Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-276/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Sinovčiču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene Nikolete Vale, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju NEKIĆ MIRI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dodatka za rad na terenu, isplati iznos od 9.860,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 170,00 kn od 01.11.2017.,

- 1.360,00 kn od 01.12.2017.,

- 170,00 kn od 01.01.2018.,

- 170,00 kn od 01.02.2018.,

- 1.360,00 kn od 01.03.2018.,

- 1.190,00 kn od 01.04.2018.,

- 1.020,00 kn od 01.06.2018.,

- 850,00 kn od 01.09.2018.,

- 2.210,00 kn od 01.10.2018.,

- 1.360,00 kn od 01.11.2018. do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.567,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Postaje granične policije Rupa. Na temelju Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tužiteljica da ima pravo za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena i izvan mjesta stalnog boravka na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu provela najmanje osam sati, bez obzira na to koliko je dana radila u iznosu od 150,00 kn dnevno (čl. 4. Dodatka Kolektivnom ugovoru („Narodne novine“ broj 104/2013), odnosno 170,00 kn dnevno (temeljem čl. 50. st. 4. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj 112/17). Tužiteljica da prema rasporedu rada službu redovno obavlja na teritoriju Republike Slovenije i to na Međunarodnom graničnom prijelazu Pasjak - Starod i graničnom prijelazu Lipa- Novokračine. Kako tužena nije isplaćivala dodatke za rad na terenu policijskim službenicima koji su obavljali graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH šalje Zajedničkoj komisiji za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike zahtjev za tumačenje čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora u odnosu na predmetni slučaj. Dana 20. svibnja 2014. Zajednička komisija daje tumačenje br. 7/55 u kojem da navodi da u takvim slučajevima policijski službenici imaju pravo na terenski dodatak. Slijedom navedenog, tužiteljica da potražuje dodatak za rad na terenu u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 1. prosinca 2018. u iznosu od 41.510,00 kn, uz napomenu kako se prije podnošenja tužbe obratila nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, no tužena da je takav zahtjev odbila. Slijedom iznijetog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi kako je nesporno da je tužiteljica policijski službenik Policijske uprave Primorsko- goranske, Postaje granične policije Rupa, raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu na graničnim prijelazima koje pokriva Postaja granične policije Rupa, a to da su Međunarodni granični prijelaz Pasjak-Starod i granični prijelaz Lipa-Novokračine, na kojima da se obavlja one-stop kontrola na području Republike Slovenije, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, sve temeljem Dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službeničkih mjesta za obavljanje granične kontrole. Prvenstveno ističe kako je tužiteljica raspoređena na slovenskom državnom području radi obavljanja hrvatske granične kontrole temeljem Dogovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji da je stupio na snagu 1. srpnja 2013., sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 2/04; dalje Sporazum). Temeljem navedenog Sporazuma da su utvrđene "zone" koje predstavljaju domaće države u kojem službene osobe susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, te da je navedeno da to pravo ima službena osoba koja da predstavlja službenika tijela državne uprave nadležnog za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor. Člankom 4. st. 1. Sporazuma da je propisano da u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijevoz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Stavkom 2. istog članka da je propisano da se službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz. Nadalje, čl. 15. Sporazuma da je propisano da službene prostorije za obavljanje granične kontrole susjedne države treba označiti službenim pločama i državnim simbolima sukladno unutarnjem zakonodavstvu. Slijedom iznijetog da proizlazi da tužiteljica koja obavlja poslove granične kontrole na području Republike Slovenije obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređena jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređena, tj. to da predstavlja njezino mjesto i područje rada. Tužiteljica da nije ostvarila pravo na dodatak za rad na terenu jer da je obavljala poslove radnog mjesta na koje da je raspoređena, na području mjesta rada na koje je raspoređena te da joj stoga ne mogu nastati povećani troškovi života. Člankom 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13), odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17) na koji da se tužiteljica poziva da je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati. Tužena ističe kako je svrha terenskog dodatka pokriće povećanih troškova koje bi policijski službenik mogao imati zbog rada na terenu, slijedom čega da je čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike precizirano da se terenski dodatak neće isplaćivati ako se isplaćuje dnevnica, odnosno ako je osiguran odgovarajući smještaj, a umanjit će se u slučaju da je osigurana odgovarajuća dnevna prehrana. Terenski dodatak da se isplaćuje radi naknade troškova smještaja i prehrane koji službenicima nastanu zbog rada izvan sjedišta državnog tijela u kojem su zaposleni i izvan mjesta stalnog boravka, što da ovdje nije slučaj. Dodatno ističe kako je na 13. sjednici Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike održane 4. veljače 2019. Zajednička komisija donijela tumačenje vezano za ostvarivanje prava na terenski dodatak policijskih službenika raspoređenih na radna mjesta u postajama granične policije iz kojeg proizlazi da isti ne ostvaruju pravo na terenski dodatak jer da poslove radnog mjesta obavljaju u stalnom mjestu rada koje je međunarodnim sporazumom određeno kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, osim u slučaju kada ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske, a udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske iznosi najmanje 500 metara. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Prvotno se napominje kako je u ovoj pravnoj stvari dana 28. veljače 2022. donesena presuda ovoga suda poslovni broj Pr-121/2020-19 (stranica 186-196 spisa) kojom je u točki I. izreke naloženo tuženoj da tužiteljici isplati na ime neisplaćenih dodataka na bruto plaću iznos od 41.510,00 kn sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a točkom II. izreke je tuženoj naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove u visini od 9.062,50 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

