REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv maloljetnog počinitelja prekršaja CH, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22), prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 158. stavka 4. cit. Zakona, odlučujući o žalbi braniteljice po službenoj dužnosti Nere Panjkret, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, iz Garešnice, podnijete protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: 45. Pp-3877/2022-21 od 16. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog počinitelja prekršaja ZH i prvostupanjsko rješenje se potvrđuje.
II. Na temelju članka 227. stavka 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) u vezi sa člankom 139. stavka 6. Prekršajnog zakona maloljetni počinitelj prekršaja ZH oslobađa se obveze naknade troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o prekršaju maloljetnom počinitelju prekršaja RH je zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 163. stavka 8. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 158. stavka 4. cit. Zakona, primijenjena odgojna mjera upućivanja u centar za odgoj u neprekidnom trajanju od 14 dana.
2. Istim rješenjem odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv pobijane presude maloljetni počinitelj prekršaja je pravodobno putem braniteljice po službenoj dužnosti podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
4. U žalbi žaliteljica ističe da nije dokazano da bi predmetnog dana upravo maloljetni počinitelj upravljao vozilom. Ističe da kako iz samo jednog provedenog dokaza i to iskaza KH ne proizlazi da bi upravo maloljetni počinitelj prekršaja upravljao vozilom jer je navedeni svjedok iskazao da je prilikom kretanja vozila vidio da istim upravlja „mlađa osoba koje ne koristi pojas“ dok je na poseban upit branitelja da li je ista osoba bila za upravljačem kada je vozilo prolazilo i nakon zaustavljanja, svjedok odgovorio da je vozač bio isti jer su ih zaustavili nakon 10-15 m. Ovim da je svjedok izrekao svoj zaključak da je osoba bila ista, a zbog činjenice da je vozilo bilo zaustavljeno navodno u kraćem roku, a nije izrekao svoje neposredno zapažanje jer nije rekao da je vidio da se radi o istoj osobi, slijedom čega da sud nije imao osnova samo na temelju tog iskaza utvrditi da je upravo maloljetni počinitelj upravljao vozilom. Iz izviješća o provođenju odgojne mjere nad maloljetnim počiniteljem prekršaja da proizlazi da je procjenom ličnosti maloljetnog počinitelja prekršaja utvrđeno da je isti povodljiv i ima izraženu želju svidjeti se drugima, tako da je očito pristao na sugestiju druge osobe da se zamijene za položaj u vozilu. Iz navedenog Izviješća o provođenju odgojne mjere nad maloljetnim počiniteljem prekršaja, koja mjera je provedena nakon inkriminiranog događaja koji je predmet ovog postupka da proizlazi da je maloljetni počinitelj prekršaja surađivao tijekom provođenja mjere te da je isto pozitivno utjecalo na njegovo ponašanje, ali sud navedeno nije uzeo u obzir kod odluke o sankciji, a što je svakako olakotna okolnost za maloljetno počinitelja.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ispitivao presudu i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu maloljetnog počinitelja prekršaja povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da je pobijana odluka na zakonu osnovana i primjerena utvrđenim okolnostima.
8. Naime, razmatrajući žalbene navode maloljetnog počinitelja prekršaja iznesene po braniteljici po službenoj dužnosti, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su žalbeni navodi braniteljice po službenoj dužnosti neosnovani te da je primijenjena odgojna mjera u konkretnom slučaju primjerena svim okolnostima slučaja i da će se njezinom primjenom pozitivno utjecati na maloljetnog počinitelja prekršaja ZH i njegovo buduće ponašanje, kao i da će se uz ostvarenje opće svrhe prekršajnopravnih sankcija, primjenom navedene mjere omogućiti pomoć maloljetnom počinitelju prekršaja i utjecati na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti u društvenoj sredini kako je to propisano odredbom članka 66. Prekršajnog zakona, a imajući u vidu težinu djela, što zahtjeva izricanje strože odgojne mjere kako bi se intenzivnije utjecalo na jačanje odgovornosti maloljetnog počinitelja u društvenoj sredini i njegovo ponašanje, a o čemu je prvostupanjski sud iznio valjane i na zakonu osnovane razloge, slijedom čega je pobijana odluka na zakonu osnovana.
9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se maloljetni počinitelj prekršaja u žalbi iznesenoj po braniteljici po službenoj dužnosti samo paušalno pozvao na bitne povrede postupka, ne navodeći u čemu se iste sastoje, pri čemu valja napomenuti da prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti maloljetnog počinitelja prekršaja, ocijenivši pri tom iskaz svjedoka KH, policijskog službenika, kao vjerodostojan dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
10. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.
11. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo dokaz ispitivanjem ovlaštene službene osobe, policijskog službenika, svjedoka KH, kojeg je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni i koji su u skladu sa ostalim provedenim dokazima.
13. Naime, u spisu ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio maloljetnog počinitelja prekršaja, za kojeg je decidirano iskazao da ga je zaustavio nakon 10 do 15 metara nakon što je primijetio da isti kao vozač ne koristi sigurnosni pojas, da je vozač bio isti, a čiji identitet je utvrdio uvidom u osobnu iskaznicu, pa žalbeni navodi kojima se pokušava dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza policijskog službenika, ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.
14. Ispitujući odluku o prekršajnopravnoj sankciji ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud imajući u vidu provedene dokaze osnovano prema maloljetnom počinitelju prekršaja primijenio odgojnu mjeru upućivanja u centar za odgoj u neprekidnom trajanju od 14 dana, dajući za to detaljne razloge sa kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.
15. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona ovaj sud je sukladno članku 227. stavka 4. Prekršajnog zakona maloljetnog počinitelja prekršaja ZH oslobodio obveze naknade istih budući iz podataka u spisu nije utvrđeno da isti ima vlastitu imovinu ili redovne prihode.
16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 6 otpravaka: za spis, maloljetnom počinitelju prekršaja putem braniteljice po službenoj dužnosti Nere Panjkret, braniteljici po službenoj dužnosti, Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Garešnica i ovlaštenom tužitelju.
