REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-352/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nini Ružman, odvjetnici iz Preloga, protiv tuženika ZNK, [adresa], Schorndorf Haubersbronn, Ghaibrunnenweg 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zastupniku Denisu Mišiću, odvjetniku iz Preloga, radi ukidanja osobnih služnosti prava stanovanja i uporabe, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu broj P-20/2024-25 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu broj P-20/2024-25 od 17. ožujka 2025., u pobijanim stavcima I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Ukida se osobno pravo služnosti stanovanja i uporabe koje je dana 25. travnja 2018.g. pod poslovnim brojem Z-3818/2018 na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest.br. 83/1 Kuća, dvor, vrt od 484 čhv-a, uknjiženo za korist tuženog UNK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem Ugovora o osnivanju osobnih služnosti prava stanovanja i uporabe od 24.04.2018.g., te se tuženiku zabranjuje svako daljnje korištenje predmetnom nekretninom, što je tuženik dužan priznati i trpjeti provedbu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest.br. 83/1 Kuća, dvor, vrt od 484 čhv-a, odnosno tužiteljici izdati ispravu temeljem koje će se izvršiti brisanje upisa osobne služnosti stanovanja i uporabe, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
II. Nalaže se tuženiku KNK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.764,37 eura (tisuću sedamsto šezdeset i četiri eura i trideset i sedam centi) u roku od petnaest dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troškove postupka za iznos od 437,50 eura (četiristo trideset i sedam eura i pedeset centi) kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi nije precizirano da li se žalba podnosi i protiv stavka III. izreke prvostupanjske presude, ali budući je tim dijelom pobijane odluke odbijen dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnih troškova, ovaj sud je razmatrao žalbu samo protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude, pošto tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv dijela presude u kojem je uspio u sporu. Osim isticanja postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), žalba sadržajno sadrži osporavanje pravilnosti utvrđenih bitnih činjenica iz razloga što sud nije u postupku izveo ni jedan personalni dokaz, tj. odustao je od saslušanja tužiteljice kao stranke, a nije saslušan ni jedan svjedok koji bi o tim bitnim činjenicama mogao imati saznanja, zbog čega je i materijalno pravo kod donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da se preinači i odbije tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode istaknute u žalbi tuženika te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.
6. Sud drugog stupnja je nakon analize pobijane presude zaključio da žalba tuženika nije osnovana niti u okviru zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predmet konkretnog spora je zahtjev tužiteljice da sud presudom ukine pravo osobne služnosti stanovanja i uporabe koje je uknjiženo u korist tuženika na suvlasničkom dijelu nekretnine koja je u vlastovnici zemljišne knjige uknjižena na tužiteljicu u ½ dijela. Bitne činjenice koje su između stranaka i nesporne prvostupanjski sud je utvrdio uvidom u priloženu dokaznu dokumentaciju i sudski spis u kojem je donesena Presuda zbog ogluhe 19. svibnja 2023. pod brojem P-295/22-5, koja je postala pravomoćna 14. studenog 2024., a kojom presudom je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i njene unuke UN kao davateljice uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Andreasa Varge iz Preloga dana 24. travnja 2018. Davateljica uzdržavanja je prema upisu u matične knjige Matičnog ureda Prelog preminula **.**.2020., a njene obveze uzdržavanja tužiteljice je preuzeo tuženik, koji je neko vrijeme ugovor izvršavao i plaćao razliku troškova smještaja u starački dom za tužiteljicu, da bi nakon što je on prestao s podmirivanjem tih troškova, tužiteljica pokrenula parnični postupak koji je okončan naprijed navedenom pravomoćnom presudom zbog ogluhe. Nadalje je sud uvidom u Ugovor o osnivanju osobnih služnosti prava stanovanja i uporabe zaključen između tužiteljice, njene unuke UN i njenog supruga ZNK, sada tuženika, ovjerenog dana 24. travnja 2018. kod istog javnog bilježnika, dakle istog dana kada je sastavljen i ovjeren i naprijed spomenuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, utvrdio da je tužiteljica dozvolila uknjižbu tih osobnih prava služnosti svojoj unuci i tuženiku, na istoj nekretnini koja je i predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.
6.1. Tužiteljica je u tužbi tvrdila da je sporno pravo služnosti i osnovano upravo radi izvršavanja obveza unuke tužiteljice i njenog supruga, sada tuženika, preuzetih zaključivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju, a od strane tuženika pravo služnosti stanovanja u kući tužiteljice nije nikada ni konzumirano, pošto je on imao prebivalište u inozemstvu, da bi raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju prestala postojati i bilo kakva svrha i potreba da tuženik stanuje ili na bilo koji način upotrebljava nekretninu tužiteljice. Tuženik u odgovoru na tužbu a ni tijekom postupka nije ni tvrdio da sporno pravo služnosti on izvršava ili da postoji neka svrha da isto osobno pravo služnosti egzistira, te u postupku na okolnosti utvrđivanja tih činjenica nije predložio izvođenje nikakvih dokaza. Žalbeni navod da je sud prije donošenja presude trebao saslušati tužiteljicu, drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim, jer je prvostupanjski sud u skladu s ovlaštenjem suda iz članka 220. stavak 2. ZPP-a odlučio da se tužiteljica ne saslušava na glavnoj raspravi, vjerojatno smatrajući da bi samo ponovila navode historijata tužbe, a uzimajući u obzir i njenu visoku životnu dob i zdravstveno stanje, jer prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji ista nije ni mogla pristupiti na sudsko ročište radi saslušanja. Činjenični zaključak prvostupanjskog suda da više ne postoji razumna svrha zbog koje je osobna služnost u korist tuženika bila ustanovljena, prihvaća i sud drugog stupnja, jer navedeno proizlazi iz izvedenih dokaza na glavnoj raspravi, dok tuženik nije predložio nikakve dokaze kojima bi se utvrdilo suprotno, tako da isti svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenih bitnih činjenica o kojima je ovisilo donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
7. Odredbom članka 242. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) propisan je jedan od načina prestanka uknjižene služnosti na poslužnoj nekretnini, i to kao ukinuće iste, jer po toj odredbi vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se pravo služnosti ukine ako je isto izgubilo razumnu svrhu postojanja. Odluku o ukidanju prava služnosti donosi sud bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. Nakon što je utvrđeno da pravo osobne služnosti stanovanja i uporabe tuženik nije ni koristio, a raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju prestala je i svaka razumna svrha postojanja te služnosti, pravilnom primjenom navedene zakonske odredbe kao materijalnog prava, prvostupanjski sud je prihvatio podnesenu tužbu tužiteljice kao osnovanu, te je odlučio kao u pobijanoj presudi, tako da se žalba tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanom pa ju je sud drugog stupnja i odbio, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrdio, uključujući i odluku o naknadi parničnog troška koja je pravilno donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a po visini se žalbom nije specificirano ni pobijala.
8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška drugostupanjskog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe sa PDV-om i troška pristojbe na žalbu, iz razloga što tuženik u postupku sa svojom žalbom nije uspio.
9. Sud drugog stupnja je zbog svega naprijed iznesenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 16. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
