REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OF, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 16. siječnja 2025., broj: Pp-6406/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog OF kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni OF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni OF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 176. stavka 5. ZSPC-a, a za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 760,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca i naloženo mu je platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 178,40 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni OF je, putem branitelja Hrvoja Bralića, odvjetnika u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Tako u bitnome u žalbi navodi da je pogrešno sud utvrdio da nije sporno da je okrivljenik inkriminiranog dana upravljao vozilom Renault jer je okrivljenik u pisanoj obrani naveo da se ne osjeća krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret, pa da sud nije mogao to ustanoviti tako. Nadalje navodi kako se sud u točki 6. obrazloženja poziva na iskaz svjedokinje IF koja je u iskazu iskazivala o činjenicama koje su bile sadržane u službenoj zabilješci, a čiji dio je, u tom dijelu (da je okrivljenik policijskim službenicima rekao da je on upravljao vozilom Renault), sud prethodno izdvojio kao nezakonit dokaz. Ističe da je na taj način učinjena povreda iz članka 195. stavka 1. točke 10. PZ-a jer se pobijana presuda temelji na tom dokazu. Također ističe da je svjedokinja ispitana na ročištu na kojem nisu bili okrivljenik i branitelj, kad dostava za okrivljenika nije bila uredna, a branitelj nije mogao pristupiti, zbog čega je povrijeđeno pravo na obranu. Žalitelj potom navodi da je pogrešno sud, koji nema stručnih znanja, utvrđivao dinamiku prometne nesreće bez provođenja vještačenja. Također navodi da su izrečene prestroge sankcije, da je okrivljenik osoba starije životne dobi kojem se izrečenim sankcijama onemogućava egzistencija i odlasci liječniku.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za svoju je odluku iznio valjane i dostatne razloge, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi u dijelu koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a.

6. Nadalje, ispitujući navode žalbe, valja naglasiti da nije točno da je prvostupanjski sud temeljio presudu na nezakonitom dokazu (članak 195. stavak 1. točka 10. PZ-a). Naime, prvostupanjski sud je iz spisa kao nezakonit dokaz izdvojio dio službene zabilješke koji se odnosi na razgovor između policijskih djelatnika i okrivljenika, koji u naravi predstavlja obavijesni razgovor, te budući da ispitivanje okrivljenika nije bilo provedeno u skladu sa zakonskim odredbama, valjalo je taj dio izdvojiti kao nezakonit dokaz.

6.1. U postupku je u svojstvu svjedoka ispitana IF koja je u dijelu svog iskaza prepričala činjenice koje su sadržane u dijelu službene zabilješke koji je izdvojen iz spisa kao nezakonit dokaz, no u preostalom dijelu svog iskaza ista je navodila činjenice o kojima ima neposredna saznanja. Valja naglasiti da je ovaj Sud utvrdio kako prvostupanjski sud nije presudu temeljio na nezakonitom dokazu jer je iz obrazloženja pobijane presude razvidno da je isti presudu temeljio na drugim dokazima, a koji su zapisnik o očevidu, situacijski plan, fotografije vozila, službena zabilješka (neizdvojeni dio), obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje IF.

6.2. Naime, iz točke 24. i 25. obrazloženja, u kojima sud obrazlaže utvrđenje bitnih činjenica, jasno je da se isti nije obazirao niti temeljio ista na dijelu iskaza svjedokinje IF koji se odnosi na činjenice iz izdvojenog dijela službene zabilješke, jer sud navodi kako je svjedokinja izjavila da je na vjetrobranskom staklu zatekla poruku s registarskim oznakama vozila koje je oštetilo njezino vozilo, a preko koje su policijski službenici utvrdili identitet vlasnika vozila. Identitet vozača sud obrazlaže na način da okrivljenik nije sporio da je inkriminiranog dana upravljao vozilom Renault, te odluku o krivnji okrivljenika za prekršaje temelji na navedenom dijelu iskaza svjedokinje, obrani okrivljenika i oštećenjima na vozilu iz zapisnika o očevidu i fotografija.

7. Nadalje, obrana okrivljenika te njegovi navodi iz žalbe, kako je pogrešno utvrđeno da on nije vozio vozilo, da je on samo vlasnik vozila, i kako su takvi navodi pogrešni jer se on u tom smislu branio šutnjom, nisu osnovani iz razloga što su isti usmjereni ka otklanjanju prekršajne odgovornosti, jer svi preostali dokazi, koji su dovedeni u vezu jedni s drugima i međusobno se podudaraju u odlučnim činjenicama, ukazuju da je okrivljenik nedvojbeno počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da oštećenja na vozilu okrivljenika odgovaraju oštećenjima na vozilu IF, jer su ista specificirana i detaljno navedena u zapisniku o očevidu, te su potkrijepljena fotodokumentacijom, zbog čega vodeći se načelom ekonomičnosti u prekršajnim postupcima, nije bilo potrebe za provođenjem prometnog vještačenja koje bi stvorilo dodatne troškove, a isto nije bilo predloženo u postupku.

8. Nisu osnovani niti navodi iz žalbe okrivljenika o povredi prava obrane iz razloga što je u postupku provedeno 5 rasprava. Pozive za njih 4 okrivljenik je primio uredno, niti na jednu nije pristupio niti je svoj nedolazak ispričao, dok je za jednu raspravu neuredno iskazana dostava poziva, te je ista odgođena. Također, okrivljenik je u postupku imao izabranog branitelja i dostavio je pisanu obranu. Na ročištu na kojem je izvanraspravno ispitana svjedokinja okrivljenik nije bio, poziv je primio uredno, nije opravdao izostanak, a njegov branitelj, koji je također uredno primio poziv, svoj je nedolazak ispričao dan ranije, unatoč tome što je imao saznanja o razlozima koje je koristio za nedolazak i ranije. Na ročištu od 23. prosinca 2024., na kojem je nazočio branitelj okrivljenika, pročitan je iskaz ispitane svjedokinje i isti nije imao primjedbi. Opisana postupanja upućuju na to da je okrivljenik izbjegavao dolazak na raspravu, stoga i zbog svega ovdje navedenog, nije počinjena povreda iz članka 195. stavka 2. PZ-a.

9. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti, te iznoseći razloge koje prihvaća i ovaj Sud, okrivljeniku za terećene prekršaje izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 760,00 eura. Ovaj je Sud stava da je ovakva sankcija pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira okolnosti koje bi se mogle smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa i imovine, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenih prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te će dodatno utjecati na okrivljenika.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

12. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.