Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1854/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i suca Drage Grubeša, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Macan, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženika Klinika za psihijatriju Sveti Ivan Zagreb, Jankomir 11, OIB: 39696562783, kojeg zastupa punomoćnica Mirela Blažević, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tužitelja ČS, 2. tužiteljice IS, tuženika i umješača na strani tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1478/2023-56 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1478/2023-56 od 30. rujna 2024.:

a) potvrđuje pod toč. II. izreke presude i pod toč. I., II. i III. izreke rješenja,

b) ukida pod toč. I. i III. izreke presude i pod toč. IV., V., VI. i VII. izreke rješenja i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbe, odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Klinika za psihijatriju Sveti Ivan iz Zagreba, Jankomir 11, OIB: 39696562783 isplatiti I-tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2014. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinika za psihijatriju Sveti Ivan iz Zagreba, Jankomir 11, OIB: 39696562783 isplatiti I-tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.646,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.979,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

i riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužba I-tužitelja ČS, kao nasljednika iza pok. MS povučena za iznos od 17.795,77 EUR zajedno sa zatraženom kamatom. II Utvrđuje se da je tužba I-tužitelja ČS za isplatu iznosa od 9.954,21 EUR/75.000,00 kn zajedno sa zatraženom kamatom povučena.

III Utvrđuje se da je tužba II-tužiteljice IS za isplatu iznosa od 29.199,02 EUR/220.000,00 kn zajedno sa zatraženom kamatom povučena. IV Nalaže se I-tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se I-tužitelju naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se II-tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII Nalaže se II-tužiteljici naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremenu žalbu podnijeli su tužitelji zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). U bitnom tužitelji navode da nisu niti djelomično povukli tužbu, već su svoj zahtjev uređivali tijekom postupka ovisno o provedenim vještačenjima, pa smatraju da su u cijelosti uspjeli u postupku jer je pobijanom presudom u cijelosti prihvaćen konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Radi navedenog, predlažu da se rješenje u cijelosti ukine, uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude a sadržajno rješenja pod toč. I., IV. i VI. izreke u dijelu u kojem mu nije priznat trošak postupka pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.2. Protiv prvostupanjske presude a sadržajno i rješenja pod toč. I., IV., V., VI. i VII. izreke pravovremenu žalbu podnio je i umješač na strani tuženika zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika, niti su tuženik i umješač na strani tuženika podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude i rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda pod toč. II. izreke suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u tom dijelu presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6.1. Nadalje, i rješenje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe, suprotno žalbenim navodima je jasno i razumljivo, za isto su dani dovoljni razlozi i donošenjem rješenja u tom dijelu nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6.2. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i pravilno utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu 1. tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege (toč. II. izreke presude), kao i djelomično povlačenje tužbe (toč. I., II. i III. izreke rješenja).

6.3. No, ispravno tuženik i umješač na strani tuženika ukazuju da presuda prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa je u tom dijelu presuda donesena uz bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6.4. I rješenje prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o naknadi troška na ime djelomičnog povlačenja tužbe pod toč. IV., V., VI. i VII. izreke se ne može ispitati jer su izneseni razlozi nejasni i proturječni, pa je i u tom dijelu počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja ČS, zakonskog nasljednika pok. MS za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale kao posljedica tuženikovog propusta u liječenju pokojne MS. Prethodno je predmet zahtjeva bio i zahtjev 1. tužitelja ČS i 2. tužiteljice IS, brata i majke pokojne MS za naknadu štete na ime povrede prava osobnosti zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, u kojem je dijelu tijekom postupka tužba povučena.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je prednica tužitelja sada pok. MS bila dugogodišnji psihički bolesnik,

- da je **.**.2012. pok. MS zaprimljena na liječenje kod tuženika i smještena u zatvoreni dio akutnog ženskog odjela,

- da je **.**.2012. MS zatražila od dr. ĆS dopuštenje da ode na otvoreni dio odjela bolnice po kavu, što joj je dopušteno,

- da je tada pok. MS izašla iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan i pokušala samoubojstvo bacivši se pod nadolazeći vlak,

