REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-531/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. RC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-109/2024-2 od 10. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 6995/2015-54 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 16. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-109/2024-2 od 10. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 6995/2015-54 od 20. listopada 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja tužiteljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje te prava na mirno uživanje imovine (prava vlasništva), zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje tri pravna pitanja koja glase:
"1) Može li sud u predmetu u kojemu se odlučuje o pravu vlasništva, koje je kao zaštićeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao najviše i temeljno ljudsko pravo utvrđivati činjenično stanje na temelju isprave koja nije ovjerena i ne postoji nikakav dokaz o tome kada je sastavljena;
2) Mora li sud u predmetu u kojemu su bračni drugovi pošteni graditelji nekretnine na zemljištu u vlasništvu jednog bračnog druga, a za vrijeme trajanja cijele bračne zajednice se primjenjivao Obiteljski zakon koji poznaje institut bračne stečevine, uopće utvrđivati financijski doprinos pojedinog bračnog druga;
3) Je li sud ima pravo poništiti temeljni institut građanskog prava kojim nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga sam ima?"
2. Predlagateljica smatra da su naznačena pitanja važna za odluku o sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno te za razvoj prava u sudskoj praksi. Navodi kako pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1290/2021 od 11. studenoga 2021., u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-476/2022 od 24. svibnja 2022., u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3456/2017 od 6. ožujka 2019. i dr.
3. Tuženici u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlažu istog odbaciti, a podredno odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Naime, važno pravo pitanje u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP podrazumijeva opće pitanje o načinu na koji se razrješavaju dvojbe u primjeni prava u slučajevima koji su u bitnim elementima podudarni. Pravno pitanje zbog kojeg se podnosi prijedlog za dopuštenje revizije mora biti naznačeno tako da se odgovorom na to pitanje na opći način otklanjaju nedoumice u tumačenju i primjeni prava u činjenično i pravno podudarnim situacijama, a da istovremeno o odgovoru na to pitanje ovisi odluka u sporu u kojem se podnosi prijedlog.
5.1. Prvo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, prvenstveno iz razloga što tužiteljica istim problematizira činjenična utvrđenja iz pobijane odluke, a revizija se može dopustiti smo zbog pravnih, a ne činjeničnih pitanja (arg. iz članka 385.a stavak 1. ZPP). Povrh navedenog, predlagateljica polazi od pogrešne tvrdnje da je temeljni razlog preinake prvostupanjske presude taj što je drugostupanjski sud svoja utvrđenja utemeljio na Sporazumnom utanačenju od 23. travnja 2003., dok je iz pobijane presude razvidno da je drugostupanjski sud svoju ocjenu činjeničnog stanja temeljio, osim na ispravama priležećim spisu, u bitnome i na iskazima svjedoka o odlučnim okolnostima.
5.2. Drugo naznačenim pitanjem predlagateljica polazi od pogrešne tvrdnje da bi u predmetnom slučaju bračni drugovi bili pošteni graditelji, a ovo obzirom da je prema utvrđenjima iz pobijane odluke predmetnu kuću gradio drugo tuženik svojim sredstvima i za sebe, a ne tužiteljica i prvotuženik kao raniji bračni drugovi.
5.3. Treće naznačenim pitanjem predlagateljica također polazi od pogrešne tvrdnje da bi u konkretnom slučaju prvo tuženik na drugo tuženika prenio više prava no što je to sam imao, obzirom da je, kako je već navedeno, u predmetnom postupku utvrđeno da je nekretninu – kuću, svojim sredstvima i za sebe sagradio drugo tuženik.
6. U opisanim je okolnostima prijedlog predlagateljice za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, predlagateljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim ni da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak Ustava RH ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje Konvencija) te pravo na mirno uživanje imovine (pravo vlasništva) zajamčeno člankom 48. Ustava RH i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju, u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Revizijski sud, suprotno navodima predlagateljice, ne nalazi elemente arbitrarnosti u donošenju pobijane odluke zato što je sud u istoj ozbiljnim, razumnim i dostatnim razlozima opravdao ocjenu neosnovanosti zahtjeva predlagateljice.
8. Stoga, kada predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje te pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencije, njen je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 16. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
