Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8373/2025
Zagreb
-
- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
-
- P R E S U D A
-
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČV, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. 114/22. i 152/24.) i članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (»Narodne novine«, br. 133/12., 115/16. 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenog ČV, protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I-471-02/25-01/178, URBROJ: 513-07-13-25-01 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
-
- p r e s u d i o j e
-
- I U povodu prigovora okrivljenog ČV, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni naloga na način da se okrivljeni ČV (ostali osobni podaci kao u prekršajnom nalogu), na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.)
- oslobađa optužbe
da:
kao fizička osoba – obveznik poreza na dohodak po osnovi obavljanja registrirane djelatnosti, obveznik fiskalizacije u prometu gotovinom i obveznik izdavanja računa i evidentiranja prometa, u poslovnom prostoru oznake „K1“, pokretni poslovni prostor, dana 10. kolovoza 2025., izdao je gotovinski račun, a nije Ministarstvu financije, Poreznoj upravi dostavio podatke o poslovnom prostoru oznake „K1“, u kojem obavlja djelatnost,
čime da je postupio protivno odredbi članka 15. stavka 2. i članka 19. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kažnjivog za okrivljenog poreznog obveznika obrtnika po članku 34.a. stavka 2. istog Zakona.
II Uslijed odluke pod točkom I, prigovor okrivljenog ČV je bespredmetan glede ovog prekršaja.
-
III Prihvaćanjem prigovora okrivljenog ČV, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se okrivljeni ČV, za prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki 1. pobijanog prekršajnog naloga, na temelju članka 192. stavka 2. Općeg poreznog zakona, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 420,00 (četiristodvadeset) eura, koju novčanu kazne je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, pa ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
IV Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni ČV dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni ČV, proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u točki 1. i prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, činjenično opisanog u točki 2. izreke tog prekršajnog naloga, te je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.640,00 eura.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnih troškova u iznosu od 26,54 eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je podnio prigovor sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, zbog izrečene novčane kazne, navodeći da mu je jedinstvena novčana kazna previsoko odmjerena i izrečena tim više što čl. 36. Prekršajnog zakona kao opće pravilo nalaže sudu da visinu kazne izriče prema tim mjerilima i kriterijima. U obrazloženju naloga samo se navodi da se pri odmjeravanju kazne „cijenilo sve okolnosti u smislu čl. 36. st. 2.“ bez konkretizacije bilo koje okolnosti bilo one olakotne ili otegotne. Predlaže sudu da donese pravičnu visinu novčane kazne osjetno manju od ove iskazane.
4. Prigovor je bespredmetan glede djela pod točkom 2., a osnovan glede djela pod točkom 1. izreke prekršajnog naloga.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je kako je izdavatelj prekršajnog naloga povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika sukladno odredbi članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući djelo iz točke 2., na način kako je to činjenično opisano izrekom osporavanog prekršajnog naloga, po propisu nije prekršaj.
6. Naime, u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga okrivljenik je proglašen krivim što kao fizička osoba – obveznik poreza na dohodak po osnovi obavljanja registrirane djelatnosti, obveznik fiskalizacije u prometu gotovinom i obveznik izdavanja računa i evidentiranja prometa, u poslovnom prostoru oznake „K1“, pokretni poslovni prostor, dana 10. kolovoza 2025., izdao je gotovinski račun, a nije Ministarstvu financije, Poreznoj upravi dostavio podatke o poslovnom prostoru oznake „K1“, u kojem obavlja djelatnost, čime je postupio protivno odredbi članka 15. stavka 2. i članka 19. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom i počinio prekršaj iz članka 34.a stavka 1. točke 2. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kažnjivog za okrivljenog poreznog obveznika obrtnika po članku 34.a stavka 2. istog Zakona.
7. Prije analize zakonskih odredbi potrebno je istaknuti sljedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedeno razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu radnje prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
8. Odredbom članka 15. stavka 2. citiranog Zakona, koja se sankcionira odredbom članka 34.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. istog Zakona, koji je bio na snazi u vrijeme inkriminiranog prekršaja, bilo je propisano:
„(2) Radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa obveznik fiskalizacije, iz stavka 1. ovog članka, dužan je dostaviti podatke o svim poslovni prostorima u kojima se obavlja djelatnost“.
9. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, propisano je: (1) „Obveznik fiskalizacije iz članka 15. stavka 2. ovoga Zakona dužan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost“, dok je člankom 19. stavkom 12. citiranog zakona propisano: „Ministar financija propisuje pravilnikom sadržaj i oblik Obrasca iz stavka 9. ovoga članka te način dostavljanja podataka o poslovnim prostorima iz stavka 2. ovoga članka.“
10. Člankom 34.a stavkom 1. točkom 2. i stavkom 2. citiranog Zakona bila je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika ili fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, obveznik fiskalizacije iz članka 3. ovoga Zakona, kao obveznika fiskalizacije, ako ne dostavi podatak o poslovnim prostorima (članak 15. stavak 2., članak 19. stavak 1. i članak 20.a stavak 2.). U pitanju je zakonski opis za čije oblikovanje je bitan i sadržaj podzakonskog propisa, odnosno u konkretnom slučaju Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“, br. 146/12., 46/17., 70/20. 1/21., 125/22 i 1/24. – dalje u tekstu: Pravilnik), kojim se podrobnije razrađuje Zakon o fiskalizacije u prometu gotovinom.
11. U odredbi članka 19. Pravilnika propisano je:
(1) Obveznik fiskalizacije dostavlja pojedinačno podatak za svaki poslovni prostor u kojem izdaje račune, a koji podliježu postupku fiskalizacije izdavanja računa, prije slanja računa koji se odnosi na taj poslovni prostor te podatke o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja prilikom uključivanja u sustav fiskalizacije prema članku 19. i 19.a Zakona.
12. Obzirom na zakonski opis djela prekršaja iz kojeg proizlazi obveza dostavljanja podataka o poslovnom prostoru Poreznoj upravi prije početka dostave računa, činjenični opis prekršaja kako je on naveden u točki 2. izreke prekršajnog naloga, ne sadrži konkretno obilježje prekršaja, konkretni gotovinski račun koji je izdan u predmetnom poslovnom prostoru, te nije naveden niti provedbeni propis, u konkretnom slučaju Pravilnik, koji okrivljenik nije poštivao, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju. Dakle, kada se radi o prekršaju za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odredbu provedbenog propisa, u činjeničnom opisu mora biti naveden i taj provedbeni propis, a konkretizacija činjeničnog opisa djela, između ostalog mora sadržavati opisano ono što je navedeno u mjerodavnoj odredbi tog provedenog propisa. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu propisa koji dopunjuje biće prekršajnog djela, a u ovom slučaju povredu članka 19. stavka 1. Pravilnika.
13. Slijedom navedenog, budući da u činjeničnom opisu prekršaja u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga nisu navedeni svi bitni elementi kojima se određuje biće prekršajnog djela, to je povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, na koju povredu ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti
14. Stoga je ovaj Sud, u povodu prigovora okrivljenika, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku te u skladu s odredbom članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude, a uslijed ove odluke, prigovor okrivljenika je u ovom djelu bespredmetan.
15. Rješavajući predmet dalje i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora, ovaj Sud je utvrdio da istim glede prekršaja iz članka 192. stavaka 1. točke 1. i stavka 2. Općeg poreznog zakona nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
16. Ispitujući odluku o kazni, uz ocjenu navoda prigovora kojim okrivljenik ukazuju kako je odmjerena novčana kazna previsoka, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići i blažom novčanom kaznom od one koju je utvrdio izdavatelj prekršajnog naloga, za djelo pod točkom 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga.
17. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je izdavatelj prekršajnog naloga u obrazloženju prekršajnog naloga naveo da prilikom odmjeravanje novčane kazne cijenjene su sve okolnosti koje utječu na visinu kazne navedene u članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona. Međutim, ovaj Sud primjećuje da izdavatelj prekršajnog naloga pritom ne navodi niti jednu okolnost koju je cijenio bilo kao olakotnu, bilo kao otegotnu. Imajući u vidu činjenicu da okrivljeniku nisu utvrđene otegotne okolnosti, pa tako nije utvrđena prekršajna osuđivanost te kako okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje djela, već isti priznaje, pridonoseći takvim svojim postupanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, te posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju opravdana primjena instituta ublažavanja. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, u konkretnom slučaju primijenio institut ublažavanja te okrivljeniku ublažio novčanu kaznu, kao u točki III izreke ove drugostupanjske presude.
18. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, pri čemu je imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja, istu sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, odmjerio ispod zakonom propisanog minimuma, držeći da će se ovakvom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća tako i poseban svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.
19. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, kao u točki III izreke, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
20. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenicu određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
21. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
