Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pr-27/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Aniti Pezer, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika DOM ZDRAVLJA SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Borovska 7, OIB: 28346588217, zastupanog po punomoćnici Ana-Maria Bogović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 24. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Mirka Jelića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SC, a presude javno objavljene dana 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Slavonski Brod, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 28346588217 da tužitelju RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike neisplaćene plaće za razdoblje od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine iznos od 1.514,37 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu, i to:

- za lipanj 2017. godine na iznos od 12,52 EUR počev od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- za srpanj 2017. godine na iznos od 31,14 EUR počev od 16. kolovoza 2017. pa do isplate

- za kolovoz 2017. godine na iznos od 36,63 EUR počev od 16.rujna 2017. pa do isplate

- za rujan 2017. godine na iznos od 18,17 EUR počev od 16. listopada 2017. pa do isplate

- za listopad 2017. godine na iznos od 8,67 EUR počev od 16. studenog 2017. pa do isplate

- za studeni 2017. godine na iznos od 17,60 EUR počev od 16. prosinca 2017. pa do isplate

- za prosinac 2017. godine na iznos od 35,95 EUR počev od 16. siječnja 2018. pa do isplate

- za siječanj 2018. godine na iznos od 32,93 EUR počev od 16. veljače 2018. pa do isplate

- za prosinac 2018. godine na iznos od 58,28 EUR počev od 16. siječnja 2019. pa do isplate

- za siječanj 2019. godine na iznos od 62,28 EUR počev od 16. veljače 2019. pa do isplate

- za veljaču 2019. godine na iznos od 56,40 EUR počev od 16. ožujka 2019. pa do isplate

- za ožujak 2019. godine na iznos od 59,32 EUR počev od 16. travnja 2019. pa do isplate

- za svibanj 2019. godine na iznos od 48,96 EUR počev od 16. lipnja 2019. pa do isplate

- za lipanj 2019. godine na iznos od 93,82 EUR počev od 16. srpnja 2019. pa do isplate

- za srpanj 2019. godine na iznos od 63,85 EUR počev od 16. kolovoza 2019. pa do isplate

- za kolovoz 2019. godine na iznos od 72,19 EUR počev od 16. rujna 2019. pa do isplate

- za rujan 2019. godine na iznos od 168,77 EUR počev od 16. listopada 2019. pa do isplate

- za listopad 2019. godine na iznos od 85,39 EUR počev od 16. studenog 2019. pa do isplate

- za studeni 2019. godine na iznos od 98,70 EUR počev od 16. prosinca 2019. pa do isplate

- za prosinac 2019. godine na iznos od 127,87 EUR počev od 16. siječnja 2020. pa do isplate

- za siječanj 2020. godine na iznos od 80,44 EUR počev od 16. veljače 2020. pa do isplate

- za veljaču 2020. godine na iznos od 102,39 EUR počev od 16. ožujka 2020. pa do isplate

- za ožujak 2020. godine na iznos od 124,11 EUR počev od 16. travnja 2020. pa do isplate

- za svibanj 2020. godine na iznos od 17,99 EUR počev od 16. lipnja 2020. pa do isplate

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku do 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Slavonski Brod, Borovska 7, Slavonski Brod, OIB: 28346588217 naknaditi tužitelju ZVONIMIRU BOSNIĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 EUR na koje troškove teku z.z. kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika Dom zdravlja Slavonski Brod radi isplate razlike plaće. Tužitelj navodi kako je u razdoblju od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine bio zaposlen kod tuženika - u Domu zdravlja Slavonski Brod, kada je bio raspoređen na radno mjesto doktor medicine. U navedenom razdoblju plaća koju je tužitelj primao regulirana je, između ostalih propisima, odredbama Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR/14); Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 – dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje KU/18); Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – dalje: TKU/12), te temeljem kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 – dalje TKU/17). Odredbe čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prilikom obračuna plaće tužitelju nisu obračunati niti isplaćeni dodatci na plaću sukladno KU/13 i KU/18, pogrešno primjenjujući odredbe istog. Naime, prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju su obračunati dodatci na plaću samo za redovno radno vrijeme, dok za prekovremene sate i dežurstva nisu obračunati dodaci na plaću. Dakle, tužitelju od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine nisu plaćani dodaci za otežane uvjete rada na osnovnu plaću. Za vrijeme prekovremenog rada i dežurstava tužitelju nisu isplaćeni: dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za otežane uvjete rada, za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, za minuli rad, položajni dodaci te drugi dodaci. Nadalje, prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 tužitelj je u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada od 25%. Tuženik mu za vrijeme prekovremenog rada nije obračunavao ovaj dodatak te mu stoga pripada pravo na naknadu ovog dijela plaće. Nadalje, prema čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno čl. 59.a KU/13, od 1. listopada 2015. tužitelju pripada dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje od 12% stoga tužitelju nije obračunat niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 12% u utuženom razdoblju. Također, tužitelju nije isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Kako tužitelju nisu isplaćeni svi dodaci na plaću tako mu niti naknada za godišnji odmor nije dobro obračunata te mu pripada pravo na razliku naknade za godišnji odmor. Sukladno čl. 54. st. 1. TKU-a, dodaci se međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu neisplaćene plaće po osnovi otežanih uvjeta rada u utuženom periodu za sate koje je odradio prekovremeno, po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, odnosno po osnovi prosjeka prethodno isplaćenih plaća vezano i uz naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine. Tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u Republici Hrvatskoj vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstven stav, dajući za pravo radnicima koji potražuju sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Primjerice, takav stav je zauzeo Županijski sud u Zagrebu: Gž R-571/16-2, Županijski sud u Rijeci: Gž R-716/2020, Županijski sud u Splitu Gž R-525/2020, Gž R-711/2020 i Gž R-824/2020, i Općinski radni sud u Zagrebu: Pr-4770/18-31; Pr-1277/19-29; Pr-1324/19-30; Pr-1325/19-29 te Pr1277/19- 29.

2. Tužitelj je konačno uredio tuženi zahtjev nakon provedenog vještačenja podneskom od 16. srpnja 2025. prema kojem potražuje manje obračunate razlike bruto plaće od tuženika tužitelju za period od od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine u ukupnom iznosu od 1.514,37 EUR.

3. Tužena je dala odgovor na tužbu u kojem osporava tužbeni zahtjev i navodi i predlaže naslovljenom sudu da postavljenu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbaci kao nedopuštenu, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanu jer, između ostaloga, NISU ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 186. b. Zakona o parničnom postupku odnosno tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da su se ispunile zakonske pretpostavke iz članka 186.b. stavka 1., 2. i 3. ZPP, iako je teret dokaza na tužitelju sukladno članku 219. ZPP. Tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja, a osobito se protivi dokaznom prijedlogu za pribavom službene dokumentacije tuženika - obračunske liste, jer prvenstveno tužitelj traženom dokumentacijom oduvijek raspolaže, a nadasve tom zahtjevu tužitelja u konačnici i nije moguće udovoljiti jer je nejasno na što se isto odnosi i za koje radno mjesto tužitelj traži i da li je tužitelj uopće bio u radnom odnosu za vrijeme utuženog razdoblja. Također, tuženik se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja jer isto nije ekonomično, nije efikasno i protivno je članku 10. ZPP. te se tuženik protivi i u cijelosti osporava prijedlog tužitelja da naknadno uredi tužbeni zahtjev. Rubricirana tužba i tužbeni zahtjev tužitelja NE sadrže činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev te je tužbeni zahtjev tužitelja nejasan, neuredan, nepotpun i neodređen u cijelosti. Stoga, tužitelj nema pravnu osnovu niti pravni interes za podnošenje rubricirane tužbe. S obzirom na naprijed navedeno, tuženik ističe nedostatak aktivne legitimacije kao što ističe prigovor pasivne legitimacije, te tuženik ističe prigovor zastare u ovom rubriciranom predmetu. Tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću odnosno postupio je u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (“KU”) i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (“TKU”) kao i u skladu sa odredbama Zakona o radu, a kako slijedi dalje u tekstu. Nadalje, tuženik se protivi pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, tuženik ističe prigovor zastare na potraživanje tužitelja - visinu tužbenog zahtjeva odnosno cjelokupnu visinu potraživanja tužitelja u rubriciranom predmetu. Dakle, tužiteljeva potraživanja su neosnovana u cijelosti, a još k tome je nastupila zastara u rubriciranom predmetu. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tuženik se protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja. Tuženik se osobito protivi tužiteljevom prijedlogu za dostavom službene dokumentacije tuženika jer isto nije svrhovito, nije ekonomično, isti prijedlog nije osnovan i nije dopušten, a osobito jer tužitelj traženom dokumentacijom oduvijek raspolaže. Prvenstveno tužitelj je jedna od ugovornih strana koja je sa drugom ugovornom stranom zaključivala radni odnos, obzirom se radi o dvostranom pravnom poslu koji uređuje međusobna prava i obveze obaju ugovornih strana, tuženik je ukoliko tvrdi i čini nespornim činjenicu zasnivanja i trajanja radnog odnosa i nesporno raspolaže konkretnim podacima zasnivanja radnog odnosa kao i svih napredovanja tužitelja, morao je tužitelj osobno potpisati ugovor odnosno ugovore o radu uslijed čega posjeduje isti odnosno iste i upoznat je sa sadržajem istog/istih. Tuženik napominje da tužitelj od tuženika nikad i nije ni tražio službene podatke/dokumentaciju jer je istim podacima raspolagao oduvijek. Pored naprijed navedenog, u ovom slučaju radi se o podacima sa kojima tužitelj raspolaže jer je tuženik svaki mjesec dostavio tužitelju traženu dokumentaciju jer to je zakonska obveza svakog poslodavca, pa i tuženika koji između ostaloga tužitelju svaki mjesec preda isplatnu listu, što je tuženik i učinio. Tuženik napominje da je osobito iz isplatnih lista koje tužitelj posjeduje jasno vidljiv obračunat redovan mjesečni fond radnih sati kao i prekovremenih sati kao što su jasno vidljivi koji su to dodaci na plaću isplaćeni kao i uvećanja plaća. Dakle, i ovaj prijedlog tužitelja je neosnovan cijelosti. Tužitelj dakle, raspolaže i ugovorima o radu i odlukama o plaći, isplatnim listama, evidencijama odnosno svom službenom dokumentacijom kojom se uređuje radni odnos tužitelja kod tuženika uslijed čega je ovaj prijedlog tužitelja neosnovan u cijelosti što dodatno potvrđuje činjenicu da tužitelj raspolaže traženom dokumentacijom. Pored svega naprijed navedenog, evidencija o radnom vremenu na koju se tužitelj poziva, kao i druga dokumentacija koju zahtjeva tužbenim zahtjevom, nije neophodna za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer tužitelj raspolaže cjelokupnom dokumentacijom odnosno isplatnim listama iz kojih je razvidan način obračuna plaća i naknada plaće kao i svi dodaci koji se isplaćuju tužitelju, a isplatne liste jesu osnova za predmetno vještačenje, a kojom dokumentacijom tužitelj je raspolagao PRIJE podnošenja ove tužbe i još uvijek sa istom raspolaže. Tuženik opetovano napominje da je osobito iz isplatnih lista koje tužitelj posjeduje jasno vidljiv obračun redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i obračun prekovremenih sati i obračun naknada plaće, kao što su jasno vidljivi koji su to dodaci na plaću isplaćeni kao i uvećanja plaća te njihovi obračuni. S obzirom na naprijed navedeno tuženik se protivi izvođenju dokaza vještačenjem i ostalim dokaznim prijedlozima tužitelja. Provođenje vještačenja je neekonomično, neefikasno i nesvrhovito jer je tuženik isplatio tužitelju plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću u skladu sa odredbama KU i odredbama TKU kao i u skladu sa odredbama Zakona o radu uslijed čega je postupanje tuženika zakonito i ispravno. Naprijed navedeni dokazni prijedlozi predloženi su s ciljem odugovlačenja postupka što je protivno članku 10. ZPP. 4. Tuženik se protivi i zadatku vještačenja koje tužitelj postavlja tužbenim zahtjevom ukoliko se isto ima smatrati zadatkom vještačenja kao takvim, osobito ali ne isključivo, kada tužitelj pogrešno presumira i već unaprijed navodi vještaka kako je navodno tuženik pogrešno evidentirao, obračunao i/ili nije isplatio dodatke na plaću, naknade plaća, osnovicu, prekovremene sate odnosno pogrešno primijenio odredbe KU”) unatoč činjenici da te tvrdnje tužitelja nisu točne i da je tuženik postupio pravilno u skladu sa odredbama KU, TKU i važećim prisilnim propisima te je pravilno i u cijelosti obračunao i isplatio plaću, dodatke na plaću, naknade plaća i uvećanja plaća tužitelju. Također, tužitelj se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu, isti je nejasan te nije jasno na što se isto odnosi i na koji period, isti nije u skladu s historijatom tužbe. Osim naprijed navedenog, tuženik se protivi tužiteljevom pridržaju prava da naknadno uredi tužbeni zahtjev jer tužitelj raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za postavljanje tužbenog zahtjeva uslijed čega je tužiteljev prijedlog za pridržajem prava da naknadno uredi tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i bespredmetan. 5. Nadalje, tuženik ističe da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva neosnovani i paušalni u cijelosti i to iz razloga jer tužitelj ne samo da pogrešno tumači odredbe KU kao što pogrešno tumači odredbe TKU, već tužitelj uopće ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća zbog čega tužitelj pogrešno vrši obračun uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti. Dakle, OSNOVNA PLAĆA označava mjesečnu plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, BEZ dodataka i uvećanja. Dakle, PLAĆA označava mjesečnu plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, koja je UVEĆANA za dodatke i uvećanja kako je gore u tekstu obrazloženo u formuli. Dakle, osnovna plaća i plaća NISU isto. Nadalje, vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad odnosno prekovremeni rad jesu radni sati IZNAD ukupnog redovnog mjesečnog fonda sati u skladu sa člankom 53. stavkom 4. KU. U članku 51. KU jasno je propisano između ostaloga: "OSNOVNA plaća radniku uvećat će se:- za prekovremeni rad 50%" Dakle, osnovica za izračun prekovremenog rada jest OSNOVNA plaća, a NE plaća - osnovna plaća + dodaci na plaću. Prekovremeni rad i osnovna plaća NISU isto jer prekovremeni rad obuhvaća sate IZNAD redovnog mjesečnog fonda radnih sati za razliku od osnovne plaće koja čini redovan mjesečni fond radnih sati. Dakle, prekovremeni rad NIJE sastavni dio osnovne plaće uslijed čega se ne mogu obračunati dodaci na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Tuženik ističe da tužitelj pogrešno tumači odredbe TKU i KU iz razloga jer je jasno propisana osnova za izračun isplate za prekovremene sate, a to je 50% osnovne plaće. Dakle, osnova za izračun isplate za prekovremene sate JEST osnovna plaća, a NE osnovna plaća + dodaci na plaću kako to pogrešno tumači tužitelj. Tuženik napominje da je KU i TKU ugovor koji predstavlja dvostranoobvezni odnos i koji predstavlja ugovornu volju obiju ugovornih strana pa ukoliko je tužitelj želio isplatu dodataka na plaću za vrijeme prekovremenog rada onda je to tako i trebao ugovoriti, ali nije. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj pogrešno tumači čl. 51. KU 143/13 prvenstveno iz razloga jer je u tom članku uređeno povećanje osnovne plaća za rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni radi i rad u drugoj smjeni. Odredbom članka 51. KU 143/13 NIJE uređeno povećanje osnovne plaće s osnove dodataka - otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj. U članku 51. KU 143/13 je jasno uređena samo osnova za izračun isplate za prekovremeni rad, a to je samo osnovna plaća bez dodataka. Zaključno, ovdje nema mjesta primjeni kumulacije uvjeta kako to neosnovano potražuje tužitelj odnosno nema mjesta primjeni članka 51. st. 12.KU 143/13 jer tuženik podsjeća da su ugovorne strane, uključujući tužitelja, u članku 51. KU 143/13 jasno uredile osnovicu za izračun prekovremenog rada i jasno uredile dodatke i to dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni radi i rad u drugoj smjeni, ali NE i dodatke s osnove otežanih uvjeta za rad i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj uslijed čega ostaju nejasni navodi tužitelja kao i njegov pokušaj da primjeni članak 51. st. 12.KU 143/13 na dodatke otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj kada ti dodaci NISU sastavni dio osnovne plaće i kad u tom članku su propisani drugi dodaci i to: rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni radi i rad u drugoj smjeni. Stoga i dalje ostaje nejasno na temelju koje to pravne osnove tužitelj potražuje dodatke - otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj za vrijeme prekovremenog rada kad su odredbe KU i TKU jasno određene kako je već ranije obrazloženo. Dakle, sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano i to tako da se uvećava isključivo OSNOVNA plaća za 50%, a NE uvećava se PLAĆA odnosno ne obračunavaju se dodaci na plaću kako to neosnovano potražuje tužitelj. Dakle, tužitelj NEMA pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada kada radi prekovremeno odnosno iznad mjesečnog fonda sati jer u skladu sa člankom 57. KU dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada se obračunava ISKLJUČIVO na OSNOVNU plaću što znači ISKLJUČIVO na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati. Dakle, tužitelj NEMA pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kada radi prekovremeno odnosno iznad mjesečnog fonda sati jer u skladu sa člankom 59. KU dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi se obračunava ISKLJUČIVO na OSNOVNU plaću što znači ISKLJUČIVO na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati. Dakle, tužitelj NEMA pravo na dodatak za isplatu uvećanje plaće za znanstveno zvanje (doktorat znanosti) za sve sate rada jer u skladu sa člankom 54. stavkom 2. TKU dodatak za isplatu uvećane plaće za znanstveno zvanje (doktorat znanosti) se obračunava ISKLJUČIVO na OSNOVNU plaću što znači ISKLJUČIVO za sate redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne za sve sate odnosno ne za prekovremene sate. U člancima 47. stavak 2. KU, 51. KU, 57. KU, 58. KU i 59. KU jasno je propisano da se svi dodaci obračunavaju na OSNOVNU plaću, a ne na PLAĆU. U člancima 47. stavak 2. KU, 51. KU, 57. KU, 58. KU i 59. KU jasno je propisano da se svi dodaci obračunavaju na OSNOVNU plaću što znači ISKLJUČIVO na sate redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na prekovremeni rad! Dakle, iz odredbi KU jasno proizlazi da se dodaci na osnovnu plaću (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća) obračunavaju na OSNOVNU plaću odnosno na mjesečnu plaću koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, ali ne i na prekovremene sate jer prekovremeni sati se obračunavaju posebno i to na način da se uvećava samo i isključivo OSNOVNA plaća, a ne PLAĆA (PLAĆA = osnovna plaća + dodaci na plaću) kako to neosnovano potražuje tužitelj! Tužitelj neosnovano tvrdi da je tuženik učinio povredu ili da je pogrešno primijenio odredbe KU, a koje bi prema navodima tužitelja inače jamčile tužitelju na uvećanu satnicu ukoliko radnik radi za vrijeme praznika koji pada na radni dan u mjesecu u kojem su stvarno odraženi sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond sati. Navedena tvrdnja nije točna, neosnovana je i paušalno postavljena. Naime, tužitelj nema pravo na uvećanu satnicu jer sukladno KU ukoliko su sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu odnosno plaćaju se kao redovan rad. Svi radni sati iznad mjesečnog fonda radnih sati obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad. U članku 51. KU jasno je propisano između ostaloga: "OSNOVNA plaća radniku uvećat će se:- za prekovremeni rad 50%" Dakle, osnovica za izračun prekovremenog rada jest OSNOVNA plaća, a NE plaća - osnovna plaća + dodaci na plaću. Prekovremeni rad i osnovna plaća NISU isto jer prekovremeni rad obuhvaća sate IZNAD redovnog mjesečnog fonda radnih sati za razliku od osnovne plaće koja čini redovan mjesečni fond radnih sati. Dakle, prekovremeni rad NIJE sastavni dio osnovne plaće uslijed čega se ne mogu obračunati dodaci na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Dakle, tužitelj ne bi imao pravu na uvećanu satnicu, a osim toga KU ne priznaje i ne daje i ne jamči takvo pravo tužitelju. Ne postoji dodatak za prekovremeni rad, već uvećanje osnovne plaće za 50 % za svaki radni sat koji premašuje redovan mjesečni fond sati, a što je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju. Tuženik napominje da odredbe KU su rezultat isključive volje i suglasnosti stranaka KU, između ostaloga i Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji Sindikat je jasno ugovorio ovakav način obračuna osnovne plaće, plaće, dodataka na plaći kao i obračun prekovremenog rada. Stoga u skladu sa člankom 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("ZOO") odredbe KU se imaju primjenjivati onako kako glase. U prilog naprijed navedenome idu zaključci 58, 95 i 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU koje je u skladu sa člankom 321. ZOO i člankom 18.KU dalo jasno tumačenje KU, a to je da se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez primjene položajnog dodatka, i osnovica za izračun jest osnovna plaća bez dodataka na plaću. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU izrijekom je utvrdilo kako se dodaci na plaću i uvećanje plaće obračunava isključivo na OSNOVNU plaću odnosno isključivo na ukupan mjesečni REDOVAN fond radnih sati, a ne na prekovremene sate. Kao dokaz svemu naprijed navedenome, tuženik dostavlja pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. JC od dana 28.03.2018. zajedno sa dopisom Ministarstva zdravstva, klasa: 053-02/18-01/220 od 08.05.2018. te pravomoćne presude Županijskih sudova koji su zauzeli jasan stav da uvećanja plaće iz KU obračunavaju isključivo na osnovnu plaću odnosno isključivo na redovan mjesečni fond radnih sati, a ne i na prekovremeni rad. Zaključno, tuženik predlaže naslovljenom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovanu, a sve to uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi sve parnične troškove ovog postupka

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine bio zaposlen kod tuženika - u Domu zdravlja Slavonski Brod, kada je bio raspoređen na radno mjesto doktor medicine, te da je tužitelj u mjesecima u postavljenom tužbenom zahtjevu radio prekovremeno u kombinaciji rada subotom, nedjeljom, radom u neradne dane i noću, da je tuženik u obračunu plaće povećao plaću tužitelja za ostvareni prekovremeni rad na temelju relevantnih zakonskih propisa i predmetni rad isplaćivao tužitelju, da tužitelj ima pravo na dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. i II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za redovni fond sati, da je tuženik ove dodatke isplaćivao na osnovnu plaću tužitelja u redovnom fondu sati uz pravilan obračun, da navedeni dodatci nisu plaćeni tužitelju na fond sati ostvaren preko redovnog radnog vremena za utuženo razdoblje.

5. Slijedom navedenog u postupku je sporno pripadaju li tužitelju predmetni dodatci i na ostvarenu plaću na temelju prekovremenog rada za razdoblje od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020.

6. Sud je u skladu s prijedlogom tužitelja naložio tuženiku rješenjem na pripremnom ročištu od 17. travnja 2025. temeljem čl. 186 b Zakona o parničnom postupku da dostavi: ugovore o radu, anekse i dodatke ugovora sklopljene između parničnih stranaka, obračunske liste plaća tužitelja za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju, rješenja o visini plaće tužitelja za utuženo razdoblje evidenciju radnog vremena tužitelja u utuženom razdoblju, evidenciju/rješenja o korištenju godišnjeg odmora za utuženo razdoblje.

7. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u pribavljenu dokumentaciju od tuženika i odluke o plaći, ugovor o radu, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Jadranki Crnogorac.

8. Na temelju dostavljene knjigovodstvene i financijske dokumentacije tuženika, sud je rješenjem odredio financijsko vještačenje kojim je na temelju dostavljene dokumentacije tuženika trebalo utvrditi jesu li tužitelju u razdoblju od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. isplaćivane plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, za sve odrađene sate prekovremenog rada i to sa pripadajućim dodacima na plaću regulirano navedenim aktima, kao i uvećanje plaće po osnovi: 1. otežanih uvjeta rada, za vrijeme prekovremenog rada i dežurstva, za posebne uvjete rada, rad subotom, nedjeljom blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, minuli rad, položajni dodaci 2. iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, b) jesu li tužitelju u utuženom razdoblju (s obzirom na utvrđenja iz točke IV a) isplaćivane naknade plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to za vrijeme godišnjeg odmora ili eventualno naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jadranke Crnogorac utvrđeno je kako je tuženik za period od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. manje obračunala razlike bruto plaće od tuženika tužitelju te utvrdila da ukupna razlika neisplaćene bruto plaće iznosi 11.410,00 kn (1.514,37 EUR), i sastoji se od razlike u naknadi za godišnji odmor 667,12 kn, naknade za bolovanje 102,15, naknade za posebne uvjete rada 5.230,47 kn i liječničkog dodatka 5.410,26 kn. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj, bio zaposlen na radnim mjestima dr.med; Liječnik neugovorni za period 26.svibnja.2017. do 06.kolovoza.2017. pa opet 01.kolovoza.2018 do 06.siječnja.2019. Liječnik – nositelj tima ugovorni za period 07.kolovoza.2017. do 21.siječnja.2018.; pa opet 07.siječnja 2019. do 19.ožujka 2019.: te opet 21.lipnja 2019. do 14.lipnja 2020. Liječnik – nositelj tima- rukovoditelj službe opće/ obiteljske medicine za period 20. ožujka 2019 do 20.lipnja 2019. U period od 25.svibnja.2017. do 31.siječnja.2018. godine, te od 01.prosinca.2018. do 30. lipnja.2020., isplaćivane plaće sukladno sa Pravilnikom o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Do 31.ožujka 2020. je sve isplaćivano samo odrađene sate redovnog rada i to sa pripadajućim dodacima na plaću regulirano navedenim aktima, kao i uvećanje plaće po osnovi redovnog rada, a nisu isplaćivani za vrijeme prekovremenog rada za: 1. otežanih uvjeta rada, za posebne uvjete rada, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, rad u drugoj smjeni, turnusu, minuli rad, položajni dodaci 2. iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Od 01.travnja 2020. do 14.lipnja 2020. godine je sve isplaćivano i za sate prekovremenog rada. U periodu 22.siječnja 2018. do 31.studenog 2018. tužitelj je bio zaposlenik u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, A. Štampara 42. Tužitelju su u utuženom razdoblju (s obzirom na utvrđenje iz točke IV a) isplaćivane naknade plaće sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to za vrijeme godišnjeg odmora ili eventualno naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad, tako da se do 31.travnja u osnovicu uzimao samo redovan rad, sati prekovremenog rada su uzimani u obračune naknada od 01. travnja 2020. godine 16 U skladu s izračunom iz prethodnog stavka vještak je utvrdio ispravne iznose pripadajućih naknada sukladno Pravilniku o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja za vrijeme godišnjeg odmora i eventualne privremene nesposobnosti za rad. Vještak je obračunao naknade na sve odrađene sate (redovni rad i prekovremeni rad). Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik tužitelju u razdoblju od 26. svibnja 2017. godine do 14. lipnja 2020. godine obračunao bruto plaću u iznosu od 447.563,04 kn. Vještačenjem je utvrđeno da je bruto plaća za navedeno razdoblje trebala iznositi 458.973,04 kn. Ukupna razlika neisplaćene bruto plaće iznosi 11.410,00 kn (1.514,37 EUR),

10. Tuženik se podneskom od 15. srpnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u kojem je naveo kako prije svega ističe da ostaje kod odgovora na tužbu, svih dosadašnjih navoda i prigovora, kao i svih dokaznih prijedloga. Tuženik i dalje osporava pravnu osnovu, kao i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te se i dalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka odnosno provedeno vještačenje tuženik stavlja primjedbe odnosno nalaz i mišljenje vještaka osporava obzirom nalaz i mišljenje nije izrađen u skladu s pravilima financijske struke, uslijed čega je nalaz i mišljenje nepotpun i ne može se upotrijebiti kao relevantan dokaz u rubriciranom postupku, a kako slijedi dalje u tekstu jer, primjerice: sukladno pravnom shvaćanju koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana od 09.12.2019. pod brojem: Stranica 1 od 4 Su-IV-56/19-18 (u daljnjem tekstu: “pravno shvaćanje VSRH”) tužitelj bi imao pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu ako to pravo ostvaruje u redovnom radu. Pravno shvaćanje VSRH NE odnosi se na druge dodatke koje tužitelj potražuje tužbom i tužbenim zahtjevom, već se isto odnosi samo na dodatke za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Dakle osim ova naprijed navedena dva dodatka na plaću, tužitelj ne bi imao pravo ostvarivati i druge dodatke na plaću koje potražuje tužbom i tužbenim zahtjevom i u ovom dijelu tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka, uslijed čega je pravna osnova i visina utvrđena u nalazu i mišljenju vještaka netočna, nepotpuna i neosnovana te ne proizlazi iz financijske dokumentacije tuženika. Tuženik navodi da je tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("KU") te pogrešno tumači odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("TKU"), a osim toga tužitelj uopće ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća jer osnovna plaća i plaća nisu isto, a što je tuženik detaljno obrazložio u odgovoru na tužbu, a tužitelju je isplaćivana plaća sukladno odredbama Zakona o radu, KU, TKU za sav rad koji je tužitelj obavljao kod tuženika zajedno sa svim dodacima na plaću odnosno uvećanjima plaća na koje je tužitelj ostvario pravo uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovani u cijelosti iz čega dalje jasno proizlazi da tužitelj nema pravo na dodatke na plaću odnosno uvećanja plaća kako to neosnovano potražuje tužbom i tužbenim zahtjevom. Dakle, tuženik prigovara utvrđenoj osnovi kao i visini razlike bruto plaće u nalazu i mišljenju vještaka osobito jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da vještak nije uzeo u obzir pravno shvaćanje VSRH iz kojeg proizlazi da tužitelj koji u redovnom radu ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU bi imao pravo na ta dva dodatka (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Dakle, tužitelj nema pravo na sve dodatke i uvećanja plaća koja potražuje tužbom i tužbenim zahtjevom i u ovom dijelu tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka. Pravno shvaćanje VSRH glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.", a u kojem pravnom shvaćanju VRSH su jasno naznačena samo dva dodatka na plaću na koja bi tužitelj imao pravo ukoliko isto pravo ostvaruje u redovnom radu. Dakle, čak kad bi se uzelo u obzir pravno shvaćanje VRSH tužitelj nema pravo na sve dodatke na plaću i uvećanja plaća koja potražuje tužbom i tužbenim zahtjevom, već bi tužitelj to pravo imao samo za dva dodatka kako u redovnom radu tako i za sate ostvarene u prekovremenom radu i to: za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, no ne za druge dodatke. Kao što je jasno vidljivo, vještak je pri izradi nalaza i mišljenja pogrešno izračunao iznos bruto razlike plaće koju potražuje tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom jer je i podloga koja je vještaku poslužila za predmetni izračun pogrešna i netočna, prvenstveno, nepoznato je što je točno vještak uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka. Ne samo da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir pravno shvaćanje VSRH, već pri izradi istog nije uzeo u obzir prisilne propise odnosno nije uzeo u obzir Zakon o radu, KU i TKU kao i zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU na koje je tuženik ukazao, a riječ je o zaključcima 48, 58, 95 i 106. Da je vještak pri izradi nalaza i mišljenja primjenjivao pravno shvaćanje VSRH, prisilne propise odnosno Zakon o radu, KU i TKU kao i zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU na koje je tuženik ukazao, a riječ je o zaključcima 48, 58, 95 i 106, a što nije, tada vještak ne bi utvrdio nikakvu razliku jer je metodologija i način obračuna plaća, prava i obveze tužitelja u cijelosti između ostaloga propisane odredbama KU, a KU je glede toga vrlo jasan, a što je tuženik obrazložio tijekom postupka i odgovorom na tužbu. Dakle, ne samo da tužitelj nema pravo na naprijed navedene dodatke, tužitelj također nema pravo niti na razliku naknade za godišnji odmor i razliku naknade zbog privremene nesposobnosti za rad. Dakle, visina kao i način izračuna te osnova izračuna je nepotpuna i pogrešna uslijed čega je nalaz i mišljenje vještaka nepotpun, netočan i pogrešan odnosno nije izrađen objektivno niti u skladu s pravilima financijske struke. Dakle, tuženik stavlja primjedbu na pravnu osnovu i visinu utvrđenu u nalaza i mišljenju vještaka. Tuženik dakle, osporava osnovu i visinu izračunate razlike bruto plaće utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka, osporava izračun istog i način izračuna odnosno metode izračuna jer nije jasno na temelju čega je vještak izradio nalaz i mišljenje.

11. Vještak se podneskom od 17. srpnja 2025. očitovao kako je u svom vještačenju pridržavao važeće zakonske regulative i postavljenog mu zadatka vještačenja iz rješenja o određivanju vještačenja.

12. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je financijski izračun prikazao primjenjujući propise navedene u sudskom rješenju na način određen u predmetnom rješenju te kroz analizu knjigovodstvene i financijske dokumentacije koju su vodile i sudski spis dostavile tužene. Nalaz financijskog vještaka izrađen je stručno, detaljno i isključivo na temelju materijalnih dokaza te u skladu s primjenom propisa kako je sud naložio u pisanom rješenju o vještačenju. Pri tome nisu istaknuti decidirani prigovori na matematički obračun razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za dodatak na plaću.

13. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

14. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bio Dom Zdravlja Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimiran tuženik u ovom sporu.

15. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,

- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,

- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,

- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

16. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljevom korištenju godišnjeg odmora i bolovanju, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužitelju.

17. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 15. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 17. travnja 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 24. rujna 2025. sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife 200,00 EUR, trošak podneska od 5. listopada 2022. u iznosu od 150,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife , trošak podneska od 5. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak podneska od 16. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak podneska od 16. srpnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, PDV u iznosu od 300,00 EUR i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Tužitelju je dakle priznat trošak od ukupno 1.900,00 EUR.

Trošak sastava podneska od 29. travnja 2025. nije priznat kao potreban, jer se u istom ponavljaju navodi iz prethodnog tijeka postupka i podnesaka koji su već izneseni o stupnjevitoj tužbi, a odluka o stupnjevitoj tužbi već je prethodno donesena na pripremnom ročištu od 17. travnja 2025. kojom je sud naložio tuženiku da dostavi potrebnu dokumentaciju za vještačenje.

19. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 16. listopada 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tužena po punomoćniku

3. Porezna uprava po pravomoćnosti