1

Poslovni broj: 7 Us I-1170/2022-7

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Us I-1170/2022-7

 

 

 

 

     U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja A. G. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik K. R., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Z., radi novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, 22. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za zapošljavanje, Službe za pravne poslove, KLASA: UP/II-415-07/21-01/47, URBROJ: 524-04-01-02/2-22-5 od 9. rujna 2022. i rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/21-02/167, URBROJ: 426-06-02/1-22-8 od 12. svibnja 2022.

 

II Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-415-07/21-01/47, URBROJ: 524-04-01-02/2-22-5 od 9. rujna 2022. odbijena je žalba pravnog prednika tužitelja izjavljena protiv rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja, KLASA: UP/I-415-07/21-02/167, URBROJ: 426-06-02/1-22-8 od 12. svibnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 12. svibnja 2022. u točki 1. izreke utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja dužan na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom platiti za listopad 2018. iznos od 9.180,75 kn, studeni 2018. iznos od 12.383,28 kn, za prosinac 2018. iznos od 10.319,40 kn, za veljaču 2019. iznos od 1.125,00 kn, za ožujak 2019. iznos od 2.250,00 kn, za travanj 2019. iznos od 2.250,00 kn, za svibanj 2019. iznos od 1.125,00 kn, za lipanj 2019. iznos od 3.375,00 kn, za srpanj 2019. iznos od 3.375,00 kn, za kolovoz 2019. iznos od 3.375,00 kn, za rujan 2019. iznos od 4.500,00 kn, za listopad 2019. iznos od 6.750,00 kn, za studeni 2019. iznos od 4.500,00 kn. i za prosinac 2019. iznos od 1.125,00 kn. U točki 2. izreke naloženo je pravnom predniku tužitelja platiti iznos iz točke 1. ovog rješenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na navedeni račun državnog proračuna u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja. Točkom 3. izreke određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu promijenio naziv/tvrtku, tako da sada posluje pod novim nazivom A. G. d.o.o., dok je raniji naziv M. d.o.o. Navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom upravnom postupku nakon što je Upravni sud u O. presudom poslovni broj UsI-963/2021-7 od 22. veljače 2022. poništio prethodna rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela.  Ističe da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nije otklonilo sve nedostatke na koje je Sud ukazao donesenom presudom te stoga smatra da je pobijano rješenje ponovno nezakonito i nepravilno. Navodi uvjete za ispunjenje zamjenske kvote, kao i da nije sporno da je kao poslodavac koristio zamjensku kvotu i to putem društva A. d.o.o. Ne spori broj zaposlenih u mjesecima navedenim u prvostupanjskom rješenju, ali smatra da je netočno navedeno da su to svi radnici na koje se kvota primjenjuje. Ističe da je kao sezonski poslodavac u navedenom vremenskom razdoblju zapošljavao i sezonske radnike na ugovore na neodređeno vrijeme za sezonski rad. Navodi kako je prilikom prijave sezonskog radnika, iste prijavljivao pod šifrom radnik na određeno vrijeme, uz pobliže označeno zanimanje sezonski radnik, a u Ugovorima o radu se navodilo kako se radi o sezonskom radniku u proizvodnji. Smatra da potvrda mirovinskog osiguranja od 19. svibnja 2021. predstavlja relevantan dokaz o broju uposlenih radnika i broju sezonskih radnika na koje se ne primjenjuje kvotno zapošljavanje, a ujedno predstavlja i javnu ispravu izdanu od nadležnog javnopravnog tijela čiju istinitost i tumačenje prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno ispitivati. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnoj prijavi promjene osiguranja, već se radi o ispravkama pogrešaka u bazi podataka koju je samo mirovinsko osiguranje učinilo. Predlaže sudu provesti dokaz saslušanjem I. M. te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 12. svibnja 2022., uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te navodi odredbe Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ističe da je uvidom u dostavljenu potvrdu HZMO od 4. lipnja 2021. utvrđeno da je pravni prednik tužitelja izvršio promjene za prijavu zaposlenih radnika temeljem sezonskog ugovora o radu tek 10. svibnja 2021. i 11. svibnja 2021. Dodaje da se obveza kvotnog zapošljavanja utvrđuje prema podacima dobivenim od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da određeni radnici nisu bili prijavljeni kao osiguranici na sezonskim poslovima te da stoga nisu mogli biti izuzeti iz ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca na temelju koje se utvrđuje kvota. Navodi da je pravni prednik tužitelja pogrešno prijavio zaposlenike koji rade na sezonskim poslovima te da stoga nema propusta na strani javnopravnog tijela, već se isključivo radi o propustu poslodavca. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 15. rujna 2023. na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/2017. i 110/2021., dalje: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi opunomoćenik u zamjeni tužitelja ostao je kod svih navoda i dokaznih prijedloga navedenih u tužbi te je zatražio naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 497,50 eur i za pristup na ročište u iznosu od 497,50 eur s pripadajućim PDV-om u iznosu od 248,75 eur, odnosno ukupno 1.243,75 eur.

6. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 33. stavku 5. ZUS-a, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019., 80/2022. i 114/2022.) odbio dokazni prijedlog za saslušanjem I. M. jer je prema stajalištu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj: 157/2013., 152/2014. i 39/18., dalje: Zakon) propisano je da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništva stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju.

9. Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti i zamjenskom kvotom sukladno članku 8. stavcima 4. i 5. Zakona, a o kojoj namjeri je dužan izvijestiti Zavod sukladno člancima 8. i 9. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj: 75/2018. i 120/2018.,  dalje: Pravilnik).

10. Odredbom članka 3. stavak 1. Pravilnika propisano je da je obveznik ispunjenja kvote svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika.

11. Člankom 4. Pravilnika propisani su i izuzeci od ukupnog broja zaposlenih na temelju kojeg se utvrđuje kvota. Prema članku 5. stavku 1. Pravilnika kvota se određuje u visini od 3% u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca, neovisno o djelatnosti koju poslodavac obavlja.

12. Odredbom članka 7. stavka 1. Pravilnika propisano je da se u kvotu ubrajaju isključivo osobe s invaliditetom koje su zaposlene na najmanje 20 sati tjedno i koje su upisane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sukladno pravilniku o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom.

13. Člankom 5. stavkom 1. Pravilnika propisano je da poslodavac može ispuniti kvotu isključivo zaposlenicima s invaliditetom koji su evidentirani u očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom („Narodne novine“, broj 75/2018.).

14. Odredbom članka 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom propisano je da očevidnik zaposlenih i samozaposlenih osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: očevidnik) sadrži podatke o osobama s invaliditetom koje su prijavljene na mirovinsko osiguranje u skladu s propisima o mirovinskom osiguranju i koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Pravilnikom. Člankom 3. istoga Pravilnika propisano je da očevidnik vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na temelju prijave poslodavca.

15. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona propisano je da su poslodavci iz članka 8. stavka 1. Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade, dok je prema stavku 2. istoga članka osnovica za obračun novčane naknade jest umnožak broja osoba s invaliditetom koje je obveznik bio dužan zaposliti i iznosa minimalne plaće za razdoblje na koje se obveza odnosi, a visina naknade obračunava se po stopi od 30%. Stavkom 3. istoga članka propisano je da se novčana naknada obračunava i dospijeva na naplatu do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.

16. Člankom 10. stavkom 8. Zakona propisano je da obveznicima novčane naknade, koji obvezu novčane naknade nisu utvrdili i/ili ispunili na način i u rokovima propisanim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, obvezu novčane naknade utvrđuje i iznos novčane naknade obračunava Zavod rješenjem.

17. Odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika propisano je da HZMO mjesečno dostavlja Zavodu podatke o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

18. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je Upravni sud u Osijeku presudom poslovni broj UsI-963/2021-7 od 22. veljače 2022. poništio rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje, Sektora za tržište rada, Službe za pravne poslove KLASA: UP/II-415-07/21-01/47, URBROJ: 524-04-01-02/2-21-2 od 7. srpnja 2021. i rješenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, Sektora za zapošljavanje i kontrolu, Službe za kontrolu kvotnog zapošljavanja KLASA: UP/I-415-07/21-02/167, URBOJ: 426-06-02/4-21-1 od 26. travnja 2021. i predmet vratio na ponovni postupak.

19. Iz podataka spisa, nadalje, proizlazi da je pravni prednik tužitelja, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, dostavljao podatke na mjesečnoj bazi iz kojih proizlazi da privremeno zaposlene radnike nije prijavio kao sezonske radnike u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2019., a koje podatke je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje proslijedio prvostupanjskom tijelu.

20. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: 034-04/21-03/20, URBROJ: 341-21-14/1-21 od 4. lipnja 2021. utvrđeno je da je pravni prednik tužitelja u razdoblju od 1. do 31. listopada 2018. imao prijavljenih 215 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 214 promjena je poslana 10. svibnja 2021, a za jednog osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 30. studenog 2018. imao je prijavljenih 215 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 214 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za jednog osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. prosinca 2018. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 120 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 120 promjena je poslana 10. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. siječnja 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 30 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 30 promjena je poslana 10. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 28. veljače 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 38 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 38 promjena je poslana 10. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. ožujka 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 80 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 80 promjena je poslana 10. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 30. travnja 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 80 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 80 promjena je poslana 10. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. svibnja 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 78 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 77 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za jednog osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 30. lipnja 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 142 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 140 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za jednog osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. srpnja 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 152 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 150 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za dva osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. kolovoza 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 156 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 154 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za dva osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 30. rujna 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 174 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 169 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za 5 osiguranika 11. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. listopada 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 241 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 233 promjena je poslana 10. svibnja 2021., za 6 osiguranika 11. svibnja 2021., a za 2 osiguranika 12. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 30. studenog 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 239 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 232 promjena je poslana 10. svibnja 2021., za 5 osiguranika 11. svibnja 2021., a za 2 osiguranika 12. svibnja 2021. U razdoblju od 1. do 31. prosinca 2019. pravni prednik tužitelja je imao prijavljenih 174 osiguranika na sezonskom ugovoru o radu. Za njih 172 promjena je poslana 10. svibnja 2021., a za 2 osiguranika 11. svibnja 2021.

21. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje Sud smatra da pravni prednik tužitelja u spornom razdoblju, nije ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, kao i da obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom nije u cijelosti ispunio zamjenskom kvotom sukladno članku 8. stavcima 4. i 5. Zakona.

22. Stoga je činjenica da je pravni prednik tužitelja navedene radnike trebao prijaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kao sezonske radnike na kategoriju „određeno vrijeme s punim radnim vremenom/nepunim radnim vremenom – sezonski radnik“ (šifra 50 ili 51), a što isti nije učinio, odnosno izvršio je promjenu prijave određenog broja radnika na kategoriju „određeno vrijeme s punim radnim vremenom/nepunim radnim vremenom – sezonski radnik“ tek 10., 11. i 12. svibnja 2021. godine nakon što je zaprimio rješenje o plaćanju naknade KLASA: UP/I-415-07/21-02/167, URBROJ: 426-06-02/4-21-1 od 26. travnja 2021. Dakle, retroaktivno je izmijenio podatke o prijavi određenog broja radnika.

23. U tom smislu, odredbom članka 8. stavka 9. Zakona i odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom propisano je da je obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mjesečno dostavlja Zavodu podatke, i to o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavaca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

24. S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da su pobijana rješenja donesena temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredaba materijalnih propisa, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog, te je stava da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, Sud je stava da je tužitelj obveznik obračuna i plaćanja novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom za mjesece i u iznosima kako je to utvrđeno prvostupanjskim rješenjem u skladu s odredbom članka 8. stavka 1. i članka 10. stavka 1. Zakona.

25. Neosnovan je, stoga, tužbeni navod tužitelja, kako se u konkretnom slučaju radi o ispravkama pogrešaka u bazi podataka koju je samo mirovinsko osiguranje učinilo budući da je u tijeku upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da u spornom razdoblju pravni prednik tužitelja nije imao niti jednog radnika prijavljenog u kategoriji „određeno vrijeme s punim radnim vremenom/nepunim radnim vremenom – sezonski radnik“ već je navedenu promjenu izvršio 10., 11. i 12. svibnja 2021. Naime, obveza kvotnog zapošljavanja utvrđuje se prema podacima dobivenim od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u skladu s člankom 9. Pravilnika, a kako je tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora utvrđeno da navedeni radnici pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nisu bili prijavljeni kao osiguranici na sezonskim poslovima, isti nisu mogli biti izuzeti iz ukupnog broja zaposlenih kod tužitelja na temelju kojeg se utvrđuje kvota. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1128/19-2 od 7. ožujka 2019. i Usž-1707/2022-2 od 18. svibnja 2022.

26. Prema tome, s obzirom da Sud smatra da donošenjem prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-415-07/22-02/110, URBROJ: 426-06-02/1-22-1 od 19. ožujka 2022., kao i osporavanog rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-01/22-01/37, URBROJ: 524-04-01-02/2-22-2 od 4. srpnja 2022. nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, a niti tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanih rješenja, to je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude.

27. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

 

U Osijeku, 22. rujna 2023.

                                                                                                                Sutkinja

                                                                                                                                  Jasenka Beker v. r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku