanj smanjenja životnih aktivnosti, pri čemu je vještak detaljno opisao u čemu se sastoji daljnje smanjenje životnih aktivnosti tužitelja - u artrotskim promjenama lijevog kuka te je stoga ugrađena totalna proteza lijevog kuka, u značajnom pogoršanju funkcije desnog kuka uz uznapredovale degenerativne promjene verificirane na rtg-u, pogoršanju funkcije lijevog koljena te na rtg-u vidljivim artrotskim posljedicama, kao indirektnoj posljedici ozljeđivanja lijevog kuka i nepravilnog hoda, te oštećenoj funkciji slabinske kralješnice kao posljedici ozljeđivanja oba zgloba kuka, nepravilnog hoda i nepravilnog držanja, koje je konačnici dovelo i do oštećenja slabinskog dijela kralješnice,

- da po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja u vidu ožiljka uz šepanje, koji vještak ocjenjuje kao naruženje srednjeg stupnja, sud smatra da bi primjerena naknada za tu kvalifikatornu okolnost bio iznos od 3.000,00 € temeljem čl. 1100.

ZOO-a, koliko tužitelj i potražuje,

tako da prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju na ime neimovinske štete zbog pogoršanja zdravlja pripada iznos od 15.500,00 €, koji dosuđuje sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe, dok ostatak zahtjeva (14.500,00 €) do 30.000,00 € smatra previsoko postavljenim.

12. U odnosu na tuđu pomoć i njegu tužitelju je, prema mišljenju vještaka dr. Rašića, nakon operacije bilo potrebno ukupno 265 sati, koju vrijednost sata prvostupanjski sud procjenjuje na iznos od 4,00 € po jer je to minimalna neto zarada osobe koja bi takvu tuđu pomoć pružala naplatno u mjestu tužiteljeva stanovanja, pa je sud temeljem čl. 1089. st. 2 ZOO-a, dosudio tužitelju zatraženi iznos od 1.060,00 €, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

13. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako je sudski vještak dr. Rašić u svom iskazu naveo da je indicirano što ranije pristupiti operacijskom zahvatu u cilju ugradnje totalne proteze zgloba kuka; da je razdoblje od 2 godine relativno dugo vremensko razdoblje ukoliko je izražena navedena bolna komponenta i ograničena pokretljivost zgloba kuka, dok iz nalaza na listu 40 spisa proizlazi da je tužitelju na pregledu kod ortopeda 2. ožujka 2017. rečeno da je nužno žurno operativno liječenje ugradnje proteze lijevog kuka.

Stoga je prvostupanjski sud zaključio da je ovaj povećani trošak liječenja u privatnoj ustanovi bio u konkretnom slučaju prijeko potreban, i tužitelju dosuđuje, sukladno računu na listu 59 spisa, zatraženi iznos od 5.587,60 € sa zateznim kamatama od dana 10. travnja 2017. kada je taj trošak učinjen.

14. Također sud prvog stupnja ocjenjuje da je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od 30 sati mjesečno za pomoć pri odlasku u trgovinu, za određene kućanske poslove koji zahtijevaju saginjanje dizanje i nošenje tereta i slično. S obzirom da je tužitelj iskazao da se ne može se sagnuti, da ne može odrezati sam nokte, ne može objesiti rublje niti nositi teže stvari iz dućana, da živi sam, povremeno mu dođe djevojka ili brat, prema mišljenju prvostupanjskog suda utvrđena težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju tužitelju dosudu pravične novčane naknade temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za mjesečnu rentu za tuđu pomoć u visini od 120,00 € (4,00 € po satu), kako je tužitelj tražio, time da je tužitelj u podnesku od 2. listopada 2023. precizirao iznose od podnošenja tužbe do 01.10.23., a nadalje tražio iznose kako budu dospijevali.

15. 2.tuženik Württembergische Versicherung AG u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi što je bio predmet nagodbe u parničnom postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P- 3254/1996.

16. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda, u odnosu na drugotuženikov prigovor nagođene stvari, da se tužitelj u vrijeme sklapanja izvansudske nagodbe mogao nagoditi s tuženikom samo o onoj šteti koja je tada postojala i tužitelju bila poznata, a ne i o takvoj budućoj šteti glede koje što se tiče saznanja tužitelja navedene pretpostavke nisu bile ispunjene. Naime, nagodbom o naknadi štete koju oštećenik trpi zbog tjelesne povrede obuhvaćena je odšteta samo za one štetne posljedice koje su za stranke bile predvidive u vrijeme sklapanja nagodbe. Međutim, ako je nakon toga došlo do nepredviđenog pogoršanja zdravstvenog stanja oštećenog on može tražiti naknadu štete koju zbog toga trpi, bez obzira na to što se nagodbom odrekao prava da traži daljnju štetu u svezi s tim štetnim događajem (odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-x 789/13).

17. Iz podataka u spisu je vidljivo da je tužitelj u tužbi podnesenoj Općinskom sudu u Zagrebu dana 17. svibnja 1996. u predmetu poslovni broj Pn-3254/96 (list 10-12 spisa) naveo da je tijekom vremena došlo do znatnog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, i to do daljnjeg smanjenja životnih aktivnosti od minimalno 30%, da je tužitelj zbog pogoršanja zdravstvenog stanja trpio znatne bolove kao i naruženje u vidu šepanja u hodu, tako da tužitelj potražuje s naslova duševnih boli zbog daljnjeg smanjenja životnih aktivnosti od najmanje 30% iznos od 100.000,00 kn, s naslova fizičkih boli iznos od 18.500,00 kn, po osnovi naruženja srednjeg stupnja iznos od 15.000,00 kn te rentu s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno od dana podnošenja tužbe.

18. Nadalje, iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj 1. prosinca 1998. sklopio s Karlsruhner Versicherungs AG, pravnim prednikom 2. tuženika Württembergische Versicherung AG, nagodbu (list 14 spisa i ovjereni prijevod na listu 116-117 spisa), prema kojoj je tužitelju na ime naknade štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja isplaćen iznos od 96.000,00 kn, dok se tužitelj obvezao povući tužbu u predmetu poslovni broj Pn-3254/96. U nagodbi je navedeno da su tim iznosom plaćene još nepoznate štete, koje se ne mogu predvidjeti.

19. U nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga- traumatologa i dr.sc. VG, spec. neurologa, sačinjenog u predmetu poslovni broj Pn-3254/96 i zaprimljenog u taj spis dana 18. veljače 1998. (list 32-35 spisa), je navedeno, između ostalog, da sadašnje stanje pacijenta nije definitivno, već će doći do daljnje progresije smetnji zbog čega će biti potrebno operativno liječenje – artroplastike lijevog kuka (umjetni kuk) ili artrodeze (ukočenje) kuka te da s obzirom na „relativno malu životnu dob (34 god)“, ugradnju umjetnog kuka treba odgoditi za što kasnije jer vijek trajanja umjetnog kuka je oko 10 godina te pacijentu ako se odluči na tu soluciju slijedi nekoliko op. zahvata; da su ozljede oba kuka zadobivene u prometnoj nezgodi uzrokovale u trenutku sklapanja nagodbe 1987. smanjenje opće životne i radne sposobnosti od 10%; da je sadašnji invaliditet posljedica teške posttraumatske artroze lijevog kuka i početne artroze desnog kuka, a one su nedvojbeno posljedica prijeloma lijevog acetabuluma s luksacijom oba kuka; da sadašnja invalidnost pacijenta iznosi 35% i on u tome obimu mora ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima pa je iz toga vidljivo da povećanje invalidnosti iznosi 25%; da fizički bolovi ulaze u ocjenu smanjenja opće životne i radne aktivnosti i ne treba ih posebno navoditi te da je kod tužitelja uslijed šepanja prisutno naruženje srednjeg stupnja, uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Također je navedeno da je tužitelju od studenoga 1991. (progresija smetnji uslijed razvoja posttraumatske koksartroze) potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata tjedno (za teže kućanske poslove koji su povezani s jačim opterećivanjem lijevo koksefemoralnog zgloba – veće opterećivanje lijevog kuka ubrzava razvoj artroze).

20. Pored toga, tužitelj je u svom iskazu na ročištu održanom dana 8. ožujka 2022. (list 219-220 spisa) naveo da mu je poznato da u drugoj nagodbi postoji odredba gdje se govori o tome da su „iznosom pokrivene i sve buduće štete“, ali da se to odnosi samo na lijevi kuk, prema onome što je tužitelj shvatio.

21. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. Božidara Šebečića, spec. kirurga- traumatologa i dr.sc. VG, spec. neurologa, sačinjenog u predmetu poslovni broj Pn-3254/96 i zaprimljenog u taj spis dana 18. veljače 1998., proizlazi da će kod tužitelja doći do daljnje progresije smetnji zbog čega će biti potrebno operativno liječenje – artroplastike lijevog kuka (umjetni kuk) ili artrodeze (ukočenje) kuka, a i sam tužitelj je bio svjestan da su nagodbom iz 1998. obuhvaćene buduće predvidive štete koje će proizaći iz pogoršanja zdravstvenog stanja koje se odnosi na lijevi kuk.

22. Imajući u vidu pravno shvaćanje da je nagodbom o naknadi štete koju oštećenik trpi zbog tjelesne povrede obuhvaćena samo odšteta za one štetne posljedice koje su za stranke bile predvidive u vrijeme sklapanja nagodbe te da oštećenik može tražiti naknadu štete koju zbog toga trpi, bez obzira na to što se nagodbom odrekao prava da traži daljnju štetu u svezi s tim štetnim događajem, kao i činjenicu da je očekivano pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja i potreba ugradnje umjetnog kuka bilo poznato tužitelju u vrijeme sklapanja nagodbe dana 1. prosinca 1998., tužitelj ne bi imao pravo naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na lijevi kuk.

23. No, tužitelj je u svom iskazu naveo da su 2018. počeli bolovi i u drugom kuku i koljenu, da ima stalne bolove i teško hoda, da mu liječnici predlažu da zamijeni i drugi kuk te ga šalju na fizikalne terapije, a trebao bi operirati i lijevo koljeno te da se ne može sagnuti do desne noge.

24. Također je sudski vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić, spec. kirurg, u svom nalazu i mišljenju od 10. kolovoza 2023. naveo da je došlo do daljnjeg značajnog pogoršanja degenerativnih posttraumatskih promjena desnog kuka kao posljedica ozljede iz 1987. kada je došlo do iščašenja desnog kuka te pojačanih degenerativnih promjena lijevog koljena uslijed nepravilnog hoda radi dominantne ozljede lijevog kuka; da je uslijed obostrane ozljede kukova i nepravilnog hoda sa šepanjem došlo do oštećenja funkcije slabinskog segmenta kralješnice. Sudski vještak je u svom mišljenju naveo da je kod tužitelja došlo do dodatnog smanjenja životnih aktivnosti radi pogoršanja lokomotornog sustava od dodatnih 25%, koje se očitovalo u artrotskim promjenama lijevog kuka te je stoga ugrađena totalna proteza lijevog kuka, značajnom pogoršanju funkcije desnog kuka uz uznapredovale degenerativne promjene verificijane na RTG- u, u pogoršanju funkcije lijevog koljena i na RTG-u vidljivim artrotskim posljedicama te oštećenoj funkciji slabinske kralješnice kao posljedici ozljeđivanja oba zgloba kuka, nepravilnog hoda i nepravilnog držanja.

Na ročištu održanom dana 4. veljače 2025. (list 290-292 spisa) je sudski vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić naveo da je kod tužitelja 1998. utvrđeno smanjenje životne aktivnosti od 35% uz povećanje od 25% i tada nije iskazano ukupno realno smanjenje te da sukladno tadašnjoj sudskoj praksi i načinu ocjenjivanja smanjenja životne aktivnosti može reći da bi tada smanjenje životne aktivnosti iznosilo 60%: da je uzimajući u obzir daljnju medicinsku dokumentaciju procijenio da je došlo do daljnjeg smanjenja životne aktivnosti od 25%, a kada bi se to iskazalo kroz ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti, ono iznosilo, uzimajući prethodne procjene kao i sadašnju procjenu funkcionalnog statusa tužitelja, 75%.

25. U nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. Božidara Šebečića i dr.sc. VG od 18. veljače 1998., sačinjenog u predmetu poslovni broj Pn-3254/96 (list 32-35 spisa), je navedeno sljedeće: „Na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju, ozljede oba kuka zadobivene u prometnoj nezgodi uzrokovale su u trenutku sklapanja nagodbe 1987. smanjenje opće životne i radne sposobnosti od 10% (ukupni invaliditet u tom trenutku je bio posljedica i ostali zadobivenih, a ranije navedenih ozljeda). Sadašnji invaliditet je posljedica teške posttraumatske artroze lijevog kuka i početne artroze desnog kuka, a one su nedvojbeno posljedica prijeloma lijevog acetabuluma s luksacijom oba kuka; da sadašnja invalidnost pacijenta iznosi 35% i on u tome obimu mora ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima pa je iz toga vidljivo da povećanje invalidnosti iznosi 25%.“

26. Iz isprava u spisu nije vidljivo koliko je iznosila procjena ukupnog smanjenja životne aktivnosti 1998. pa je nejasan dio nalaza sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića o utvrđenom smanjenju životne aktivnosti tužitelja 1998. od 35%. Također je sudski vještak samo naveo da: „Razdoblje od 2 godine je relativno dugo vremensko razdoblje ukoliko je izražena navedena bolna komponenta i ograničena pokretljivost zgloba kuka.“, ali nije procijenio je li i 18 mjeseci (koje vrijeme je tužitelj naveo kao očekivano razdoblje čekanja na operaciju lijevog kuka) dugo razdoblje te je li vremensko razdoblje 18-24 mjeseca realno i uobičajeno vrijeme čekanja na ugradnju endoproteze kuka u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske tijekom 2017. i 2018. godine.

27. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da kod tužitelja postoji pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na ono koje je postojalo u vrijeme sklapanja nagodbe 1. prosinca 1998., ali nije na jasan, pravilan i nedvojben način utvrđena odlučna činjenica koje posljedice su bile predvidive u vrijeme sklapanja te nagodbe, a koje nisu.

28. Također je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu je li nagodbom od 1. prosinca 1998. obuhvaćena isplata naknade štete na ime naruženja srednjeg stupnja zbog šepanja kao i isplata naknade štete (renta) na ime tuđe pomoći i njege jer su oba vida štete bila predmet spora u parnici pod poslovnim brojem Pn-3254/96 i tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio njihovu isplatu, a tužba u tom postupku je povučena nakon što je 1. prosinca 1998. sklopljena nagodba.

29. S obzirom da je zbog naprijed navedenog počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu pod točkama I., II, III i IV izreke i odlučiti kao u izreci rješenja.

U odnosu na žalbu tužitelja

30. Tužitelj u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da 1. tuženik Croatia osiguranje nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je sud naveo da temeljem odredbe čl. 55. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, da bi 1. tuženik Croatia osiguranje d.d. odgovarao za štetu počinjenu od neosiguranog i od nepoznatog vozila, ali tužitelj u tužbi i ne tvrdi da je šteta počinjena od neosiguranog ili od nepoznatog vozila, već je utvrđeno (presuda K 296/86, nagodba od 27.09.1987.) da je automobil kojim je počinjena šteta bio osiguran kod prednika 2. tuženika, te da nije bio neosiguran.

31. Odredba čl. 55. st. 1. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba iz 1976. (Službeni list SFRJ br. 24/76 i 17/90 – dalje: ZOSOIO) je propisivala da štetu uzrokovanu motornim vozilom korisnik odnosno vlasnik kojega nije sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti te štetu uzrokovanu nepoznatim motornim vozilom naknađuje i isplaćuje zajednica osiguranja sjedište koje je na teritoriju republike odnosno autonomne pokrajine na kojemu je šteta nastala, a te štete snose sve zajednice osiguranja koje obavljaju osiguranje od odgovornosti motornih vozila registriranih u republici odnosno autonomnoj pokrajini na teritoriju koje je šteta nastala, razmjerno premiji ostvarenoj osiguranjem tih vozila.

32. Odredbom čl. 52. st. 1. ZOSOIO je bilo propisano da osobe koje motornim vozilima inozemne registracije dolaze na teritorij SFRJ moraju na granici sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, prema članu 51. ovoga zakona, ako za to motorno vozilo ne posjeduje međunarodnu ispravu o osiguranju koje vrijedi i za teritorij SFRJ ili ako ne pruže neki drugi nesumnjivi dokaz o postojanju takva osiguranja.

U stavku 2. istog članka je bilo propisano da pogranični organi unutrašnjih poslova moraju pri ulasku motornoga vozila inozemne registracije na teritorij SFRJ provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga člana.

Stavkom 3. istog članka je bilo određeno da će zajednice osiguranja sporazumno odrediti jednu zajednicu ili više zajednica osiguranja što će na graničnim prijelazima osiguravati motorna vozila iz stavka 1. ovoga člana.

33. Iz naprijed citiranih odredbi je vidljivo da je za štetu uzrokovanu motornim vozilom korisnik odnosno vlasnik kojega nije sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti te štetu uzrokovanu nepoznatim motornim vozilom naknađuje i isplaćuje zajednica osiguranja sjedište koje je na teritoriju republike odnosno autonomne pokrajine na kojemu je šteta nastala, što znači da vrijedi teritorijalni princip, a kako to tužitelj ističe u žalbi, ali to vrijedi u dva zakonom predviđena slučaja (neosigurano vozilo i nepoznato vozilo).

34. No, za štetu koja je uzrokovana vozilom inozemne registracije, u skladu s odredbama čl. 52. ZOSOIO, odgovara inozemno osiguravajuće društvo ili zajednica osiguranja koja je preuzela obvezu na graničnim prijelazima osiguravati motorna vozila inozemne registracije koja su dolazila na teritorij SFRJ.

35. Stoga je potrebno ispitati da li 1. tuženik Croatia osiguranje ulazi u krug zajednica osiguranja iz odredbe čl. 52. st. 3. ZOSOIO, a nakon toga ocijeniti osnovanost njegovog prigovora promašene pasivne legitimacije.

36. S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u prihvaćen tužbeni zahtjev, valjalo je ukinuti presudu i u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete, a kako bi sud u ponovnom postupku mogao odlučiti o osnovanosti zahtjeva za isplatu naknade štete te je ukinuta prvostupanjska presuda i pod točkama VI i VII izreke.

37. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a prvenstveno provesti dopunu vještačenja po prof.dr.sc. Žarku Rašiću na okolnost:

- je li u vrijeme sklapanja nagodbe 1. prosinca 1998. bilo moguće predvidjeti pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na degenerativne posttraumatske promjena desnog kuka, pogoršanje funkcije lijevog koljena s artrotskim posljedicama te oštećenje funkcije slabinske kralješnice, sve kao posljedice ozljeđivanja oba zgloba kuka, nepravilnog hoda i nepravilnog držanja, pa ako ih nije bilo moguće predvidjeti 1998. – treba procijeniti postotak smanjenja životne aktivnosti zbog tog pogoršanja (desni kuk, lijevo koljeno i oštećenje funkcije slabinske kralješnice),

- zatim procijeniti ukupan stupanj smanjenja životne aktivnosti koji je postojao 1998. te ukupan stupanj koji postoji u vrijeme dopunskog vještačenja,

- procijeniti dužinu razdoblja u kojem je tužitelj mogao očekivati termin za operaciju ugradnje endoproteze ako bi taj termin zatražio u zdravstvenoj ustanovi u ožujku 2017., a s obzirom na liste čekanja koje su postojale u sustavu zdravstvenog osiguranja tijekom 2017. i 2018. godine te jel bi time bilo znatno pogoršano zdravstveno stanje zbog artroze lijevog kuka,

a u slučaju da prof.dr.sc. Žarku Rašiću neće biti u mogućnosti dati stručan, objektivan i valjano obrazložen dopunski nalaz i mišljenje, odrediti vještačenje po drugom sudskom vještaku.

Pored toga, sud prvog stupnja treba utvrditi jesu li predmet nagodbe od 1. prosinca 1998. bile isplate naknade štete po osnovi naruženja srednjeg stupnja zbog šepanja, koje je bilo predmet tužbenog zahtjeva u postupku Pn-3254/96 i bilo je navedeno postojanje istog u nalazu i mišljenju vještaka dr.sc. Božidara Šebečića i dr.sc. VG od 18. veljače 1998., te naknada štete na ime tuđe pomoći i njege koju su isti vještaci procijenili da je tužitelju potrebna od studenoga 1991. i to 3 sata tjedno (za teže kućanske poslove), a tužitelj je u tom postupku pod brojem Pn- 3254/96 zahtijevao isplatu mjesečne rente s naslova tuđe pomoći i njege u visini od 2.000,00 kn. S obzirom da je tužitelj nakon sklapanja izvansudske nagodbe povukao tužbu kojom je zahtijevao isplatu naknade štete, potrebno je nedvojbeno utvrditi jesu li ti vidovi naknade štete (naruženje te tuđa pomoć i njega) bili obuhvaćeni izvansudskom nagodbom jer nitko ne može dva puta dobiti naknadu za istu vrstu štete (tako i Rev- 289/1997 od 4. travnja 2001.). Također je potrebno da sud prvog stupnja utvrdi da li 1. tuženik Croatia osiguranje ulazi u krug zajednica osiguranja iz odredbe čl. 52. st. 3. ZOSOIO, a nakon toga ocijeniti osnovanost njegovog prigovora promašene pasivne legitimacije te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

38. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 16. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac