Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-315/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženog ŠM iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne rasprave održane i zaključene 26. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice, te privremenog zastupnika tuženika, 16. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], oranica [adresa], površine 36 m2, što je tuženi ŽMM, nepoznatog boravišta, dužan priznati u roku od 15 (petnaest) dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na istoj nekretnini, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Odmjerava se privremenom zastupniku tuženika Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, naknada za zastupanje tuženika u iznosu od 750,00 EUR-a (sedamstopedeseteura).

II. Trošak određen u točke I. izreke ovog rješenja i to trošak u iznosu od 750,00 EUR- a (sedamstopedeseteura) isplatit će se privremenom zastupniku tuženika po pravomoćnosti presude i rješenja iz predujma položenog na račun ovog suda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je tuženik u zemljišnoj knjizi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan između ostalog i kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oranica [adresa] površine 36 m2. Na navedenoj nekretnini, iako se u zemljišnoj knjizi vodi kao oranica, sagrađena je zgrada, odnosno stan površine 36 m2, koji se nalazi u posjedu tužiteljice i tadašnjeg II. tužitelja, sada pok. GM. Tužiteljica i tadašnji II. tužitelj, sada pok. GM, su u posjedu predmetne nekretnine od 19.4.1983. koji im je predan od strane FM, tadašnjim izvanknjižnim vlasnikom navedenog jednosobnog stana u dvorišnom dijelu kuće u [adresa], s kojim su sklopili kupoprodajni ugovor. Tužiteljima od navedenog trenutka sklapanja ugovora i primanja stana u posjed pa sve do dana podnošenja tužbe, niti tuženik niti bilo tko drugi nije osporavao niti posjed niti vlasništvo stana, odnosno navedene nekretnine. Iz predmetnog ugovora je vidljivo da je FM prethodno stekao vlasništvo predmetnog stana temeljem kupoprodajnog ugovora od 4.8.1970. od kada je bio u posjedu , te je kasnijim postupkom razvrgnuća pred ovim sudom od 18.12.1978., broj R1-55/77, stekao samovlasništvo predmetnog stana. Tužitelji u vezi s posjedom predmetne nekretnine podmiruju sve režijske troškove za isporuku električne energije, zasnovali su s HEP-om pretplatnički odnos za telefonski priključak, plaćaju odvoz smeća tvrtki Unikom d.o.o. Osijek, za isporučeni plin plaćaju režijske troškove tvrtki Hep plin d.o.o., komunalnu naknadu Gradu Osijeku i općenito podmiruju sve režijske troškove u vezi s predmetnim stanom. Stoga su tužitelji temeljem sklopljenog ugovora s ranijim izvanknjižnim vlasnikom FM istiniti i zakoniti posjednici predmetne nekretnine, te kako su kupili predmetnu nekretninu, a u vezi koje je razrezan i porez na promet nekretninama, smatrali su da su postali vlasnicima nekretnine. Tužiteljica smatra da su takozvani kvalificirani posjednici predmetne nekretnine, te da je dosjelošću temeljem članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekla pravo na vlasništvo.

1.1. Punomoćnik tužiteljice je svojim podneskom od 26. srpnja 2024. izvijestio ovaj sud kako je II. tužitelj, sada pok. GM, preminuo **.**.2024., te je sud svojim rješenjem od 12. kolovoza 2024., broj P-315/2024-8 odredio prekid postupka radi smrti istog, nakon čega je postupak preuzela tužiteljica ŽM.

2. Rješenjem ovog suda od 3. prosinca 2024., broj P-315/2024-12, tuženom ŠM je postavljen privremeni zastupnik u osobi Drage Aćimovića, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, budući da je boravište tuženika nepoznato, a isti nema punomoćnika.

3. U odgovoru na tužbu, privremeni zastupnik tuženika je naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužiteljica navodi kako je u posjedu predmetne nekretnine od 19. travnja 1983. koja joj je predana od strane FM, tadašnjeg izvanknjižnog vlasnika s kojim je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednikom sklopila ugovor o kupoprodaji. U tužbi se dalje navodi kako je iz ugovora o kupoprodaji vidljivo da je FM stekao vlasništvo predmetnog stana temeljem kupopordajnog ugovora od 4. kolovoza 1970. otkada je u posjedu, te kasnijim postupkom razvrgnuća pred općinskim sudom u Osijeku R1 55/77 od 18. prosinca 1978. stekao samovlasništvo predmetnog stana. Tuženik smatra da budući da iz ugovora o kupoprodaji stoji kako je prodavatelj izvanknjižni vlasnik, to su kupci znali da isti nije stvarni vlasnik sporne nekretnine, te da u tom smislu nisu u dobroj vjeri stekli posjed sporne nekretnine. Stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku zaključenja posla, a ni u trenutku primanja neposrednoga posjeda, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Da bi se samostalan posjed stvari mogao redovitom dosjelošću pretvoriti u pravo vlasništva posjed istodobno mora biti zakonit, istinit i pošten, odnosno za izvanrednu dosjelost posjed mora biti makar pošten. U konkretnom slučaju tuženik smatra da tužiteljica nije poštena posjednica budući da je znala da stječe posjed od nevlasnika. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to u izvadak iz zemljišne knjige (stranica 4 spisa), izvod iz katastarskog plana (stranica 5 spisa), kupoprodajni ugovor (stranice 6-7 spisa), rješenje Općine Osijek, Općinske uprave društvenih prihoda, Odsjeka za prihode građana od 11.5.1983. (stranice 8-9 spisa), ugovor za zasnivanje pretplatničkog telefonskog odnosa (stranice 10-11 spisa), račune (stranice 12-27 spisa), radni nalog (stranice 28-29 spisa), preprijavu potrošača (stranica 30 spisa), priznanicu (stranica 31 spisa), izmjenu brojila (stranica 32 spisa), zapisnik zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku (stranice 36-51 spisa). Saslušao je svjedoke VM i ZM, te tužiteljicu ŽM.

4.1. Na glavnoj raspravi održanoj kod ovog suda 26. rujna 2025. punomoćnik tužiteljice je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem očevida na licu mjesta i vještačenja po vještaku mjerniku.

5. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranica 4 spisa) proizlazi kako je tuženik upisan na predmetnoj nekretnini u cijelosti kao vlasnik.

6. Iz izvoda iz katastarskog plana (stranica 5 spisa) proizlazi kako se radi o nekretnini koja je u nizu, zajedno s drugim nekretninama.

7. Iz kupoprodajnog ugovora (stranice 6-7 spisa) proizlazi kako je FM, kao prodavatelj, sklopio ugovor s GM i ŽM, kao kupcima a predmet kupoprodaje je jednosobni stan u dvorišnom dijelu kuće broj 29, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], te da se nekretnina prodaje kao izvanknjižno vlasništvo, budući da vlasništvo prodavatelja nije upisano u zemljišne knjige.

8. Iz rješenja Općine Osijek, Općinske uprave društvenih prihoda, Odsjeka za prihode građana od 11.5.1983. (stranice 8-9 spisa) proizlazi kako je za FM utvrđen porez na promet nekretnina, te kupci GM i ŽM solidarno jamče za naplatu poreza.

9. Iz ugovora za zasnivanje pretplatničkog telefonskog odnosa (stranice 10-11 spisa) proizlazi kako je 24.3.1988. godine sklopljen ugovor kojim će PTT izgraditi nedostajuće telefonske kapacitete radi uključenja korisnika u javnu telefonsku mrežu.

10. Iz računa (stranice 12-27 spisa) proizlazi kako su svi računi na ime GM, inače ranijeg I. tuženika, a koji su vezani uz predmetnu nekretninu i iz kojih je vidljivo kako je tužiteljica uredno zaprimala račune i iste uredno i podmirivala.

11. Iz radnog naloga (stranice 28-29 spisa) proizlazi kako je 21.5.2015. HEP-Ods d.o.o. izdao radni nalog, a radi zamjene MU radi ovjere.

12. Iz preprijave potrošača (stranica 30 spisa) proizlazi kako je na adresi u [adresa] upisan broj brojila i stanje električne energije.

13. Iz priznanice (stranica 31 spisa) proizlazi kako je raniji I. tužitelj GM uplatio iznos od 420.000,00 dinara PTT prometa Osijek u Osijeku.

14. Iz izmjene brojila (stranica 32 spisa) proizlazi kako je FM izmijenio brojilo 4.10.1982.

15. Iz povijesnog prikaza upisa za zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] zemljišnoknjižnog odjel Općinskog suda u Osijeku (stranice 36-51 spisa) proizlazi kako je prvotno vršeno cijepanje cijele kč. br. [katastarska čestica] sa 843 m2 upisane na ŠM, a potom su u novu posjedovnicu upisane kč. br. [katastarska čestica]. Također je u teretovnicu 12. lipnja 1986. na temelju ovosudnog rješenja uknjiženo pravo korištenja za korist ĐM iz [adresa], a u vlastovnici je navedeno društveno vlasništvo.

16. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

17. Predmet spora je utvrđivanje prava vlasništva tužiteljice na nekretnini.

18. Radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, na raspravi je saslušana tužiteljica ŽM koja je iskazala kako su ona i njezin pok. suprug Ivica Murgaš 1983. godine sklopili kupoprodajni ugovor s FM, a u kojem su kao kupci navedeni ona i njezin bračni drug GM. Ističe kako je predmet tog ugovora bio stan u kojem ona danas živi, a u odnosu na sam sadržaj ugovora, odnosno je li u istome navedeno izvanknjižno vlasništvo, ističe kako se ne sjeća što je pisalo u tom ugovoru, nije ga čitala, a ona je u vrijeme kada se ugovor sklapao bila mlada osoba, s tada dvoje djece, te su bili podstanari i zato su kupovali predmetni stan. Navodi kako od tada, odnosno od 1983. godine kad su se doselili u taj stan, u posjedu, pa tako i danas, a nitko joj nikada nije osporavao pravo na posjed, odnosno da živi u tom stanu. Ističe kako joj nije poznata osoba po imenu ŠM, a također joj nije poznato niti kako je FM stekao stan.

19. Svjedok VM je iskazao kako on poznaje tužiteljicu na način da su oni susjedi i to je poznaje otkada se tužiteljica 1980.-ih godina doselila živjeti u svoj stan koji je zapravo dvorišni stan, odnosno radi se o stanovima koji su u nizu, a ističe da je on u jednom od tih stanova, točnije zadnji stan u nizu, već u to vrijeme živio tamo. Iskazuje kako je tužiteljica cijelo vrijeme u posjedu predmetnog stana i tamo su živjeli ona, njezin bračni drug i dvoje djece, međutim njezin bračni drug je umro. Iskazuje kako mu je poznato da tužiteljici nitko nikada nije osporavao da tamo živi, odnosno njezino pravo na posjed. Iskazuje kako se ne sjeća imena ŠM. Postoje računi za struju, vodu i plin, a za iste stižu uplatnice, te misli kako iste stižu na ime tužiteljice vezano uz njezin stan. Navodi kako mu je poznato da su oni sve uvodili i to plin i slično, pa su tako i adaptirali taj stan, okrečili ga i slično.

20. Svjedok ZM je iskazao kako on poznaje tužiteljicu na način da su oni susjedi i to je poznaje otkada je došao živjeti prije otprilike 15ak godina. Ističe kako mu je poznato da je u predmetnom stanu, da ga ona jedina koristi, tamo živi i to je njemu poznato otkada se on tamo doselio. Iskazuje da koliko je njemu to poznato, nitko nije tužiteljici osporio pravo vlasništva, odnosno pravo posjeda. Za predmetni stan i to kako on, tako i tužiteljica, dobivaju svatko svoje račune za struju, vodu i plin, a u odnosu na stan gdje živi tužiteljica računi glase na njezino ime. Ističe kako mu je poznato da je tužiteljica ranije bila u bračnoj zajednici, a da je ta bračna zajednica prestala smrću njezinog bračnog druga. Navodi kako se radi o stanovima koji su u dvorištu, te je njegov stan prvi po redu, a potom ide stan tužiteljice. Nije mu poznata osoba po imenu ŠM, prvi put čuje za to ime i prezime. Navodi kako je on osobno upisan kao vlasnik svog stana u zk. knjigama.

