REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8587/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ŽH, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice ŽH, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 28. kolovoza 2025., Klasa: UP/I-471-02/25-01/97, Ur. broj: 513-07-13-25-1 na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenice ŽH te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga temeljem citiranog zakonskog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura koju kaznu je dužna platiti u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica ŽH dužna je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 35,00 (tridesetpet) eura u roku od 90 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica ŽH proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te joj je temeljem citirane zakonske odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 (dvadesetšest eura pedesetčetiri centa) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenica je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne, prilažući u smislu stavka 2. citiranog članka, dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor.
4. U podnijetom prigovoru okrivljenica u bitnom navodi kako priznaje počinjenje prekršaja, zbog čega ujedno žali, ukazujući da se isti dogodio usred njezine nesmotrenosti i nepažnje, na što ukazuje i njezina ranija prekršajna nekažnjavanost. Ističe da je porezni obveznik „niže razine“, a svoju djelatnost usluživanja pića (prodaju zaleđenih sokova) obavlja na pokretnom štandu i sezonski, te je to jedini prihod kojeg ostvaruje na godišnjoj razini, kako bi uz supruga mogla osigurati egzistenciju njihove obitelji. Majka je dvoje djece od 19 i 17 godina, a s obzirom na njezinu zdravstvenu anamnezu nije u mogućnosti raditi puno radno vrijeme, potkrepljujući navode o svom zdravstvenom stanju priloženom medicinskom dokumentacijom (otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju BIOKOVKA , nalazi Opće bolnice Zadar – reumatološka ambulanta i fizijatrijska ambulanta) i predlažući da se odmjerena novčana kazna smanji.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenica ukazuje kako je odmjerena novčana kazna prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom kaznom od one koja je odmjerena.
8. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga, tek paušalno navodi da su prilikom odmjeravanja novčane kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu novčane kazne, navedene u članku 36. stavka 2. Prekršajnog zakona, ne konkretizirajući međutim, pri tom niti jednu olakotnu ili otegotnu okolnost.
9. Međutim, kako okrivljenica navodima prigovora decidirano priznaje počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret, izražavajući pri tom i žaljenje zbog istog, pridonoseći takvim svojim ponašanjem brzom i efikasnom okončanju postupka te pokazujući svijest o zabranjenosti svog postupanja, a kako u spisu predmeta nema podataka o njezinoj ranijoj pravomoćnoj prekršajnoj kažnjavanosti koja je okolnost izdavatelju prekršajnog naloga u trenutku odlučivanja bila poznata, ali ju je propustio cijeniti i koja okolnost upućuje na to da nije sklona kršenju, već poštivanju zakona, i kako navode o svom narušenom zdravstvenom stanju okrivljenica potkrepljuje relevantnom medicinskom dokumentacijom, navedene okolnosti u konkretnom slučaju, cijeneći ih u njihovoj ukupnosti imaju značaj naročito olakotnih te iste mogu opravdati primjenu instituta ublažavanja kazne, sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedeno, a kako je za ovog počinitelja (fizička osoba obrtnik) za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, kao u točki I izreke ove odluke.
10. Ujedno, imajući u vidu manji iznos za koji nije izdan račun (2,50 eura), a posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je, uvažavajući vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne za inkriminirani prekršaj, kao i granice njezinog ublažavanja, odmjerio istu ispod posebnog minimuma novčane kazne koja je zakonom propisana za taj prekršaj, koja po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri.
11. Ovaj Sud je mišljenja kako je takva novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenicu, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
12. Treba istaknuti, da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku, pri čemu je prilikom određivanja roka za plaćanje novčane kazne u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio računa o visini izrečene novčane kazne.
13. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
14. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
15. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.
