REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-1082/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 14, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Mateja Vidaković, odvjetnik u OD Glamuzina&Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4287/2023-15 od 9. listopada 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4287/2023-15 od 9. listopada 2024.

II Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4287/2023-15 od 9. listopada 2024. naloženo je tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati da tužitelju, ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 5.712,30 eura zajedno sa zateznim kamatama točno definiranim u izreci presude, te mu je naloženo naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana. U točki IV odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka jer sud nije primijenio odredbu čl. 338.st.4. ZPP-a. Apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP su počinjene jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama. Tuženik je imao mogućnost izbora između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHV o čemu je tuženik dostavio isprave. Naslovni sud uopće ne provodi test poštenosti. Povrijeđeno je pravo na pošteno suđenje. Sud ni na koji način ne obrazlaže zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO, a istu je odredbu ionako pogrešno primijenio. Ukazuje na pogrešnu primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača, te ukazuje na nemogućnost neposredne primjena odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu. Prigovor zastare je neosnovano odbijen. Radi o zabrani manjeg značaja. Sud mora ispitati uzrokuje li sporna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Naslovni sud uopće ne provodi test poštenosti.

2.1. Tužena pobija i odluku o troškovima posebno trošak sastava podneska 20.7.2023. i trošak ročišta za objavu presude, jer smatra da tužitelj nema pravo na iste. Predlaže se da sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev te dosudi troškove parničnog postupka, kao i trošak ove žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

5.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 28. lipnja 2007. sklopljen ugovor kojim tuženik tužitelju na raspolaganje daje kredit u iznosu CHF 30.123,98 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora i valutnu klauzulu, te uz rok otplate 84 mjeseca, da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti, stopa i datumi dospijeća/plaćanja istih.

5.2. Navedene činjenice među strankama nisu sporne, kao ni visina tužbenog zahtjeva, te tužiteljev status potrošača.

5.3. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a uslijed rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

6.1. U tom smislu sud je saslušao tužitelja čiji iskaz prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, a iz kojeg u bitnome proizlazi kako je ugovor sklopio u poslovnici banke gdje je bio upućen od strane auto kuće u kojoj je kupovao vozilo te je sa djelatnicom banke dogovorio kredit u valuti CHF sa rokom otplate od sedam godina. Ponuđen mu je ugovor CHF valuti, ali ne i u drugim valutama. Tužitelj je naveo kako mu prilikom zaključenja ugovora nije bilo objašnjeno što znači CHF valuta niti je bio upozoren na rizike vezane za tu valutu. Vezano za odredbe ugovora istakao je kako na njih nije mogao utjecati, osim na rok otplate.

6.2. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja osim saslušanja javnog bilježnika koje sud pravilno nije prihvatio i pravilno obrazložio u točki 4., a pored prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je pravilno ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.

6.3. Sud je pravilno ocijenio da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.

6.4. Na temelju izvedenih dokaza, te obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud je utvrdio da je tužitelj zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita, prilikom otplate kredita tuženiku više platio 5.712,03 eura, te je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude temeljem čl.323. st. 1., čl.1111. i čl. 1115. i čl.29. ZOO-a.

6.5. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2) prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 29.5.2023., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

7. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj je još 15.5.2023. zatražio dostavu dokumentacije, da bi 29.5.2023. uložio stupnjevitu tužbu, da bi nakon dostave dokumentacije 20.7.2023. podnio specificirani tužbeni zahtjev, zbog čega sud ocjenjuje da je trošak sastava tog podnesaka pravilno dosuđen tužitelju. Isto tako, tužitelj je pristupio na ročište za objavu presude 9. listopada 2024. te istu preuzeo, te mu sukladno Tbr.9. st.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) pripada trošak ročišta za objavu presude.

8. Kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

9. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

U Požegi, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević