Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9074/2025
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice, zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu okrivljenog ČĆ, za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava, rješavajući o žalbi ČĆ, podnesenoj protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskog inspektorata, Vijeća za prekršajni postupak, KLASA: 440-08/24-06/10, URBROJ: 513-08-01/101-25-8 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ČĆ i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem ČĆ, na temelju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-IIIA-959/2025 od 4. lipnja 2025., na ime troškova postupka nastalih u prekršajnom postupku koji se u Financijskom inspektoratu vodio pod oznakom KLASA: 440-07/93-03/2725 dosuđen je iznos od 20,44 eura.
2. Protiv navedenog rješenja žalitelj ČĆ podnio je žalbu iz razloga što donositelj rješenja u njemu nije naveo broj tekućeg računa žalitelja na koji će navedeni iznos biti isplaćen te da žalitelju uz iznos troškova pripadaju i zakonske zatezne kamate na taj iznos, kao i da u izreci mora biti doslovno naveden rok za dragovoljno ispunjenje obveze. Dakle, člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Žalitelj smatra da u odnosu na račun na koju treba izvršiti isplatu treba u izreci iza riječi „isplatit će se“ dodati „na tekući račun IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Revolut Bank UAB, Konstitucijsok ave. 21B, 08130, Vilnius, Lithuania.
3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito odlučilo.
6. Žalbeni navod kojim žalitelj ističe da u pobijanom rješenju nije naveden broj njegova računa na koji se dosuđeni iznos troškova ima isplatiti, nije odlučno niti predstavlja povredu koja bi utjecala na zakonitost rješenja. Broj računa nije obvezan sastavni element izreke rješenja, već tehnički podatak potreban za provedbu isplate. Ukoliko žalitelj nije dostavio broj računa u zahtjevu, prvostupanjsko tijelo ima ovlast naknadno pozvati stranku radi dostave podataka potrebnih za izvršenje rješenja, pa stoga izostanak IBAN-a u izreci ne predstavlja razlog za ukidanje ili izmjenu rješenja.
7. Navod žalitelja o pravu na zatezne kamate nije prihvaćen. Članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, na koji se žalitelj poziva, odnosi se na obveznopravne odnose u kojima dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze. U konkretnom slučaju riječ je o troškovima prekršajnog postupka, čije se dosuđivanje i isplata uređuju prema odredbama Prekršajnog zakona i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U tim propisima nije predviđeno pravo okrivljenika na zatezne kamate uz dosuđene troškove postupka, pa se odredbe Zakona o obveznim odnosima ne mogu primijeniti na način kako ih tumači žalitelj.
8. Neosnovan je i navod da izreka mora sadržavati rok za dragovoljno ispunjenje obveze, budući da takva obveza nije propisana kao element izreke, već se isplata vrši nakon pravomoćnosti i dostave podataka potrebnih za izvršenje. Zbog toga ovaj žalbeni navod ne može utjecati na drukčiju odluku u predmetu.
9. Po ocjeni ovog Suda, pravilno je dosuđen iznos od 154,00 kuna / 20,44 eura nakon što je žalitelj 11. listopada 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupanja Financijskog inspektorata u predmetu KLASA: 440-07/93-03/2725, pokrenutom 4. prosinca 2000. Nakon upita ovog Suda, Financijski inspektorat je naveo da se zbog izlučivanja spisa ne može izvršiti uvid u dokumentaciju, te da iz urudžbenog zapisnika nije vidljivo je li žalitelj podnio zaseban zahtjev za troškove. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, 11. prosinca 2024. odbacio je njegov zahtjev kao nedopušten, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je 6. veljače 2025. žalbu odbio, potvrdivši odluku, ali uz obrazloženje da se radi o upravnom, a ne sudskom postupku. Žalitelj je 6. ožujka 2025. podnio ustavnu tužbu zbog dugotrajnosti postupka, a Ustavni sud je 4. lipnja 2025. utvrdio povredu njegova prava na suđenje u razumnom roku te naložio Financijskom inspektoratu donošenje odluke u najkraćem roku, a najkasnije u roku od šest mjeseci od objave odluke. Slijedom toga, Financijski inspektoratu odlučilo je dosuditi žalitelju iznos od 20,44 eura, budući da zbog izlučenja spisa nije bilo moguće provjeriti broj ročišta, podnesaka i opravdanost visine troškova, pa je prihvaćen iznos koji je potraživao.
10. Slijedom svega navedenog, kako su žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanima, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke, te je na temelju članka 211. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona žalba podnositelja odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijskom inspektoratu u 4 (četiri) otpravka: za spis i ČĆ.
