REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1543/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.262,74 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2012. do isplate, u roku osam dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.611,10 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 39,82 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan. .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja FF (dalje: osiguranik tužitelja) smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 27. studenoga 2001. kao suvozač u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ĆF (dalje: osiguranik tuženika). Prometnu nezgodu skrivio je osiguranik pravnog prednika tuženika (SUNCE OSIGURANJE d.d. Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 12012147571) koji je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Našicama broj K-61/03, jer nije prilagodio brzinu mokrom i klizavom kolniku i noćnim uvjetima vožnje, sletivši sa ceste, prilikom čega je osiguranik tužitelja zadobio ozljede, uslijed kojih je preminuo u bolnici.

Tužitelj je udovici i djetetu osiguranika tužitelja priznao pravo na obiteljsku mirovinu pravomoćnim rješenjem broj 346248 od 30. lipnja 2005.

Isplatom obiteljske mirovine tužitelju je u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 29. veljače 2012. nastala ukupna šteta u iznosu od 49.166,20 kuna.

Tuženik smatra da je šteta djelomično osnovana (50%) pa je 18. svibnja 2012. platio tužitelju nesporan iznos od 24.583,10 kuna.

Tužitelj stoga potražuje preostalu štetu u iznosu od 24.583,10 kuna sa zateznom kamatom temeljem odredbi članka 160. i 163. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01.,147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 71/10., 121/10., 130/10., 61/11. i 114/11., dalje: ZOMO).

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti, s obzirom na to da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja, jer je u alkoholiziranom stanju pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem – osiguranikom tuženika pa odgovornost iznosi 50%-50%).

Slijedom navedenog osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-3300/2012 od 20. veljače 2014. tužbeni zahtjev prihvaćen je u cijelosti.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-3300/2012 od 5. svibnja 2016. utvrđen je prekid postupka, jer je pravni prednik tuženika SUNCE OSIGURANJE d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 12012147571 brisan iz sudskog registra te je rješenjem ovog suda poslovni broj P-3300/2012 od 30. siječnja 2018. postupak nastavljen s pravnim sljednikom tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2276/2018 od 18. prosinca 2019. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje ovog suda poslovni broj P-3300/2012 od 30. siječnja 2018.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2276/2018 od 18. prosinca 2019. presuda ovog suda poslovni broj P-3300/2012 od 20. veljače 2014. je ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je potrebno utvrditi eventualnu podijeljenu odgovornost, odnosno je li osiguranik tužitelja prilikom ulaska u vozilo znao ili mogao znati da je vozač-osiguranik tuženika pod utjecajem alkohola. Drugostupanjski sud naložio je provođenje dokaza kojima bi se utvrdila koncentracija alkohola u organizmu osiguranika tužitelja.

6. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-300/2020 od 3. ožujka 2020. dopuštena je subjektivna preinaka tužbe na način da je umjesto tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873 u parnicu stupio novi tuženik EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747.

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialisa, odnosno da tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a.

8. Presudom ovog suda poslovni broj P-300/2020 od 22. prosinca 2020. tužbeni zahtjev prihvaćen je u cijelosti.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 319/2021 od 17. rujna 2021. odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-300/2020 od 22. prosinca 2020.

10. Povodom revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-319/2021 od 17. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-300/2020 od 22. prosinca 2020., Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev 814/2024 od 14. svibnja 2025. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-319/2021 od 17. rujna 2021. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-300/2020 od 22. prosinca 2020., te je predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, revizijski sud je odlučio da će se riješiti u konačnoj odluci.

11. Sud je sukladno čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za toksikologiju dipl.ing. Zdravko Kovačić, Zagreb, Drežnička 12, te usmeno obrazloženje istog.

Sud nije provodio financijsko knjigovodstvenog vještačenja, obzirom je tuženik na ročištu od 16. rujna 2025. odustao od prijedloga za provođenje istog, a tužitelj na istom ročištu navodi da smatra da je teret dokaza u odnosu na osporenu visinu na tuženiku.

Sud nije provodio niti ostale predložene dokaze obzirom je iste ocijenio nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Između stranaka je sporan osnov i visina.

13. Utuženo razdoblje u ovom predmetu je, kao što je već navedeno, od 1. siječnja 2010. do 29. veljače 2012.

14. Vrhovni sud RH je u svojim odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., kao i drugim odlukama, zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranja protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

15. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., tako da novo pravno shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.".

16. Jednak pravni stav zauzeo je i ovaj sud.

17. Stoga je, u konkretnom predmetu, tužitelju nastala šteta zbog isplata obiteljske mirovine od 1. siječnja 2010. do 29. veljače 2012. članovima obitelji pokojnog osiguranika, zbog čega je valjalo na navedeno razdoblje primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP).

18. Prema odredbi iz čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

19. Valja navesti da tužitelj u ovom predmetu ne navodi, a niti dokazuje, sukladno odredbama iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a da postoji (te da uopće potražuje) razmjeran iznos mirovine koji predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bile utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Ujedno valja navesti da tužitelj u ovom predmetu nije ni postavljao dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a).

21. Dakle, teret dokaza visine štete u smislu odredbe iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a je na tužitelju (ne tuženiku), sve primjenom odredbi iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

22. Sa navedenim u vezi, a kako tužitelj nije dokazao nastalu štetu, odnosno visinu nastale mu štete, a koja šteta mu pripada u razmjernom iznosu po odredbi iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

23. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. Nadalje, o troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

25. Stoga je tuženiku, kao potrebne za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 25. veljače 2020. u iznosu od 200,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, troškove zastupanja na ročištima od 5, veljače 2014., 30. lipnja 2020., 17. studenog 2020. i 16. rujna 2025., za svako ročište iznos od 200,00 eura na temelju Tbr. 9.1. Tarife, te zastupanja na ročištu za objavu presude od 20. veljače 2014. u iznosu od 100,00 eura na temelju Tbr. 9.3. Tarife, a sve uvećano za PDV-e.

Tuženiku pripadaju i troškovi sastava žalbi od 26. veljače 2014. i 24. prosinca 2020. u iznosu od po 250,00 eura na temelju Tbr. 10.1. Tarife, sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 eura na temelju Tbr. 10.6. Tarife i sastava revizije u iznosu od 300,00 eura na temelju Tbr. 10.6. Tarife, sve uvećano za PDV. Nadalje, tuženiku pripadaju i troškovi sudske pristojbe na žalbu 26. veljače 2014. u iznosu od 158,16 eura, sudske pristojbe na žalbu 24. prosinca 2020. u iznosu od 79,10 eura, i sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 79,08 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br 118/2018) i Uredbe o

Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023)

Tuženik ima pravo i na naknadu troška toksikološkog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura.

Slijedom navedenog, tuženiku su dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 3.611,10 eura, a na dosuđene troškove dosuditi i zatezne kamate počev od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. – dalje u tekstu: ZOO) koja se primjenjuje u ostalim odnosima, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Tuženik je odbijen za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 39,82 eura sa zateznim kamatama na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu, obzirom taj trošak tuženiku nije niti nastao, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1) tužitelju

2) tuženiku po pun

3) kal