4. Odlučujući povodom žalbe tužene protiv presude ovoga suda poslovni broj Pr- 121/2020-19 od 28. veljače 2022. , Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž R-1590/2022-2 od 28. lipnja 2022. (stranica 304-310 spisa) odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio dio točke I. izreke presude ovoga suda poslovni broj Pr-121/2020-19 od 28. veljače 2022. kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici na ime dodatka za rad na terenu iznos od 31.650,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći (točka I. izreke), dok je točkom II. izreke preinačena točka I. izreke presude ovoga suda poslovni broj Pr-121/2020-19 od 28. veljače 2022. u dijelu kojim je p rihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći i sudi na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 41.510,00 kn. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu istog poslovnog broja ukinut je dio točke I. izreke presude ovoga suda poslovni broj Pr-121/2020-19 od 28. veljače 2022., kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužiteljici na ime dodatka za rad na terenu iznos od 9.860,00 kn (preko 31.650,00 kn do 41.510,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, te u točki II. izreke kojom je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak od 9.062,50 kn u kojem dijelu je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice, kao policijskog službenika za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Rupa, za isplatu dodatka za rad na terenu zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na Međunarodnom graničnom prijelazu Pasjak-Starod i Graničnom prijelazu Lipa-Novokračine, koji se nalazi na području državnog teritorija Republike Slovenije, i to za razdoblje od 1. studenoga 2017. do 31. listopada 2018., u ukupnom iznosu od 9.860,00 kn/1.308,65 eura (fiksni tečaj konverzije: 1 eur = 7,53450 kn) s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

7. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i dokaz saslušanjem svjedoka JŽ (stranica 42-44 spisa), kao i dokaz čitanjem iskaza svjedoka ŽŽ danog u ovosudnom spisu poslovni broj Pr- 125/2020 (stranica 173-174 spisa), dokaz čitanjem iskaza svjedoka OŽ danog u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-125/2020 (stranica 178-180 spisa), kao i dokaz čitanjem iskaza svjedoka EŽ danog u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-125/2020 (stranica 181-183 spisa), te tužiteljice kao stranke (stranica 99-100 spisa).

8. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica raspoređena na rad na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu u Postaji granične policije Rupa, kao i da je od 15. siječnja 2014., prema rasporedu rada, obavlja poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska granične policije Rupa, a to su Međunarodni granični prijelazi Pasjak-Starod (Republika Slovenija) i Malogranični prijelaz Lipa-Novokračine (Republika Slovenija) na kojima se obavlja one-stop kontrola na području Republike Slovenije.

9. Sporno je predstavlja li obavljanje poslova granične kontrole na graničnom prijelazu Republike Hrvatske i Republike Slovenije, koji se obavlja na teritoriju Republike Slovenije, rad izvan stalnog radnog mjesta i izvan mjesta stalnog boravka, te uz koje pretpostavke tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu.

10. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba poći od odredbe članka 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22; dalje ZNDG) kojom je propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok je odredbom članka 37. st. 2. ZNDG-a propisano da policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

11. Nadalje, između Republike Hrvatske i Republike Slovenije sklopljen je Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 2/2004; dalje Sporazum).

11.1. Tim je Sporazumom člankom 2. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegovog okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (st. 1.), da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države (st. 2.), te da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s tim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni koja se određuje sukladno tom Sporazumu (st. 3.).

11.2. Prema Sporazumu izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države, dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (članak 1. t. 2., t. 3. i t. 6. Sporazuma).

12. Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15 i 11/17; dalje Uredba) propisano je da Policijska uprava Primorsko-goranska ima sjedište u [adresa], a obuhvaća područje Primorsko-goranske županije, te da se u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj osnivaju policijske postaje, između kojih je i postaja granične policije Rupa sa sjedištem na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Rupa, a u kojoj je radila tužiteljica.

12.1. Ta policijska postaja II. kategorije je nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 51 km.

13. Dogovorom između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 12. lipnja 2013. i dopunom istog, utvrđena su zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za cestovni promet i to između ostalih prijelaza i na graničnim prijelazima na kojima je graničnu kontrolu obavljala tužiteljica.

14. Kako iz navedenog proizlazi da je tužiteljica na temelju priložene dokumentacije redovno i stalno bila raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Postaji granične policije Rupa koja obuhvaća granične prijelaze Pasjak-Starod i Lipa-Novokračine, na kojima je radila tužiteljica, a koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Hrvatsku i Republiku Sloveniju, to ne proizlazi da je tužiteljica u obavljanju službe granične kontrole na radnom mjestu policijskog službenika u Postaji granične policije Rupa radila izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlena.

14.1. Navedeno iz razloga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije tzv. zone u kojima je bila ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu.

15. Na kraju, ističe se da terenski dodatak služi za povećane troškove službenika zbog rada na terenu, koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu (koje troškove tužiteljica nije imala), pri čemu se rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje ne može smatrati radom na terenu, te nije obuhvaćen odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13) i čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17) zato što policijski službenik u takvom slučaju radi unutar svog stalnog mjesta rada, zbog čega nema pravo na isplatu utuženih iznosa.

15.1. Naime, službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada – zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, budući da granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koja je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu. Takvo stajalište sukladno je stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudama broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev- 1284/2022 od 31. siječnja 2023. i Rev-142/2023 od 7. ožujka 2023.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci.

17. Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora tijekom trajanja cijelog postupka (u tužbi je naznačen iznos od 41.510,00 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije, 7,53450 kuna za 1 euro, iznosi 5.509,32), vrstu spora, ostvareni uspjeh tužiteljice te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tužiteljica je u ovom postupku tražila ukupan iznos od 5.509,32 eura/41.510,00 kn, a uspjela je s iznosom od 4.200,68 eura/31.650,00 kn. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje kako je tužiteljica u ovoj parnici uspjela u omjeru od 76%. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 22. ožujka 2021. (200,00 eura; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 8. srpnja 2021. (50,00 eura; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 20. travnja, 29. lipnja, 4. listopada i 19. studenoga 2021., te 2. veljače i 26. rujna 2022. (200,00 eura x 6; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.650,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (412,50) 2.062,50 eura, te umanjeno razmjerno uspjehu u sporu (76%) 1.567,50 eura. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 16. listopada 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Zagrebu, a putem ovog suda.