Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-396/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Marinu Mlačiću, odvjetniku u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika Općine Seget, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Mate – Tomislav Peroš, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29B i 2. tužene HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tuženika Općine Seget protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1868/2024-11 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika Općine Seget i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1868/2024-11 od 6. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika Općine Seget za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 8384/4, oznaka zemljišta PUT, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, i to na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao zk.č.br. 8384/4, oznake zemljišta PUT, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, i to baš u dijelu koji je u skici izmjere nalaza i mišljenja vještaka izrađenog po AR, dipl. ing. geod. stalnom sudskom vještaku za geodeziju od dana 26.07.2022. godine, označen slovima „A-B-C-D-E-F-G- H-A“ u površini od 42 m², a koja geodetska izmjera iz nalaza i mišljenja vještaka se smatra sastavnim dijelom ove presude, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni, naprijed navedeni realni dio iste, da navedeni dio formira kao samostalnu česticu zemljišta s novim katastarskim brojem, te provede navedenu parcelaciju u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi.
II. Dužni su tuženi, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te HR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao zk.č.br. 8384/4, oznaka zemljišta PUT, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, na način da se iz navedene nekretnine odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u točki I izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za katastarsku općinu [katastarska općina].
III. Dužni su tuženi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te HR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti da se temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija nekretnine označene kao zk.č.br. 8384/4, oznaka zemljišta PUT, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], Katastarska općina [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela u Trogiru, Općinskog suda u Splitu, opisane u točki I izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo.
IV. Nalaže se tuženiku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.927,28 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dosude istih pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunati za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. tuženik Općina Seget zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška 1. tuženiku, uključujući i trošak žalbe te podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 312,50 eur, a zahtijeva i trošak pristojbe na žalbu prema Tarifi sudskih pristojbi, no ne naznačuje u kojem iznosu.
2.1. U odgovoru na žalbu 1. tuženika Općine Seget, tužitelj ističe da je žalba neosnovana te ju predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik dijela zk. č. br. 8384/4, Put upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na skici izmjere označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A površine 42 m2, zahtjev na trpljenje parcelacije te nekretnine, provedba parcelacije u zemljišnim knjigama i uknjižba prava vlasništva tužitelja na novoformiranoj čestici. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je predmetnu nekretninu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-695/92 iza svog oca FR pok. ZR, koji je pak predmetnu nekretninu stekao temeljem darovnog ugovora od 10. lipnja 1991. od svoje majke pok. CR. Tvrdi da je predmetni dio nekretnine u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika skoro sto godina.
5. Tuženik Općina Seget osporava tužbeni zahtjev navodom da iz tužbe i dokaza uz tužbu ne proizlazi da je tužitelj stekao pravo vlasništva realnog dijela nekretnine niti na jedan zakonom propisani način te da pravni prednik tužitelja utuženi dio nekretnine nije mogao steći darovanjem, a niti tužitelj nasljeđivanjem. Nadalje navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da bi Općina Seget bila pravni slijednik upisane Porezne Općine Seget, a niti se to može automatizmom pretpostaviti, dakle 1. tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda 1. tuženika Općine Seget, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tuženik Općina Seget. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire 1. tuženik Općina Seget.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja, u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.
8. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:
- da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa] predio [adresa], a u naravi čini dio nekretnine koja predstavlja tužiteljevo dvorište i sjeverozapadni dio stare betonske kuće prizemnice i dio dvorišta koji je položen južno u odnosu na betonski zid, a pruža u zamišljenom pravcu tog istog zida ka sjeveru do asfaltirane ceste,
- da nekretnina predstavlja jedinstvenu cjelinu, odvojenu od okolnih nekretnina pa i puta sa sjeverne strane, starim kamenim suhozidima, zatečenim kod očevida,
- da nekretnina koja je predmetom spora, u pisanom nalazu i mišljenju geometra vještaka Daria Blaževića označena likom ABCDEFGHA, po katastarskom stanju odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 42 m2, dok predmet spora po zk stanju odgovara dijelu zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 42 m2,
- da je u skici iz veljače 2017., izrađene od ing. geodezije VR, lik koji je predmet spora označen likom B omeđen slovima CFGHIJKLMNOPDC, a taj geodet je predmet spora identificirao kao dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što bi po stanju u zemljišnim knjigama odgovaralo zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je darovnim ugovorom od **.**.1991. ER udova ZR, darovala svojim sinovima OR pok. ZR, TR. ZR i CR Pavi pok. ZR svoje nekretnine u Trogiru i u Segetu, točno označavajući kojem sinu koje nekretnine daruje te je tim ugovorom ocu tužitelja TR darovala predmetnu nekretninu,
- da je predmetna nekretnina ušla u ostavinsku imovinu oca tužitelja pokojnog FR rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-695/92 od 9. listopada 2009. te je uručena sinu ostavitelja KR, ovdje tužitelju,
- da su unutar predmetne nekretnine prednici tužitelja ZR i CR živjeli prvo u manjoj nekretnini, pa je nadogradili i proširili 1936. godine te je konačno 1950. godine još proširili, a ostatak nekretnine su koristili kao vrt sa objektima u kojima su držali kokoši i svinje, a isti su na predmetnoj nekretnini živjeli sve do svoje smrti,
- da predmetni dio nekretnine nikada nije predstavljao put,
- da je u toj kući rođen tužiteljev otac FR 1929., kao drugo dijete roditelja CR i ZR, a prije njega je tu rođena njegova sestra P,
- da tužitelja i njegove prednike nitko nije ometao u posjedu nekretnine,
- da je posjed tužitelja i njegovih prednika bio kontinuiran i pošten.
9. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika Općine Seget, koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno.
10. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer da se radi o posjedu koji je nesmetan i kontinuiran od 1900.-te do danas te da je djed tužitelja ZR ostvario 40-godišnji pošten posjed do 6. travnja 1941.
11. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka, rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Prema stavku 4. toga članka u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog dana.
12. No, prvotno je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ovu odredbu je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom od 17. studenog 1999. stavio izvan snage, zbog čega se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću, a imajući u vidu da su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., a do 14. prosinca 1999.
12.1. Pri tome valja imati u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima T. protiv R. H., J. protiv R. H., R. i dr. protiv R. H. , G. protiv R. H., da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. time da se u taj rok ima računati vrijeme sve do kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP.
13. Prema tome, za razrješenje odnosa među strankama mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa. Dosjedanje na predmetnoj nekretnini je započelo teći u vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika proglašenog 1811. s kasnijim novelama (dalje: OGZ), koji se kao pravna pravila primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) i čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/1946, 105/45 i 96/47) te je i završilo za važenja OGZ protekom vremena od 40 godina, sukladno pravnim pravilima iz paragrafa 1472. i 1477. Prema navedenim paragrafima 1472. i 1477. OGZ odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed i protek vremena od 40 godina. Poštenje (savjesnost) posjeda se pretpostavlja, pa je onaj tko tvrdi suprotno dužan to dokazati. Tuženik Općina Seget nije prigovorio poštenju tužitelja pa se smatra da je posjed tužitelja pošten.
14. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika Općine Seget koja svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno, jer zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ima podlogu u spisu. Sud prvog stupnja je, doduše, pogrešno utvrdio da se radi o posjedu još od 1900. -e, kako to u žalbi ukazuje 1. tuženik Općina Seget. No, iz izvedenih dokaza je za zaključiti da je dosjedanje započelo najkasnije 1929., kada je u kući na predmetnoj nekretnini rođen tužiteljev otac FR, dakle tužiteljevi prednici su najkasnije tada bili u posjedu, pa je protekom vremena od 40 godina tj. 1969. stečeno vlasništvo predmetnog dijela dosjelošću. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u pravnim pravilima paragrafa 1472. i 1477. OGZ kada je prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke
14.1. Što se tiče prihvaćanja tužbenog zahtjeva iz točke II. i III. izreke prvostupanjske presude je za reći da tužitelj nije tražio da sud odredi da se u odnosu na predmetne nekretnine provede parcelacija, što je u nadležnosti upravnog tijela, već traži da ga sud ovlasti na provedbu parcelacije uz obvezu tuženika da isto trpi, što bi zapravo značilo na pokretanje postupka parcelacije.
15. Prema tome, neosnovano 1. tuženik Općina Seget ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučno za predmet spora.
16. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a 1. tuženik Općina Seget odluku o troškovima određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima sadržana pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana.
17. Zbog svega navedenog je kao neosnovana odbijena žalba tuženika Općine Seget i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda.
18. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika Općine Seget za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.
18. U nepobijanom dijelu u odnosu na 2. tuženicu HR, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP), pri čemu je za napomenuti da je u odnosu na nju već pravomoćno odlučeno ranijom presudom.
U Velikoj Gorici 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