- da je rješenjem broj KP-DO-196/2022 od 27. prosinca 2021. odbačena kaznena prijava protiv ĆS zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja iz čl. 181. st. 1., 3. i 7. Kaznenog zakona,

- da je tuženik ustanova koja sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14; dalje: ZZODS) obavlja zaštitu i liječenje osoba s duševnim smetnjama,

- da tuženik odgovara za štetne posljedice u medicini dopuštenog i opće prihvaćenog načina liječenja po principu krivnje na temelju čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO),

- da je MS umrla **.**.2021.,

- da je 1. tužitelj ČS proglašen njezinim zakonskim nasljednikom,

- da je MS prethodno u više navrata pokušala počiniti suicid,

- da se pok. MS psihijatrijski liječila od 2001. godine,

- da se u početku njezina liječenja izmjenjivalo nekoliko psihijatrijskih dijagnoza,

- da je MS u konačnici postavljena dijagnoza shizofrenog afektivnog poremećaja,

- da je pok. MS liječena hospitalno u četiri navrata u periodu od 2001. do 2005., od 2005. do 2010. nije bila hospitalizirana, a da je 2012. bila liječena elektrokonvulzivnom terapijom,

- da je prije hospitalizacije kod tuženika MS dva puta bila hospitalizirana zbog pokušaja suicida,

- da je od 27. veljače 2012. do **.**.2012. MS bila hospitalizirana u Kliničkom bolničkom centru Rebro i da je evidentirano da je pobjegla s odjela te da ju je obitelj vratila na odjel,

- da se liječila kod tuženika od 20. travnja 2012. do 8. svibnja 2012. kada je premještena s liječenja iz Kliničkog bolničkog centra Rebro,

- da je suicidalnost kod pok. MS prisutna od samog početka liječenja 2001.,

- da je tijekom svih hospitalizacija MS imala suicidalne misli,

- da su kod pok. MS evidentirana dva pokušaja suicida koje je pokušala intoksikacijom većom količinom psihofarmatika i to 2003. kada je liječena u Kliničkom bolničkom centru Rebro i 2012. kada je liječenje započela u Kliničkom bolničkom centru Rebro a nastavila kod tuženika,

- da je tuženik i prije štetnog događaja imao podatke o psihijatrijskim liječenjima MS jer je i prethodno liječena kod tuženika zbog pokušaja suicida,

- da je **.**.2012. MS iako je bila zaprimljena na zatvoreni odjel Klinike za psihijatriju Sveti Ivan iz iste izašla i pokušala samoubojstvo bacivši se pod nadolazeći vlak,

- da je kako je pok. MS bila smještena u zatvorenom psihijatrijskom odjelu tuženik učinio propust jer nije osigurao mjere pojačanog nadzora nad njezinim kretanjem,

- da je **.**.2012. MS zadobila teške tjelesne ozljede, nagnječenje i djelomično otkinuće lijeve potkoljenice i nagnječenje distalne trećine desne potkoljenice s multifragmentalnim prijelomima kostiju i kompletnom destrukcijom mišića i tetiva iste i udarnu razderotinu glave u predjelu čela,

- da je zbog zadobivenih ozljeda hitno smještena u Kliničku bolnicu Sestre milosrdnice u Zagrebu, isti dan je operirana i izvršena je reamputacija lijeve potkoljenice i amputacija desne potkoljenice,

- da je tijek liječenja zadobivenih ozljeda protekao bez komplikacija i da je tijekom provedenog rehabilitacijskog tretmana i uz protetske nadomjestke osigurana samostalna pokretljivost pomoću podlakatnih štaka a za duže relacije uz invalidska kolica,

- da je pok. MS nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć stručne osobe do 28. kolovoza 2013. jedan sat dnevno, kao i tuđa pomoć nestručne osobe u istom razdoblju u trajanju od 4 do 6 sati dnevno, a od 28. kolovoza 2013. bila joj je potrebna trajna pomoć nestručne osobe u trajanju od 2 do 3 sata dnevno,

- da postoji uzročno posljedična veza između provedenog liječenja pok. MS, odnosno propusta tuženika u nadzoru kretanja pok. MS, pa da je izostanak osiguranja pojačanog nadzora kretanja pok. MS doveo do njezinog ozljeđivanja.

9. Slijedom prethodnih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev sada 1. tužitelja ČS i naložio tuženiku naknaditi neimovinsku štetu u iznosu od 25.000,00 Eura s pripadajućim kamatama od 21. svibnja 2014. i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 22.646,31 Eura s pripadajućim kamatama od 30. rujna 2024. godine.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve pretpostavke odgovornosti za štetu i isto žalbenim navodima niti tuženika niti umješača na strani tuženika nije dovedeno u pitanje.

11. Točno je da je pok. MS svojevoljno legla na tračnice vlaka, kada je došlo do naleta vlaka i njezinog ozljeđivanja, no isto nije pravno relevantan uzrok štete. Točno je da se kod rješavanja uzročno posljedične veze između štetne radnje i nastanka štete uzima ona radnja koja dovodi do štete. No, tuženik, kao i umješač na njegovoj strani gube iz vida činjenicu da je MS, kao teški psihički bolesnik, osoba sklona suicidu (što tuženiku kako je prethodno liječio pok. MS, nije moglo ostati nepoznato) propustio pravilno provesti nadzor kretanja pok. MS, pa je ista propustom tuženika, kao rizična osoba za počinjenje suicida, došla u priliku pokušaja suicida lijeganjem na tračnice, što je potom dovelo do nastanka štete. Uzimajući u obzir psihičko stanje pok. MS upravo je propust tuženika da nadzire kretanje MS, kao pacijenticu hospitaliziranu na zatvorenom odjelu, doveo do štete.

12. Pravilno prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 1045. ZOO kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, zaključuje da postoji odgovornost tuženika.

13. Uzročnost (kauzalni neksus) kao pretpostavka odgovornosti za štetu veza je između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama treba pronaći onaj događaj koji je pravno odlučan (relevantan) i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice kao uzrok uzima se samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. To je onaj događaj za koji životno iskustvo pokazuje da se redovito uz njegovu pojavu može očekivati nastup određene štetne posljedice. Prema toj teoriji treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali ti uzroci nisu za nastalu štetu tipični. U prvom redu među uzrocima koji su doveli do određene štetne posljedice mora biti ljudska radnja, ali ljudska radnja podrazumijeva uz aktivnost i propust. Ako pri nastupu nekog štetnog događaja koje indiciraju kao uzroci ljudska radnja i prirodni događaj, uzima se samo u obzir ljudska radnja. Ako djeluje više uzroka, a svi potječu od ljudske radnje, kao uzrok uzima se ona koja je nastaloj šteti najbliža i za određeni štetni događaj tipična. Uzročna veza koja treba postojati između štetne radnje i štete mora biti neprekinuta, te dok ta veza postoji štetnik je odgovoran za posljedice štetne radnje.

14. Primjenom adekvacijske teorije u ovom slučaju 1. tužitelj ČS jest dokazao da je pokušaj suicida (bez obzira što se radi o voljnoj radnji same oštećenice) u uzročno posljedičnoj vezi s propustom tuženika, jer nije došlo do prekida uzročne veze, tim više što je pokušaj suicida tipična posljedica nenadziranog kretanja pacijentice smještene na zatvorenom odjelu psihijatrijske ustanove upravo zbog postojanja rizika za počinjenje suicida.

15. Životno iskustvo ukazuje da je propust tuženika u nadzoru kretanja pok. MS onaj pravno relevantan uzrok nastanka štete, jer da nije bilo propusta tuženika u nadziranju kretanja pok. MS, tada pok. MS ne bi došla u mogućnost pokušaja (ponovljenog) suicida, a tuženiku je, kako je i prethodno liječio MS, moralo biti poznato da je riječ o rizičnoj osobi za počinjenje suicida, radi čega je ista bila upravo i hospitalizirana na zatvorenom odjelu.

16. Pri tome, pravno je neodlučno što je MS svojom odlukom legla na tračnice i stradala od naleta vlaka, jer je riječ o osobi koja je bila smještena na akutnom odjelu, pa je propustom tuženika došlo do štete.

17. Neodlučni su žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika da do štete nije došlo uslijed medicinskog postupka ili tretmana tuženika, jer je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je do štete došlo tuženikovim propustom. Tuženik je morao biti svjestan, obzirom na zdravstveno stanje pok. MS, da njegov propust može dovesti do štetne posljedice, pokušaja suicida.

18. Točno je da pravno relevantan uzrok štete i postojanje uzročno posljedične veze utvrđuje sud, što je prvostupanjski sud i valjano obrazložio pod toč. 36. do 38. obrazloženja prvostupanjske presude i što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

19. Obzirom na sve prethodno navedeno, neodlučni su svi daljnji žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika usmjereni na utvrđenje nepostojanja uzročno posljedične veze između propusta tuženika i štete nastale pok. MS. Ne mogu se stoga prihvatiti pravilnim niti zaključci tuženika da je uzrok štete vlastita radnja pok. MS, da je riječ o njezinoj vlastitoj odgovornosti, kao da bi pok. MS bila i štetnik i oštećenik, pa da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika iz čl. 1045. ZOO. Pozivanje na odluke suprotnog stava pravno su neodlučne jer su izraženi stavovi u tim odlukama temeljeni na drugačijoj činjeničnoj podlozi, pa tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-644/2016-2 u kojoj je primjenom adekvacijske teorije utvrđeno da je došlo do prekida uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, što je suprotno utvrđenom u ovom postupku.

20. Neodlučni su žalbeni navodi umješača na strani tuženika da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KP-DO-196/2022 od 27. prosinca 2021. odbačena kaznena prijava protiv dr. ĆS zbog nesavjesnog liječenja iz čl. 181. st. 1., 3. i 7. Kaznenog zakona jer je građanskopravna odgovornost daleko šira od kaznenopravne odgovornosti.

21. Tuženik i umješač na strani tuženika neosnovano naglašavaju da pok. MS nije bila nesposobna za rasuđivanje jer odgovornost tuženika za štetu nije temeljena na odredbi čl. 1055. ZOO.

22. Neodlučno je i što nije postojala odluka suda niti druge nadležne vlasti po kojoj bi tuženik mogao zadržati pok. MS na liječenju. Naime, pok. MS je bila dobrovoljno hospitalizirana na akutnom ženskom odjelu (Prijamni zapisnik od 28. kolovoza 2012.). I iz nalaza i mišljenja vještaka povjerenstva Medicinskog fakulteta u Rijeci utvrđeno je da je tuženik i prije spornog perioda imao podatke o psihijatrijskim liječenjima MS jer je ona bila liječena u ustanovi tuženika upravo nakon pokušaja suicida (proljeće 2012.). Vještačenjem je utvrđeno da iz kliničke prakse i suvremene psihijatrijske literature, raniji pokušaji suicida i od ranije poznata suicidalna promišljanja i pulzije predstavljaju rizični faktor za novi pokušaj suicida. Stoga, neovisno o činjenici što nije postojala odluka o prisilnom zadržavanju pok. MS, nužno je odgovoriti da obzirom na postojeću suglasnost za hospitalizaciju ista nije niti bila potrebna. No, obzirom na utvrđene činjenice, u slučaju da je pok. MS povukla svoju suglasnost za hospitalizaciju na akutnom ženskom odjelu, moguće je zaključiti da bi postojali uvjeti iz čl. 33. ZZODS za pokretanje postupka prisilnog zadržavanja i prisilnog smještaja pok. MS.

23. Netočno tuženik navodi da prisilno zadržavanje može odrediti samo županijski sud, jer je odredbom čl. 31. ZZODS propisano da ako psihijatar utvrdi da postoje razlozi za prisilno zadržavanje iz čl. 27. tog Zakona (osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost), primljena osoba zadržat će se u psihijatrijskoj ustanovi, a odluka o prisilnom zadržavanju s obrazloženjem unijeti u medicinsku dokumentaciju. U tom će slučaju psihijatar odluku o prisilnom zadržavanju priopćiti prisilno zadržanoj osobi na primjeren način te ju upoznati s razlozima i ciljevima prisilnoga zadržavanja. Tek potom, nakon što je psihijatrijska ustanova prisilno zadržala osobu na temelju čl. 32. ZZODS bez odgode, a najkasnije u roku od 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju županijskom sudu se dostavlja obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno s medicinskom dokumentacijom radi provođenja postupka prisilnog smještaja. Obzirom na utvrđene duševne smetnje pok. MS zbog kojih je izravno ugrožavala vlastiti život, u slučaju povlačenja pristanka za hospitalizaciju (čl. 33. ZZODS) postojala je obveza tuženika prisilno zadržati pok. MS i pokrenuti postupak njezinog prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

24. Umješač na strani tuženika citirajući iskaz vještaka ističe kako ne postoji apsolutna prevencija suicida, kao i da se suicid dogodi i u bolničkim uvjetima. Navedeno je i od strane ovog suda prihvatljivo i logično, no u konkretnom slučaju uzimajući u obzir utvrđeni propust tuženika u nadziranju kretanja pacijentice smještene na akutnom odjelu može se jedino zaključiti da se pokušaj suicida pok. MS dana 29. kolovoza 2012. mogao adekvatnom reakcijom tuženika (koja je izostala) prevenirati.

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika, protupravnost tuženikova postupanja ogleda se u činjenici propusta provođenja nadzora nad kretanjem bolesnice zadržane u akutnom odjelu, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Prema čl. 49. ZZODS psihijatrijska ustanova može odobriti privremeni izlazak iz psihijatrijske ustanove ako postoji visok stupanj vjerojatnosti da za vrijeme izlaska neće ugroziti vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost. Razumno je i za očekivati da osoba zadržana na akutnom odjelu mora imati nadzor nad svojim kretanjem. Nastavno na prethodno, može se prihvatiti i stav tuženika da je u suvremenoj psihijatrijskoj praksi prihvaćeno stajalište kako primjena sigurnosnih uvjeta donosi više štete nego koristi i da se naglasak u liječenju stavlja na suradnju i uspostavljanje odnosa povjerenja između psihijatra i pacijenta. Navedeno je prihvatljivo s aspekta poštivanja temeljnih ljudskih prava, no suprotno stavu tuženika ne može se prihvatiti navod da liječnici tuženika nisu kod pok. MS utvrdili postojanje suicidalnih misli i pulzija, jer je pok. MS i prethodno bila liječena kod tuženika zbog pokušaja suicida (proljeće 2012.) i u vrijeme štetnog događaja bila je smještana na akutnom odjelu, a što upravo ukazuje na saznanje tuženika o potrebi pojačanog nadzora nad njenim kretanjem, a što proizlazi iz provedenog vještačenja.

26. Suprotno navodima tuženika i umješača na strani tuženika, nalaz i mišljenje povjerenstva Medicinskog fakulteta u Rijeci nema proturječnosti niti nejasnoća zbog kojih bi u konkretnom slučaju bilo opravdano provesti novo vještačenje, radi čega je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog za provođenje novog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Osijeku i za što je dao valjane i prihvatljive razloge pod toč. 33. i 34. obrazloženja prvostupanjske presude. Prema mišljenju ovog suda, u provedenom vještačenju po povjerenstvu Medicinskog fakulteta u Rijeci, prof. prim. dr. sc. Klemenitine Ružić, dr. med. psihijatar, subspecijalsit za forenzičnu i socijalnu psihijatriju, prof. dr. sc. Gordane Rubeša, dr. med. psihijatar, subspecijalsit iz biologijske psihijatrije i prof. sr. sc. LS, dr. med. spec. opće kirurgije, spec. ortopedije i traumatologije nema proturječnosti, nedostataka, niti postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja. Vještaci su svojim usmenim očitovanjima na primjedbe tuženika i umješača na strani tuženika otklonili sve prigovore pa i prema stavu ovog suda nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP za provođenjem novog vještačenja. Sama činjenica da tuženik nije zadovoljan nalazom i iskazanim mišljenjem vještaka ne znači da je isti proturječan i nepravilan jer vještaci nalaz i mišljenje moraju dati u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti (što nije dovedeno u pitanje), a ne subjektivnih očekivanja stranaka.

27. Prema stavu ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, za što je dao valjane razloge koje žalbenim navodima tuženika niti umješača na strani tuženika nisu dovedeni u pitanje, pa je pravilno zaključio da je tuženik u obvezi naknaditi štetu sada 1. tužitelju ČS.

28. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 1095. ZOO kada je obvezao tuženika na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 22.646,31 Eur, jer je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je MS nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć stručne osobe do 28. kolovoza 2013. jedan sat dnevno, kao i tuđa pomoć nestručne osobe u istom razdoblju u trajanju od 4 do 6 sati dnevno, ne računajući razdoblja boravka u bolnici koje je razdoblje valjano definirao, a od 28. kolovoza 2013. bila joj je potrebna trajna pomoć nestručne osobe u trajanju od 2 do 3 sata dnevno. Valjano je prvostupanjski sud cijenu naknade utvrdio u iznosu od 4,00 eura po satu. Pokojnoj MS nedvojbeno je bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog smanjenja životne aktivnosti i potreba zadovoljavanja općih životnih aktivnosti (prilikom kretanja, oblačenja, održavanja osobne higijene i sl.).

29. Neosnovano tuženik i umješač na strani tuženika osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je opravdano priznati naknadu za tuđu pomoć i njegu za razdoblje kada je pok. MS bila smještena u domu za starije i nemoćne osobe.

30. Prema stavu ovog suda neodlučno je je li MS pomoć i njega pružana od članova obitelji, ili osoblja u domu, jer navedeno ne utječe na pravo ostvarivanja naknade na ime tuđe pomoći i njege. U prvostupanjskom postupku nije osporavano da je pok. MS plaćala uslugu smještaja u dom, a i notorna je činjenica da se smještaj u domu za starije i nemoćne osobe plaća (što obuhvaća troškove smještaja, prehrane, pružene njege) što su i pok. MS i 1. tužitelj ČS višekratno isticali tijekom postupka. Jedino je odlučno, a što tuženik niti umješač na strani tuženika ne dovode u pitanje, da je pok. MS bila potrebna tuđa pomoć i njega upravo u razdobljima kako je utvrđeno u prvostupanjskom postupku (toč. 51. obrazloženja prvostupanjske presude). Pravilno za razdoblja kada je pok. MS boravila u bolnici prvostupanjski sud nije priznao naknadu za tuđu pomoć i njegu, a ista je umanjena i za ostvarene primitke na ime prava iz sustava socijalne skrbi na temelju rješenja Centra za socijalnu skrb Podružnica Maksimir i Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

31. Neosnovano umješač na strani tuženika osporava pravo 1. tužitelja ČS na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege pružene pok. MS navodima da to pravo nije prešlo na 1. tužitelja ČS, jer nije riječ o tražbini na ime naknade štete iz čl. 1105. ZOO.

32. Suprotno žalbenim navodima umješača na strani tuženika, pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege na temelju čl. 190. st. 2. i 3. ZPP smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, što je i valjano obrazložio (toč. 8. obrazloženja prvostupanjske presude). Osim toga, pravilno je cijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare na preinačeni (povećani) dio zahtjeva za naknadu imovinske štete, s obrazloženjem da je podnošenjem tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu štete čime je i zastarijevanje prekinuto. Osim toga, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-123/2024-5 održane 27. svibnja 2024. glasi:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.".

33. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika, prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi 1. tužitelju ČS imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u odnosu na sadržaj isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, tako da u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, radi čega su žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijene i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke, radi čega je presuđeno kao pod toč. I. a) ove presude.

34. No, osnovano tuženik i umješač na strani tuženika ukazuju da je odlučujući o zahtjevu 1. tužitelja ČS za naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u tom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

35. Naime, 1. tužitelj ČS je djelomično povukao tužbu za naknadu neimovinske štete na način da je ostao kod zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog smanjenja životnih aktivnosti pok. MS, dok je prvostupanjski sud dosudio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje rukovodeći se kriterijima i pretrpljenih fizičkih bolova, straha i naruženja što prvostupanjsku presudu čini nerazumljivom i u tom se djelu ne može ispitati, radi čega je u prvostupanjska presuda ukinuta pod toč. I. izreke zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi čega je odlučeno pod toč. I. b) izreke rješenja.

36. Odlučujući o žalbi 1. tužitelja ČS na rješenje pod toč. I. i II. izreke i 2. tužiteljice IS na rješenje pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe, ovaj je sud stava da žalba nije osnovana.

37. Neosnovano tužitelji ističu da nisu niti djelomično povukli tužbu, već da su istu uređivali tijekom postupka ovisno o provedenim vještačenjima. Naime, 1. tužitelj ČS i 2. tužiteljica IS su (uz ranije tužiteljicu MS) **.**.2015. podnijeli tužbu sa zahtjevom za isplatu naknade štete zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika (MS) i to 1. tužitelj ČS potražujući iznos od 75.000,00 kn a 2. tužiteljica IS od 220.000,00 kn. Konačno uređujući tužbeni zahtjev podneskom od 5. veljače 2024., a potom i podneskom od 13. lipnja 2024. izostavljen je dio zahtjeva za isplatu na ime naknade štete zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, koji je prethodno definiran pod toč. 4. i 5. podnesene tužbe a naknadno i podneska od 19. svibnja 2024. iz čega se zaključuje da su taj dio tužbe povukli. Osim toga, tuženik, niti umješač na strani tuženika se nisu protivili djelomičnom povlačenju tužbe, radi čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 193. ZPP kada je utvrdio djelomično povlačenje tužbe.

37.1. Pravno je shvaćanje i Vrhovnog suda sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. da "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

38. U odnosu na žalbene navode tuženika i umješača na strani tuženika da je 1. tužitelj ČS kao nasljednik pok. MS povukao tužbu u većem iznosu od utvrđenih 17.795,77 Eura pod toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja, valja odgovoriti da su i tuženik i umješač na strani tuženika imali mogućnost u slučaju da su smatrali da prvostupanjski sud nije odlučio o svim postavljenim zahtjevima (pa bilo i utvrđenjem djelomičnog povlačenja tužbe) u roku od 15 dana predložiti donošenje dopunskog rješenja, što su propustili, pa se u svakom slučaju sada smatra da je i u preostalom dijelu tužba povučena (čl. 339. st. 2. ZPP).

39. No, osnovano tužitelji, tuženik i umješač na strani tuženika osporavaju odluku o trošku pod toč. IV., V., VI. i VII. izreke rješenja. Odlučujući o trošku u odnosu na (djelomično) povučenu tužbu prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tuženik i umješač na strani tuženika, jer odluka o trošku nema razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni su razlozi nejasni i proturječni. Naime, nejasno je zašto prvostupanjski sud glavnim tužbenim zahtjevom smatra samo zahtjev 1. tužitelja ČS u dijelu naknade za neimovinsku i imovinsku štetu nastalu MS, a ne i zahtjeve 1. tužitelja ČS i 2. tužiteljice IS za naknadu štete na ime teškog invaliditeta bliske osobe (u kojem je djelu tužba povučena), radi čega je prvostupanjsko rješenje u dijelu odluke o trošku po toč. IV., V., VI. i VII. izreke rješenja ukinuto i predmet i u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

40. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke presude, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari i o konačnom uspjehu stranaka u postupku, a u novoj odluci o troškovima postupka prvostupanjski sud odlučit će i o zahtjevu tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe i sudskih pristojbi na žalbu (čl. 166. st. 3. ZPP).

41. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti novu glavnu raspravu i otkloniti nedostatke na koje je ukazano rješenjem. Prvostupanjski je sud dužan otkloniti bitnu povredu postupka u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na način da se očituje o činjenicama na kojima je temeljen sada zahtjev 1. tužitelja ČS za naknadu neimovinske štete, kao i dati jasne i provjerljive razloge za svoju odluku koji će biti rezultat u postupku utvrđenih činjenica. Osim toga, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski je sud dužan vodeći računa o odredbi čl. 158. st. 1. ZPP ponovno odlučiti o troškovima postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, a pri tome voditi i računa o pojedinim parničnim radnjama koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je 1. tužitelj ČS uspio u postupku i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 267/2024-2 od 27. ožujka 2024., Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022., Rev-623/2023-2 od 25. listopada 2023.).

42. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 380. st. 2. i 3. ZPP.

Osijek, 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski