REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-106/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TŠ zbog kaznenih djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 1. te čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15- ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2024. broj Kzd-6/2022 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2025. broj Kžzd-45/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog TŠ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd- 6/2022 od 9. svibnja 2024., potvrđena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj Kžzd-45/2024-4 od 30. siječnja 2025., osuđen je TŠ zbog ukupno sedam kaznenih djela i to: dva kaznena djela iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 1., te čl. 152. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. -ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. -ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), tri kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11, pa je, nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne za svako kazneno djelo, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 13 godina i 6 mjeseci, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru.
2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Davorinu Mičinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mičin i Partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog zakonskog osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11-pročišćeni tekst, 91/12
- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP), s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je predloženo odgoditi, odnosno prekinuti izvršenje kazne u smislu čl. 518. st. 5. ZKP.
3. Sukladno čl. 518. st. 4. ZKP, zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirta Kuharić je odgovorila na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U zahtjevu se tvrdi da drugostupanjski sud "nije ispitao niti dao odgovore na sve bitne žalbene navode... čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP zbog koje se presuda ne može ispitati...čime je ispunjen razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP".
5.1. Međutim, s obzirom da se prema izričitoj odredbi zakona u čl. 517. st. 1. ZKP, koja taksativno nabraja razloge za pobijanje pravomoćne presude, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP, ovaj Sud, poštujući sadržaj zahtjeva, ocjenjuje da podnositelj, u stvari, ističe povredu čl. 487. st. 1. ZKP u žalbenom postupku koja povreda je bila od utjecaja na presudu.
6. Zahtjevom se, najprije, opširno reproduciraju navodi izreke prvostupanjske presude te razlozi obrazloženja presude suda drugog stupnja, a potom iznose prigovori vezano za kvalitetu tih razloga u kontekstu žalbom isticanih navoda.
6.1. Tako se tvrdi da drugostupanjski sud nije valjano ocijenio prigovore žalbe vezano za odbijanje dokaznih prijedloga obrane "da se preispitaju i vještače iskazi oštećenika… koji su jedini postojeći dokaz da bi okrivljenik doista počinio kaznena djela…".
6.2. Nasuprot tome, već iz tvrdnje zahtjeva da žalbeni sud "nije valjano cijenio" navode žalbe, jasno slijedi da podnositelj, u stvari, nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda, a ne da bi razlozi u toj presudi potpuno izostali. Naime, drugostupanjski je sud odgovorio na ovaj žalbeni prigovor pod toč. 6. obrazloženja prihvaćajući razloge odbijanja dokaznog prijedloga navedene od toč. 21. presude prvostupanjskog suda. Nastavno, drugostupanjski je sud pod toč. 8. obrazloženja svoje presude iznio zasebne razloge zbog kojih smatra da provođenje psihijatrijskog vještačenja djeteta ĆŠ nije opravdano s obzirom da je viša stručna suradnica suda već utvrdila da je taj svjedok, s obzirom na dob od ... godina, sposoban dati svjedočki iskaz. Prihvaćanje razloga prvostupanjskog suda, koji su ovdje jasni i argumentirani, ne znači automatski da drugostupanjski sud ignorira navode žalbe, već da se navodima žalbe ne iznosi ništa novo i bitno što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju.
6.3. Jednako tako, drugostupanjski sud je pod toč. 8. obrazloženja otklonio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka vezano za nerazumljivost izreke prvostupanjske presude. Naime, i po ocjeni ovog Suda, vremensko određenje kaznenog djela dostatno je utvrđeno navođenjem vremenskih intervala u kojima su se kriminalne radnje odvijale, dok je mjesto izvršenja precizirano navođenjem točnih adresa na kojima je obitelj osuđenika tada prebivala. Pozivanje na odredbu čl. 455. ZKP ovdje je promašeno, budući se ta odredba odnosi na obvezu navođenja činjenica i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena materijalnog prava, a mjesto i vrijeme počinjenja kaznenog djela ovdje nemaju takav značaj.
6.4. Isto tako, u zahtjevu se iznose prigovori vezano za utvrđivanje kazni zatvora za pojedina kaznena djela i "nečuveno drakonsku sankciju", koju su sudovi izrekli osuđeniku, a drugostupanjski sud te žalbene navode "nije cijenio niti ih valjano obrazložio". Nasuprot tome, pod toč. 10. – 13. obrazloženja presude drugostupanjski sud je iznio razloge zbog kojih smatra nepotrebnim strože kažnjavanje optuženika, kako je predlagao državni odvjetnik, ali i zbog čega nema uvjeta za njegovo blaže kažnjavanje, kako je sugerirao optuženik u žalbi. Sve olakotne i otegotne okolnosti relevantne za odmjeravanje pojedinačnih i jedinstvene kazne zatvora najprije su opsežno izložene pod toč. 26. – 28. obrazloženja prvostupanjske presude, a potom i u obrazloženju suda drugog stupnja, pa nema govora o tome da bi osuda bila isključiva posljedica "pritiska javnosti i različitih udruga", niti bi osuđenik izrečenom kaznom bio doveden "u nepravedan i neravnopravan položaj".
7. Ostalim navodima zahtjeva se, u stvari, opširno pobijaju činjenična utvrđenja sudova. Tako se osporavaju materijalni dokazi (prijepis SMS poruka) koje sudovi nisu stavili u odgovarajući kontekst optuženikove obrane i sadržaj presude Prekršajnog odjela Općinskog suda u Zadru koja "nema nikakvih dodirnih točaka s opisom kaznenih djela" jer se tiče sukoba s majkom oštećenice. Ukazuje se da izostaje medicinska dokumentacija o ozljedama oštećenice te se analizira i ocjenjuje iskaz žrtve- izvanbračne supruge MŠ i njezine prijateljice KŠ, čija saznanja potječu nakon prestanka izvanbračne zajednice, problematizira činjenica da oštećenica ranije nije prijavljivala događaje za što u "dopunskom ispitivanju" nije dala uvjerljive razloge, ponovno se predlaže provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja djeteta ĆŠ, a pobijaju se i zaključci psihijatrijskog vještaka dr. Ante Leskura koji je vještačio osuđenika. Zaključno, prigovara se visini izrečene kazne u kontekstu pritiska javnosti.
7.1. U odnosu na sve ove prigovore paušalno se tvrdi da sud drugog stupnja "ne daje dostatne i valjane razloge".
7.2. Međutim, osuđenik nije u pravu s obzirom da je drugostupanjski sud, na sve ove navode koji su već prethodno istaknuti u žalbi, jasno odgovorio pod toč. 7. – 9. obrazloženja svoje presude, a to što podnositelj argumente suda ne prihvaća, već traži njihovu preocjenu, predstavlja neuspjeli pokušaj da se izazove trećestupanjsko odlučivanje o činjeničnim pitanjima i visini kazne što ne može biti predmetom razmatranja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz taksativno nabrojanih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP.
8. Slijedom toga, nisu utvrđene povrede u žalbenom postupku koje bi mogle utjecati na presudu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 487. st. 1. ZKP, pa je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbiti i sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude. Posljedično, nije prihvaćen niti prijedlog za odgodu, odnosno prekid izvršenja kazne zatvora u smislu čl. 518. st. 5. ZKP.
Zagreb, 16. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović
