Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-117/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Denisu Dugaču, odvjetniku u Zagrebu, Hruševečka 1, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, OIB: 08720210702, zastupanoga po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, II. Barilovička br. 7, radi nedopuštenosti otkaza, radi sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 597/2023-27 od 1. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-597/2023-27 od 1. kolovoza 2025. u točki I., II., III., IV. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 634,78 EUR (šest stotina trideset četiri eura sedamdeset osam centi).

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da Odluka tuženika HŽ CARGO d.o.o. o otkazu Ugovora o radu broj 1363/16 sklopljenog 9. studenog 2016. i Aneksa Ugovora o radu broj 1363-A/22 sklopljenog 12. srpnja 2022. zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dopuštena te da radni odnos tužitelja RŽ kod tuženika HŽ CARGO d.o.o. nije prestao.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu broj 1363/16 od 9. studenog 2016. i Aneks Ugovora o radu broj 1363-A/22 od 12. srpnja 2022. sklopljeni između tužitelja RŽ i tuženika HŽ CARGO d.o.o. s danom 1. siječnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida isplatiti tužitelju RŽ brutoiznos od 11.469,12 EUR (slovima: jedanaest tisuća četiri stotine šezdeset devet eura i dvanaest centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku HŽ CARGO d.o.o. naknaditi tužitelju RŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 995,00 EUR (slovima: devet stotina devedeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja RŽ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 880,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika HŽ CARGO d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.125,00 EUR.''

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 634,78 EUR.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tuženik jer presuda nije arbitrarna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, sudski raskid ugovora o radu te isplata naknade štete zbog sudskog raskida.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj, na temelju ugovora o radu od 9. studenog 2016. i aneksa tom ugovoru od 12. srpnja 2022. bio zaposlen kod tuženika na poslovima skretničara-manevrista u Područnoj vuči Zagreb,

- da je spornom odlukom o otkazu ugovora o radu (broj 511/23 od 10. ožujka 2023.) tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je u provedenoj kontroli od strane zamjenika šefa RP Centar za vuču I. na lokaciji Zagreb RK za smjenu od 7:00-19:00 utvrđen niz nepravilnosti u radu (lokomotiva 2 062-018 nije bila smještena na predviđeni kolosijek garažiranja L10, sukladno Poslovniku rada u Područnoj vuči, već se nalazila na kolosijeku L47 u uključenom položaju bez nadzora s otključanim rezervoarom goriva, da je predmetna lokomotiva bila neovlašteno pomicana tijekom smjene toga dana u 18:09 h u dužini od 40 metara te u 18:12 h u dužini od 20 metara, da je tužitelj bio zadužen osiguravati put vožnje i praćenje u krug vuče predmetne lokomotive, da je postupio protivno Poslovniku rada u Područnoj vuči i izdanim pisanim naredbama voditelja Područne vuče od 9. veljače 2022. i 29. prosinca 2022., da tužitelj nije prijavio navedene nepravilnosti nadređenim radnicima te da je prilikom kontrole zatečen u blizini šest kanistara koji su se nalazili na kolosijecima očito pripremljeni za krađu goriva, koje nepravilnosti također nije prijavio nadređenima, a bio je dužan sukladno opisu poslova svog radnog mjesta), što sve predstavlja teže povrede radnih obveza zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć,

- da je tuženik 6. ožujka 2023. dostavio prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu na savjetovanje radničkom vijeću, koje se očitovalo dopisom broj: 12/23 od 8. ožujka 2023.,

- da je tužitelj 22. ožujka 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, kojega je tuženik primio 23. ožujka 2023. te se na isti nije očitovao,

- da je predmetna tužba podnesena 17. travnja 2023.,

- da je 8. veljače 2023. u popodnevnim satima MŽ, osoba nadređena tužitelju, dao nalog da se lokomotiva 2 062-018 premjesti s kolosijeka L47, na kojem je bila smještena jer je toga dana radila kao radionička (izvlačila je vagone i sastavljala vlakove),

- da strojovođa ŽŽ, koji je imao ovlast upravljati lokomotivom, nije mogao odmah po nalogu premjestiti predmetnu lokomotivu budući da je čekao da se završi prioritetniji posao (dvije električne lokomotive su morale biti premještene izvan depoa),

- da su se ŽŽ i tužitelj, dok su čekali da se steknu uvjeti za pomicanje predmetne lokomotive, pomaknuli nekih 20 metara od te lokomotive,

- da je lokomotiva tom prilikom bila uključena,

- da je oko 18:20 sati u kontrolu došao UŽ koji je baterijskom svjetiljkom osvjetljavao put i uočio kanistre koji su bili u grmlju kraj poljskog puta na kojem su stajali tužitelj i ŽŽ,

- da tužitelju i ŽŽ ti kanistri nisu bili vidljivi jer su bili udaljeni oko 20-30 metara od njih, a okolni teren je bio zapušten i pun starih lokomotiva,

- da im je UŽ rekao da ništa ne diraju i da će pozvati policiju što je i učinio,

- da su se ŽŽ i tužitelj nakon toga uputili u ured MŽ jer im je bilo hladno,

- da ŽŽ i tužitelj nisu primijetili da je rezervoar lokomotive otključan, da su se ključevi predmetne lokomotive i njenog rezervoara cijelo vrijeme nalazili u uredu nadzornika, da je ŽŽ imao ručicu smjera koja je bila potrebna za pokretanje lokomotive,

- da tužitelj po opisu svog radnog mjesta skretničara-manevrista nema pravo upravljati lokomotivom,

- da jedino strojovođe imaju pravo upravljati i premještati lokomotive po nalogu nadzornika lokomotiva,

- da je tužitelj dužan postupiti po nalogu nadzornika lokomotiva da izvrši radnju skretanja, odnosno da pomakne skretnicu,

- da se ključevi rezervoara goriva lokomotiva nalaze kod strojovođa koji ih dobivaju od nadzornika lokomotiva, a te ključeve skretničari nikada nemaju.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj 8. veljače 2023. postupao protivno Poslovniku rada u Područnoj vuči i izdanim pisanim naredbama voditelja, da šest praznih kanistara koji se zatečeni kraj zapuštenog kolosijeka tužitelj nije vidio pa u vezi s tim nije ni mogao prijaviti nepravilnosti te da, prema tome, tuženik nije dokazao postojanje razloga koji bi opravdali donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja.

7.1. U odnosu na upozorenje o povredi obveza iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza od 20. prosinca 2022. sud je ocijenio da nije bio u mogućnosti utvrditi postojanje i ozbiljnost ranijih "neurednosti u radu tužitelja" kako je to navedeno u odluci o otkazu.

7.2. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbe čl. 135. st. 3. i čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR).

8. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja sadržana u pobijanoj odluci.

9. Tuženik u žalbi navodi kako nije vjerojatno niti logično da tužitelj nije primijetio da je na lokomotivi 2062-018 otključan rezervoar za gorivo, već da je tužitelj znao ili morao znati da je rezervoar otključan te je o tome morao obavijestiti nadređene radnike jer mu je to u opisu posla, što nije učinio, kao i da navod tužitelja i svjedoka da su stajali udaljeni 20-30 metara od lokomotive 2062-018 sud cijeni na dva potpuno suprotna načina. Međutim, sud je dovoljno detaljno i jasno obrazložio da tužitelj nije mogao primijetili da je rezervoar goriva lokomotive otključan iz razloga što je u to doba bio mrak, a ne s obzirom na njegovu udaljenost od lokomotive, kako to neosnovano tvrdi tuženik. Osim toga je i svjedok UŽ u iskazu naveo da tužitelj s mjesta na kojem se nalazio nije mogao vidjeti da je rezervoar otključan.

9.1. Što se tiče zatečenih kanistara, sud je također utvrdio da je navedene kanistre oko 18:20 sati uočio svjedok UŽ, budući da si je u dolasku baterijskom svjetiljkom osvjetljavao put pa ih je upravo zbog toga u grmlju i zapuštenom terenu i mogao uočiti, dok tužitelju, koji je s ŽŽ od kanistara stajao na udaljenosti od 20-30 metara, ti kanistri nisu bili vidljivi te da tu nepravilnost stoga nije mogao ni prijaviti. Suprotno žalbenim navodima, za svoju ocjenu prvostupanjski je sud naveo valjane i logične razloge.

9.2. Tuženik u žalbi nadalje ponavlja tvrdnje da motor lokomotive koja duži period ne vozi mora biti ugašen, a da je u vrijeme kada su tužitelj i svjedok ŽŽ stajali pored nje, po njihovim iskazima, motor lokomotive radio oko pola sata, a da sud ne obrazlaže zašto smatra da tužitelj činjenicu da je motor lokomotive koja ne vozi duži period upaljen, nije morao prijaviti nadređenim radnicima. U odnosu na navedeno treba reći da tužitelju ugovor o radu nije otkazan iz razloga što nadređenim radnicima nije prijavio da je motor lokomotive koja ne vozi upaljen duži period. Naprotiv, tužitelju je ugovor o radu otkazan iz razloga što lokomotiva 2 062-018 nije bila smještena na predviđeni kolosijek garažiranja L10, već se nalazila u uključenom položaju bez nadzora, a u odnosu te povrede sud je utvrdio da lokomotiva nije bila bez nadzora jer su se tužitelj i ŽŽ nalazili u njezinoj blizini.

9.3. Što se tiče dostavljenog upozorenja o povredi obveza iz radnog odnosa uz mogućnost otkaza i tvrdnje tuženika da je tužitelj već bio opomenut radi sličnih radnji zbog kojih mu je na kraju otkazan ugovor o radu radi skrivljenog ponašanja te da je i svjedok UŽ iskazao da je to upozorenje dao tužitelju zbog istog ovakvog slučaja s kanistrima, treba reći da spisu prileži jedino zapovijed br. VII-XI-2022 od 9. studenoga 2022. (list 119 spisa), a ne i upozorenje o povredi obveza iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza od 20. prosinca 2022. Navedenom zapovijedi se svim djelatnicima zabranjuje bilo kakva zamjena u turnusu s tužiteljem i radnicima JŽ, SŽ, CŽ, KŽ i ŠŽ te se određuje da će se njihov rad posebno pratiti i sankcionirati za slučaj ponavljanja propusta u radu, a bilo kakva zamjena ili korekcija u turnusu da je dozvoljena samo uz odobrenje šefa područne vuče. Međutim, iz sadržaja navedene zapovijedi ne može se zaključiti o razlozima zbog kojih je ta zapovijed dana. Suprotno žalbenim navodima tuženika, da su ranije utvrđene nepravilnosti u radu u vezi s kanistrima, nije bilo moguće utvrditi ni na temelju iskaza navedenog svjedoka, kojega je sud tek djelomično ocijenio vjerodostojnim. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda da tuženik tijekom postupka nije obrazložio okolnosti zbog kojih je tužitelju izdano upozorenje o povredi obveza iz radnog odnosa s mogućnosti otkaza od 20. prosinca 2022. niti je to upozorenje tijekom postupka dostavio u spis, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi postojanje i ozbiljnost ranijih "neurednosti u radu tužitelja" kako je to navedeno u odluci o otkazu.

9.4. Prema čl. 135. st. 3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je poslodavac otkazao ugovor o radu. To konkretno znači da poslodavac mora dokazati da je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze ili da postoje neke druge osobito važne činjenice koje onemogućuju daljnji radni odnos. Kako u ovom slučaju tuženik i prema ocjeni ovoga suda u tome nije uspio, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da otkaz tužitelju nije dopušten.

9.5. Pravilno je sud primijenio materijalno pravo i kada je naknadu štete odredio u visini od 8 ugovorenih mjesečnih bruto plaća, pravilno pritom cijeneći okolnost da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika proveo 27 godina, da ima 55 godina i da je osam mjeseci bio nezaposlen. Tužitelj je u svom iskazu naveo činjenicu da živi u nekretnini u vlasništvu HŽ Infrastrukture, za koju ne plaća najam, već samo režije te da nema obveza uzdržavanja pa je te činjenice sud imao u vidu prilikom donošenja odluke. Iako su mu i supruga i punoljetna kćerka zaposlene, tužitelj je također naveo da pomaže kćeri, koja je po zanimanju čistačica, ali se nalazi na dugotrajnom bolovanju zbog njege djeteta u dobi od 6 godina, u kojem dijelu tuženik njegov iskaz nije osporio niti je istome prigovorio.

9.6. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude, kako je tužbenim zahtjevom traženo pa je i u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

9.7. Ostalim žalbenim navodima tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i vlastita pravna shvaćanja, koja nemaju uporišta u stanju spisa ni u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga ti navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

11. Budući da odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 1. ZPP).

12. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

13. U nepobijanom dijelu (točka V. izreke presude i prvostupanjsko rješenje) odluke suda prvoga stupnja nisu ispitane (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos