Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-9201/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SL, kojeg brani Nenad Sladaković, odvjetnik u Puli, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola od 15. rujna 2025., broj: Pp-994/2025, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. SL kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. SL je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli okr. SL proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio djelo prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura, koju je dužan platiti u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti odluke.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, povredom prava na obranu, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona, kao i očitovanje o svim činjenicama i dokazima na kojima se temelji pobijana presuda u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona. Naime, žalitelj je upoznat da se protiv njega vodi prekršajni postupak, pa nakon neuspjele dostave za okrivljenika na adresi navedenoj u optužnom aktu, poznate adrese u Vrsaru, te provjere putem evidencija JRO MUP RH da nema aktivnih adresa na području Republike Hrvatske, budući da je mu je uredno uručena obavijest iz članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona, kojom je pravilno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče, to je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno, na temelju odredbe članka 145. stavka 5. Prekršajnog zakona, poziv za okrivljenika istaknuo na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva smatra se uredno obavljenom, a iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za raspravu 19. rujna 2025. istaknut na oglasnu ploču 21. kolovoza 2025., pa je okrivljenik uredno pozvan na tu raspravu i time mu je omogućeno sudjelovanje u postupku. Ističe se da je na ročište uredno pozvan, i dokaznom postupku bio nazočan izabrani branitelj okrivljenika, koji ima pravo poduzimati sve radnje u postupku osim iznijeti obranu. Na tom ročištu izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji pobijana presuda, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno očitovanje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, sukladno odredbama Prekršajnog zakona. Zbog navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatnog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom iskaza svjedokinje ĐL, zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu od 9. studenoga 2021. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Bez uspjeha žalitelj ističe da se pobijana presuda isključivo temelji na zapisniku koji ispitanik nije potpisao, budući da je kao svjedokinja ispitana policijska službenica koja je postupala kritične zgode, i koja nije imala dvojbe da je upravo ona potpisala zapisnik kojim je jasno navedeno da je okrivljenik te prigode imao svojstvo vozača, da je njegov identitet utvrđen uvidom u vozačku dozvolu i da je odbio preliminarno testiranje na prisutnost droge, kao i stručni pregled uzimanja krvi i urina. Ovlaštenje za postupanje policijske službenice proizlazi iz odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je propisano da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Odredbom stavka 4. članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jasno je propisano da su osobe iz stavka 1., 2. i 3. dužne postupati prema zahtjevima policijskih službenika. Na temelju članka 282. stavka 5. cit. Zakona policijska službenica je o poduzetim radnjama sačinila zapisnik, o čemu je jasno svjedočila. Stoga je prvostupanjski je pravilno prihvaćajući vjerodostojnim svjedočenje policijske službenice zaključio da su dokazane sve odlučne činjenice, budući da je službena osoba postupala u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora vozača, njezino svjedočenje ničim nije dovedeno u pitanje, a žalitelj je u postupku imao mogućnost nazočiti ispitivanju svjedokinje te prigovarati takvom iskazu i predlagati izvođenje drugih dokaza.
6.1. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući u povodu žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna u granicama zakona i da nije prestroga, budući da je odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Stoga je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednovano sve utvrđene okolnosti od utjecaja na kaznu i nema uvjeta za preinačenje već ionako znatno ublažene kazne za počinjeni prekršaj, naročito jer žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku od trideset dana.
9. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita, jer je žalitelj u smislu odredbe članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova koje je sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova razmjeran trajanju i složenosti prekršajnog postupka, određen unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13). Pri tom iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti žalitelj uz žalbu dokumentira, da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovog uzdržavanja ili osoba koje je dužan uzdržavati, u smislu odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona.
10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim citiranim Rješenjem s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