21. Istinitost navoda tužiteljice proizlazi iz provedenih dokaza i to saslušanja svjedoka VM i ZM, koji su naveli kako je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine još od 1980-tih godina, da je tužiteljica dvorišni stan uredila, za isti cijelo vrijeme plaća račune, da je u istom živjela zajedno sa svojim bračnim drugom (inače i ranijim II. tužiteljem GM sve do njegove smrti), a i sa svojom djecom, a također istoj nitko nije niti osporavao pravo vlasništva ili posjeda.

22. Člankom 159. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, te stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Člankom 18. stavkom 1. je propisano kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. je propisano kako je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, postajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je ako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je stavkom 3. propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Člankom 160. stavkom 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

23. Citiranim zakonskim odredbama ovaj sud utvrdio je kako tužiteljica ima zakonom određenu kakvoću, uz samostalni posjed predmetne nekretnine. Naime, sud je utvrdio kako je tužiteljičin posjed zakonit, istinit i pošten. Pa tako, sklapanjem kupoprodajnog ugovora kojom su GM i tuženica stjecali nekretninu tužiteljica je smatrala kako ima zakonit (valjani pravni temelj) posjed. Naime iz navoda tužiteljice jasno proizlazi kako je u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora ista bila mlada osoba, pa je životno i logično kako nije niti znala u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora značenje izvanknjižnog vlasništva, a isti nije niti čitala prilikom kupnje. Da je posjed istinit, odnosno isti nije pribavljen silom niti potajno sud je utvrdio uvidom u saslušanje tužiteljice, te dva svjedoka, a način da su svi iskazali kako je od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], točnije od 1983. godine tužiteljica, pa sve do podnošenja ove tužbe, tužiteljicu nitko nije smetao u tome, niti joj je navedeno osporio. Također tijekom ovoga postupka sud nije utvrdio da se radi o nepoštenom posjedu, a kako se poštenje predmnijeva isti je onda i pošten. Stoga je ovaj sud utvrdio kakvoću posjeda, te je nakon toga utvrdio kako je, sukladno članku 159. stavku 2. ZV tužitelj, kao samostalna posjednica nekretnine stekla istu dosjelošću, a budući da je protekao i puno duži rok (preko 40 godina) od zakonski propisanog roka od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

23.1. Slijedom navedenog, sud je temeljem članka 159. stavka 2. ZV odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

24. Punomoćnik tužiteljice je na raspravi održanoj kod ovog suda 26. rujna 2025. izjavio kako ne potražuje troškove ovog postupka.

25. Privremenom zastupniku tuženika priznata je naknada troškova zastupanja i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa) u vezi članka 3. stavka 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne Novine" broj 5/14., u nastavku: Pravilnik) i trošak zastupanja na ročištima od 26.5.2025. i 26.9.2025. za svaku u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 600,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 750,00 EUR-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

25.1. Privremenom zastupniku će iznos od 750,00 EUR-a biti isplaćen iz predujmljenih sredstava, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

25.2. U vezi troškova privremenog zastupnika tuženika, potrebno je reći da je sukladno članku 84. ZPP-a u vezi s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika bio dužan predujmiti tužitelj, s time da ti troškovi ulaze u parnični trošak. Odnosno trošak privremenog zastupnika dužna je platiti stranka u čijem trošku je vođen postupak, a navedeni trošak ulazi u parnične troškove. Budući da je tužiteljica predujmila sredstva za rad privremenog zastupnika, pa je stoga odlučeno kako će se predujmljena sredstva isplatiti privremenom zastupniku po pravomoćnosti presude i rješenja.

26. Dakle, s obzirom na navedeno, a na temelju analize svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (članak 8. ZPP), a posebice iskaza saslušanih svjedokinja i tužiteljice, te s obzirom na sve naprijed navedeno, to je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

27. S obzirom na naprijed navedeno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 16. listopad 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Presudu stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Privremenom zastupniku tuženika