REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-122/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ratka Šćekića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog RL zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15- ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 14. listopada 2024. broj Kzd-2/2024-31 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 13. veljače 2025. broj I Kžzd-3/2025-10, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Zahtjev osuđenog RL za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Kzd- 2/2024-31 od 14. listopada 2024. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kžzd-3/2025-10 od 13. veljače 2025., osuđen je HL zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 153. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od 5 godina uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru.

2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „iz svih razloga navedenih u čl. 517. ZKP“, s prijedlogom da se pravomoćna presuda „preinači ili ukine“. Zahtjevu je priložena žalba optuženika podnesena protiv prvostupanjske presude po branitelju ABC od 29. lipnja 2023.

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor je dostavljen osuđeniku na znanje.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik se u zahtjevu, najprije, poziva na sve navode žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude pa, „kako ne bi došlo do nepotrebnog ponavljanja“, tu žalbu prilaže uz zahtjev.

5.1. Međutim, odmah treba reći da je zahtjev u tom dijelu promašen jer su osnovi za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka taksativno navedeni u čl. 517. st. 1. ZKP te se bitno razlikuju od onih koji se mogu isticati u postupku po redovnim pravnim lijekovima. Stoga žalbom isticane osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka ovdje ne mogu biti predmetom raspravljanja.

6. Nastavno se u zahtjevu tvrdi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje „ kroz povredu prava na obrazloženu sudsku odluku jer nedostaju razlozi iz kojih bi se moglo zaključiti na koji način i na temelju kojih dokaza je sud nedvojbeno zaključio da je (osuđenik) počinio terećeno kazneno djelo, kada to ne proizlazi iz niti jednog jedinog dokaza… pa čak niti iz iskaza oštećenog...“.

6.1. Ovim, paušalnim, navodima podnositelj očito problematizira pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi što ne predstavlja niti jedan od zakonom predviđenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP, dok povredu prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa ju, sukladno čl. 517. st. 2. ZKP, ne može niti sada isticati. Istovremeno, tu bi povredu mogao isticati ako je počinjena u drugostupanjskom postupku, ali podnositelj u tom pravcu ništa ne obrazlaže niti konkretizira.

7. Dalje se u zahtjevu navodi da je „ostalo neobrazloženo iz kojih razloga je primijenjena odredba čl. 154. st. 1. toč. 2. budući da žrtva nije osoba opisana navedenom zakonskom odredbom“.

7.1. Iako podnositelj to ne izrijekom ne kvalificira, moglo bi se raditi o povredi kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP jer da posebna ranjivost žrtve u izreci presude nije opisana pa je kazneno djelo pogrešno pravno označeno.

7.2. Međutim, niti u tome podnositelj nije u pravu. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela u izreci presude jasno slijedi da je oštećeno dijete RLG bio star svega petnaest godina i u vrijeme događaja vidno alkoholiziran te je u kasnim večernjim satima spavao vani na kiši. Tako mlada, alkoholizirana žrtva je zbog svoje dobi i situacije u kojoj se zatekla svakako bila posebno ranjiva, a optuženik je toga bio svjestan čime su ispunjena bitna obilježja težeg oblika kaznenog djela, na način kako su to sudovi ispravno pravno označili u pravomoćnoj presudi.

8. Konačno, podnositelj tvrdi da mu u postupku nije osigurano prevođenje putem sudskog tumača za albanski i makedonski jezik, čime da je povrijeđeno njegovo pravo iz čl. 8. st. 4. ZKP.

8.1. Ovi navodi zahtjeva predstavljaju zakonsku osnovu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP koji predviđa povredu odredaba kaznenog postupka ako je okrivljeniku, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik.

8.2. Međutim, da bi se iz navedenog razloga mogla pobijati pravomoćna presuda, nužno je isti prigovor prethodno istaći u žalbi protiv prvostupanjske presude, što ovdje nije slučaj. Stoga se, sukladno čl. 517. st. 2. ZKP, pravomoćna presuda iz tog razloga ovdje više ne može pobijati. Ipak, neovisno o tome, treba reći da je osuđeniku tijekom postupka, kao makedonskom i albanskom državljaninu, u više navrata nuđeno prevođenje putem sudskog tumača što je on izrijekom otklonio navodeći da govori i razumije hrvatski jezik te mu pomoć sudskog tumača nije potrebna. S tim u vezi, angažiranje tumača za vrijeme izvođenja dokaza, pa i ispitivanja oštećenog djeteta u svojstvu svjedoka, nije bila potrebno niti je osuđenik to zahtijevao.

9. Kako time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić