Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1719/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Grgiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Šerkiću, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11032/2019-25 od 2. lipnja 2022., te o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda poslovni broj P-11032/2019-29 od 14. rujna 2022., u sjednici vijeća 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11032/2019-25 od 2. lipnja 2022. u točki I/1./II/III/IV izreke, te u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke.

II Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje citirana presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke za odbijeni iznos parničnog troška od 46.600,00 kn/6.184,88 eur[1] sa zateznom kamatom.

III Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku i daljnji parnični trošak u iznosu od 64.200,00 kn/8.520,80 eur sa zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 500,00 kn/66,36 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška protiv presude (odluke o naknadni parničnog troška) odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11032/2019-29 od 14. rujna 2022. i rješava:

Prihvaća se prijedlog tuženika za ispravak presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11032/2019-25 od 2. lipnja 2022. te se citirana presuda ispravlja na način da se znak navodnika (") u točki I/1. izreke iza riječi plaćanja, briše, dok u preostalom dijelu izreka citirane presude ostaje neizmijenjena.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku žalbeni trošak protiv rješenja u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eur u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I/1./II/III/IV izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj OV- 12974/2012 od 13. studenog 2012. godine i Sporazumno utanačenje od 13. studenog 2012. koji su sklopili tužitelj DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelj i tuženik PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupac, kojim Ugovorom i Sporazumnim utanačenjem je tužitelj kao prodavatelj tuženiku kao kupcu prodao nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta kuća broj 28, zgrada i dvorište, Ulica Mirna, površine 1130 m2 i to:

- 1. Etažu 6417/10000, upisanu u [broj poduloška] kao poslovni prostor koji se sastoji od prodajno proizvodnih prostora sa nusprostorijama u prizemlju i podrumu zgrade, površine 440,11 m2 sa pripadajućom zgradom - nadstrešnicom, terasom, vanjskim stubištem i silaznom rampom sa manipulativnim prostorom, površine 553,03 m2, u etažnom nacrtu označeno crvenom bojom,

- 2. Etažu 1952/9000 upisanu u [broj poduloška], kao stan "1", na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, triju soba i ostalih prostorija ukupne površine 168,19 m2, u etažnom nacrtu označeno plavom bojom,

- 3. Etažu 1631/10000 upisanu u Poduložak kao stan "2", na drugom katu koji se sastoji od dnevnog boravka, dviju soba i ostalih prostorija ukupne površine 140,60 m2, u etažnom nacrtu označeno zelenom bojom,

sve uključujući suvlasnički dio nekretnine koji se sastoji od zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade povezanih temeljem odredbi čl. 68 i 370 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnih dijelova nekretnine upisanih u vlastovnici, naprijed opisanom ZK ulošku i garaža u [adresa], za ukupnu cijenu od 570.000 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan plaćanja."

II. Nalaže se i određuje Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da po pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj OV-12974/2012 od 13. studenog 2012. i uspostavi zemljišno knjižno stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe navedenog Ugovora o kupoprodaji od 13. studenog 2012. godine tako da se briše pravo vlasništva na 1/1 dijela predmetnih nekretnina s imena tuženika PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis 1/1 dijela prava vlasništva tih nekretnina u vlasništvo tužitelja DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos naknade na ime koristi koju je imao od nekretnina koje je dužan vratiti u iznosu utvrđenom u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka građevinske struke u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Točkom II izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 149.900,00 kn (sada 19.895,15 eur) sa zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbijen što očito proizlazi iz obrazloženja presude mada to nije navedeno u izreci.

3. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-110032/2019-29 od 14. rujna 2022. odbijen je prijedlog tuženika za ispravak citirane prvostupanjske presude kao i prijedlog za donošenje dopunske presude, kao neosnovan.

4. Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke.

5. Tužitelj pobija presudu u cijelosti u točkama I/1./II,/III/IV izreke i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tuženik pobija citiranu presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 381. ZPP-a s prijedlogom da se odluka o naknadi parničnog troška preinači sukladno žalbenim navodima, odnosno dosudi mu preostali pravilno zatražen parnični trošak u iznosu od 110.800,00 kn (sada 14.705,69 eur) sa zateznom kamatom, uz naknadu žalbenog troška.

7. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio kao neosnovane sve žalbene navode tužitelja protiv presude te predložio da se njegova žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu, dok tužitelj na žalbu tuženika protiv presude (odluke o naknadi parničnog troška) nije odgovorio.

8. Tuženik žalbom pobija citirano rješenje prvostupanjskog suda od 14. rujna 2022. samo u dijelu kojim je odbijen njegov prijedlog za ispravak presude također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a, te suprotno stajalištu prvostupanjskog suda smatra da je sud trebao prihvatiti njegov prijedlog za ispravak citirane prvostupanjske presude u njezinoj izreci na način da se iza točke I/1. iizreke znak navodnika (") briše, te smatra da izreka citirane presude, kako je napisana, nije jasna, jer da se obzirom na okolnost da je sud iza točke I/1. izreke stavio znak navodnika, može zaključiti da je izrekom presude i to u točkama I/II/ III/IV, tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio te slijedom toga predlaže da se pobijano rješenje preinači i citirana prvostupanjska presuda u navedenom dijelu ispravi sukladno njegovom prijedlogu, uz naknadu žalbenog troška u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eur.

9. Tužitelj na žalbu tuženika protiv citiranog rješenja nije odgovorio.

10. Žalba tužitelja protiv presude nije osnovana, dok je žalba tuženika protiv presude djelomično osnovana, te u cijelosti osnovana u odnosu na pobijano prvostupanjsko rješenje.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 13. studenog 2012. i Sporazumno utanačenje s istim datumom koje su sklopili tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac, a kojim Ugovorom i Sporazumnim utanačenjem je tužitelj prodao tuženiku nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], oznake zemljišta kuća broj 28, zgrada i dvorište ulica Mirna, površine 130 m2, pobliže opisana u izreci presude, te garažu na adresi u [adresa] za ukupnu cijenu od 570.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan plaćanja, zahtjev da se naloži zemljišno knjižnom sudu da po pravomoćnosti presude izvrši brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13. studenog 2012. i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora tako da se briše pravo vlasništva tuženika na navedenim nekretninama, zatim zahtjev za isplatu naknade na ime koristi koju je tuženik imao od nekretnina, u neodređenom iznosu, koji bude utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio i zaključio:

-da su stranke, tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac 13. prosinca 2021. zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine u naravi kuća broj 28, zgrada i dvorište u ulici Mirna u Zagrebu, da je čl. 2. ugovora regulirana kupoprodajna cijena te navedeno da ugovorne strane sporazumno utvrđuju kupoprodajnu cijenu nekretnine iz čl. 1. u iznosu od 450.000,00 eur u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan plaćanja, da je kupac danom potpisa ugovora podmirio prodavatelju kupoprodajnu cijenu na način da je kupio odnosno preuzeo vlasništvo nekretnina iz čl. 1. ovog ugovora zajedno sa svim dugovima odnosno uknjiženim teretima, dakle upisanim založnim pravima opisanim u čl. 4. ugovora, te da prodavatelj izjavljuje da prema kupcu nema više nikakvih potraživanja s osnova predmetne kupoprodaje, da su čl. 3. ugovora regulirana jamstva prodavatelja, da je predmetna nekretnina isključivo njegovo vlasništvo, odnosno da ista ne predstavlja bračnu stečevinu te da se prodavatelj obvezuje isključivo o svom trošku ishoditi uporabnu dozvolu u roku od 90 dana od dana zaključenja ugovora te u istom roku o svom trošku izvršiti upis brisanja zabilježbe broj Z-38207/06 da za kuću i zgradu nije priložena uporabna dozvola sukladno čl. 141. Zakona o gradnji te ujedno ishoditi i upisati u zemljišnim knjigama pozitivnu zabilježbu, da je za predmetnu nekretninu priložena uporabna dozvola, da su čl. 4. ugovora regulirani tereti na nekretnini i to upisana založna prava-hipoteke založnih vjerovnika Hypo Alpe Adria bank d.d. u iznosu od 150.000,00 eur u protuvrijednosti kuna, zatim u korist istog založnog vjerovnika pravo zaloga u iznosu od 300.000,00 eur, te založnog vjerovnika SE i založnog vjerovnika FE u iznosu od 65.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, uz naznaku da kupac zajedno sa vlasništvom nekretnine iz čl. 1. ugovora u cijelosti preuzima sve terete(založna prava-hipoteke) uknjižene na predmetnoj nekretnini, da je čl. 5. ugovora prodavatelj(tužitelj) izdao tabularnu ispravu tuženiku za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, da je čl. 6. ugovora regulirano da u posjed nekretnine kupac (tuženik) stupa odmah,

-da su stranke istoga dana, nakon zaključenja citiranog ugovora u kupoprodaji nekretnine zaključile i Sorazumno utanačenje kojim su u čl. 2. sporazumno utvrdile da prodavatelj prodaje kupcu a da kupac kupuje osim nekretnina opisanih u čl. 1. Sporazuma i garažu površine 75m2 u [adresa]., da ugovorne strane konstatiraju i ugovaraju da je ukupna cijena za nekretnine iz čl. 1. i garažu 570.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti, da je kupac prodavatelju danom zaključenja Sporazumnog utanačenja isplatio 450.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama dok da će za garažu zaključiti zaseban ugovor o kupoprodaji najkasnije do 1. lipnja 2013. kada će kupac isplatiti prodavatelju 120.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama; da su obje stranke Ugovor i Sporazumno utanačenje potpisale, s time da je potpis kupca ČE na ugovoru ovjeren po javnom bilježniku pod brojem OV-12947/12 dana 13. studenog 2012., dok ovjera potpisa tuženika kao kupca na Sporazumnom utanačenju nije izvršena,

-da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da do dana pisanja tužbe(25. srpnja 2019.) tuženik nije postupio po ugovornim obvezama odnosno tužitelju kao prodavatelju isplatio razliku između ukupno ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 570.000,00 eur i iznosa plaćenih kredita uz daljnji navod da je radi toga tužitelj pred prvostupanjskim sudom protiv tuženika podnio tužbu koji postupak se vodi pod brojem P-6994/2016 radi ispunjenja ugovora a da bi prema provedenom financijskom vještačenju iz tog postupka proizlazilo da mu tuženik na ime ukupne kupoprodajne cijene duguje iznos od 151.865,79 eur,

-da tužitelj zahtjev iz točke I/1 izreke temelji na odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO),

-da je tuženik u cijelosti u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbene zahtjeve, u bitnom uz navode da je svoju ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene sukladno zaključenom ugovoru u iznosu od 450.000,00 eur izvršio, na način reguliran ugovorom, dok da u odnosu na Sporazumno utanačenje navodi da tužitelj u trenutku pisanja Sporazumnog utanačenja nije raspolagao valjanim zemljišnoknjižnim izvatkom za tu nekretninu(garažu), da tužitelj niti do dana 1. lipnja 2013., kada je trebao biti sklopljen ugovor o kupoprodaji za garažu, zemljišnoknjižni izvadak nije prezentirao, da upravo tužitelj, svoje ugovorne obveze iz Sporazumnog utanačenja nije izvršio, slijedom čega da je svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji u odnosu na predmetnu nekretninu(kuću s dvorištem) u cijelosti izvršio na način kako je to i u ugovoru regulirano, dok da kupoprodajni ugovor za garažu, čija je cijena trebala biti daljnjih 120.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama, krivnjom tužitelja nikada nije sklopljen, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora i Sporazumnog utanačenja,

-da iz spisu priloženih izvadaka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu(kuću broj 28, u ulici Mirna, zgradu i dvorište kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) proizlazi da su svi upisani tereti i založna prava brisani slijedom čega je zaključio da su točni navodi tuženika da je svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene u skladu s ugovorom o kupoprodaji, čl. 2. tog ugovora u cijelosti izvršio.

13. Na temelju naprijed navedenih činjenica te ocjenom stranačkih iskaza tužitelja i tuženika, te iskaza svjedoka ZE, pri čemu je utvrdio da je svjedok ZE u bitnome iskazao da je svjedok bio zamoljen od jednog od vjerovnika tužitelja da sastavi predmetni kupoprodajni ugovor, da su tužitelj i tuženik došli s ugovorenom cijenom, da je napravio nacrt ugovora, da je tužitelj rekao da postoji još jedan objekt koji pripada kući te da su stranke predlagale da napravi još jedan ugovor, da nije bilo podataka odnosno z.k. izvatka vezano uz taj objekt a kako da su stranke inzistirale napisao je Sporazumno utanačenje sa intencijom da se zaključi ugovor u određenom roku pri čemu svjedok nema saznanja je li Sporazumno utanačenje potpisano u njegovom uredu od strane stranaka kao što mu nije poznato kolika je cijena nekretnine i garaže.

14. Sud je ocijenio kao vjerodostojan iskaz tuženika da je između stranaka ugovorena kupoprodajna cijena predmetnih nekretnina iz čl. 1. Ugovor o kupoprodaji u iznosu od 450.000,00 eur, da je tuženik prema vjerovnicima tužitelja isplatio sve iznose po založnim pravima-hipotekama, da su hipoteke brisane u zemljišnoj knjizi te da se tuženik uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina dok je u odnosu na Sporazumno utanačenje i u odnosu na pitanje što je bila prava volja stranaka za utanačenje u čl. 2. istoga iznosa od 570.000,00 eur, također poklonio vjeru stranačkom iskazu tuženika te iskazu svjedoka ZE u dijelu kako do dana pisanja sporazuma a i nakon toga nije bila izvršena identifikacija predmetne garaže, da se daljnji iznos između cijene navedene u kupoprodajnom ugovoru od 450.000,00 eur i Sporazumnom utanačenju u iznosu od 120.000,00 eur odnosi na cijenu garaže zaključujući kako tužitelj nije dokazao da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu do 570.000,00 eur, da je tuženik svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene za nekretnine iz toč. 1. ugovora u cijelosti ispunio dok da se iznos od daljnjih 120.000,00 eur očito odnosio na garažu za koju do 1. lipnja 2013. sukladno Sporazumu o utanačenju nije sklopljen kupoprodajni ugovor iz razloga što tužitelj tuženiku nije dostavio zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu, slijedom čega je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora i Sporazumnog utanačenja zbog neispunjenja obveze od strane tuženika u smislu odredbe čl. 360. ZOO, zbog čega je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su predmetni ugovor i Sporazumno utanačenje raskinuti, odbio kao neosnovan a posljedično tome i preostale zahtjeve tužitelja dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

15. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj sud, a isto tako pravilni su i zaključci prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

17. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj u žalbi ukazuje jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koje su rezultat pravilne ocijene izvedenih dokaza, odnosno dokumentacije u spisu u koju je sud izvršio uvid, kao i pravilne ocijene iskaza stranaka i saslušanog svjedoka u odnosu na sporna činjenična pitanja, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava koje žalbene navode tužitelj obrazlaže u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje da je sud suprotno dokaznom rješenju donijetom na pripremnom ročištu, a prema kojem je prihvatio sve dokazne prijedloge stranaka, protivno takvoj odluci u daljnjem tijeku postupka odustao od izvođenja dokaza uvidom u spis istog suda broj P-6994/2016 i u tom spisu priloženi nalaz vještaka financijske struke iz kojeg da proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju preostali iznos kupoprodajne cijene od 151.865,79 eur, zatim da je sud neosnovano odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke, uz daljnji navod da je sud ove dokaze izveo da bi zaključio kako tužitelj osnovano tvrdi da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene, zbog čega da je ostvario pravo tražiti raskid predmetnog ugovora i Sporazumnom utanačenja u smislu odredbe čl. 360. ZOO.

19. Točne su žalbene tvrdnje da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu 10. studenog 2021. odlučio da se imaju provesti dokazi predloženi od strane punomoćnika stranaka. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je sud u dokaznom postupku izvršio uvid u sve isprave koje su punomoćnici stranaka priložili u spis, među kojima, osobito u izvatke iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine iz toč. 1. ugovora proveo je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika te svjedoka ZE, te je sud očito imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, u takvim okolnostima na ročištu od 30. ožujka 2022. na kojim je glavna rasprava zaključena pravilno postupio kada je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje financijskog i građevinskog vještačenja, jer i prema shvaćanju ovog suda a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, izvođenje ovih dokaza nije bilo potrebno za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu, pa slijedom toga žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ostvaren.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio uvidom u predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine, čl. 2. tog ugovora, kao i pravilnom ocjenom stranačkog iskaza tuženika kojem je opravdano poklonio vjeru kao vjerodostojnom, jer je u skladu s citiranom ugovornom odredbom, a iz koje proizlaze da ugovorne strane sporazumno utvrđuju kupoprodajnu cijenu nekretnine iz čl. 1. ugovora(kuća sa zemljištem) u iznosu od 450.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama uz daljnju konstataciju da je kupac (tuženik) danom potpisa ugovora podmirio prodavatelju (tužitelju) kupoprodajnu cijenu na način da je kupio odnosno preuzeo vlasništvo nekretnina iz čl. 1. zajedno sa svim dugovima odnosno uknjiženim teretima odnosno upisanim založnim pravima opisanim u čl. 4. ugovora, uz daljnju konstataciju da tužitelj kao prodavatelj prema kupcu(tuženiku) nema više nikakvih potraživanja s osnova predmetne kupoprodaje.

21. U članku 4. predmetnog ugovora navedeni su tereti-založna prava-hipoteke koji terete predmetnu nekretninu, pri čemu je sud pravilno u spisu priloženi izvadak iz zemljišne knjige utvrdio da su svi tereti na toj nekretnini brisani. Do brisanja tereta upisanih na nekretnini dolazi na temelju brisovnog očitovanja, založnog vjerovnika, iz čega jasno proizlazi da je tuženik sve dugove tužitelja prema njegovim hipotekarnim i založnim vjerovnicima podmirio, što je konstatirano i u samome ugovoru, jer u protivnom, do brisanja tereta ne bi došlo.

22. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tuženik je u dovoljnoj mjeri dokazao da je svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene iz predmetnog ugovora o kupoprodaji u cijelosti ispunio.

23. U odnosu na Sporazumno utanačenje prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom stranačkog iskaza tuženika te saslušanog svjedoka utvrdio da u času sklapanja ove isprave tužitelj, kao prodavatelj garaže nije raspolagao zemljišno knjižnim izvatkom za tu nekretninu, da je tužitelj preuzeo obvezu dati tuženiku na uvid valjani zemljišno knjižni izvadak, da tužitelj to nije učinio niti do 1. lipnja 2013., kada je prema sporazumnom utanačenju trebao biti zaključen kupoprodajni ugovor u odnosu na garažu, iz kojih činjenica, suprotno žalbenim navodima tužitelja proizlazi da tužitelj kao prodavatelj garaže nije ispunio svoju ugovornu obvezu dati tuženiku na uvid valjani zemljišnoknjižni izvadak o vlasništvu garaže zbog čega ugovor o kupoprodaji garaže nije niti zaključen, pa u takvim okolnostima tužitelj ne može tražiti raskid niti predmetnog Sporazumnog utanačenja.

24. Slijedom navedenih činjenica proizlazi da je ukupna kupoprodajna cijena za nekretnine iz točke 1. ugovora bila 450.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama, a tuženik je, sukladno čl. 2. kupoprodajnog ugovora ispunio na način da je založnim vjerovnicima tužitelja platio sva njihova potraživanja po osnovu upisanih založnih prava koja su imali prema tužitelju, slijedom čega je tuženik svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti i ispunio.

25. Stoga, te suprotno žalbenim navodima tužitelja kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu iz čl. 1. ugovora iznosila je 450.000,00 eur, iznos od 120.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama odnosio se na cijenu garaže, međutim, kako do realizacije Sporazumnog utanačenja nije došlo upravo krivnjom tužitelja, uslijed neispunjenja njegovih ugovornih obveza kao prodavatelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine iz točke 1. ugovora nije iznosila 570.000,00 eur, već rečenih 450.000,00 eur.

26. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se nisu ostvarile pretpostavke propisane odredbom čl. 360. ZOO za raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji i Sporazumnog utanačenja.

27. Citirana zakonska odredba regulira da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

28. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi i pod pretpostavkom da tuženik, kao kupac nije ispunio svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene, što nije utvrđeno, tužitelj bi imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor, što znači da jedno i drugo pravo tužitelju ne pripada. S obzirom na to, te kad se uzme u obzir da tužitelj u parničnom postupku pod brojem P-6994/2016 protiv tuženika traži ispunjenje ugovorne obveze, tužitelj, ne bi imao pravo tražiti raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji, jer se ne radi o pravima koja se kumuliraju već, tužitelj u ovom slučaju ima pravo izbora tražiti ili jedno ili drugo.

29. Stoga, pored razloga zbog kojih je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za raskid predmetnog ugovora i Sporazumnog utanačenja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj sud, neosnovanost tužbenog zahtjeva, pored tih, proizlazi i zbog okolnosti da tužitelj ne može istovremeno tražiti i ispunjenje ugovora i raskid ugovora jer se radi o međusobno suprotnim pravima.

30. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odbio kao neosnovane navedene dokazne prijedloge tužitelja, pri čemu je, sud na temelju priloženih izvadaka iz zemljišne knjige te pravilnom ocjenom stranačkog iskaza tuženika te uvidom u citirani ugovor o kupoprodaji utvrdio da je tuženik svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene iz predmetnog ugovora u cijelosti izvršio, dok nije imao obvezu isplatiti tužitelju daljnji iznos kupoprodajne cijene od 120.000,00 eur za garažu, budući da je do nesklapnja ugovora o kupoprodaji za garažu došlo zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja, a ne tuženika.

31. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su predmetni ugovor o kupoprodaji i sporazumno utanačenje raskinuti pravilno odbijen kao neosnovan, a posljedično tome i daljnji zahtjevi tužitelja za brisanje zemljišno-knjižnog stanja i uspostavu ranijeg kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora o kupoprodaji na predmetnoj nekretnini, kao i zahtjev za isplatu naknade za korištenje te nekretnine, jer je tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine na temelju valjane pravne osnove i upisa svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

32. Zbog toga, žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu osnovani.

33. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja u odnosu na dosuđujući dio odluke o naknadi parničnog troška u primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

34. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na odbijajući dio odluke o naknadi parničnog troška. Tuženik osnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao mu za pristup i zastupanje na ročištu od 10. studenog 2021. nagradu primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) koja je u to vrijeme bila u primjeni u iznosu od 21.400,00 kn (2 140 bodova), jer tuženiku pripada nagrada za pristup na to ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u punom iznosu primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife što znači daljnji iznos od 21.400,00 kn.

35. Tuženik je također u pravu kada ističe da je sud neosnovano odbio njegov zahtjev za sastav podneska od 3. siječnja 2020., jer se radi o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife tuženiku treba priznati nagradu za sastav tog podneska u iznosu od 42.800,00 kn.

36. Prvostupanjski sud je naknadu parničnog troška tuženiku za sastav ostalih podnesaka pravilno odbio kao neosnovan, jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, jer se tuženik u odgovoru na tužbu i rečenim podneskom od 3. siječnja 2020. u cijelosti i u potpunosti očitovao u odnosu na sve tužiteljeve navode iz tužbe i predmet spora.

37. Slijedom navedenog, djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika, istome je trebalo dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 64.200,00 kn/8.520,80 eur sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je žalbu tuženika u odnosu na preostali odbijajući dio odluke o naknadi parničnog troška za iznos od 46.600,00 kn/6.184,88 eur pravilno odbijen kao neosnovan.

38. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, istome je trebalo priznati razmjerni dio žalbenog troška primjenom Tbr. 10. toč. 5. u vezi Tbr. 10. toč. 1. Tarife, dakle u visini 50% nagrade jer se odluka o naknadi parničnog troška ima smatrati rješenjem i to prema visini dosuđenog daljnjeg parničnog troška (64.200,00 kn), u iznosu od 100 bodova, pa 50% nagrade iznosi 500,00 kn/66,36 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška protiv presude trebalo odbiti kao neosnovan.

39. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio njegov prijedlog za ispravak citirane prvostupanjske presude na način da se iza točke I/1. izreke i riječi "plaćanja" briše znak navodnika. Ovo iz razloga, jer kako je izreka presude sastavljena, može se opravdano zaključiti da je prvostupanjski sud izrekom presude odbio samo zahtjev tužitelja iz točke I/1. izreke (za raskid predmetnih ugovora), dok da je ostale zahtjeve za brisanje zemljišno- knjižnog upisa i za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine prihvatio kao osnovane. Iako iz obrazloženja presude proizlazi da je sud tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan, te budući da samo izreka presuda stječe svojstvo pravomoćnosti, trebalo je pravilnom primjenom materijalnog prava u primjeni odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a prijedlog tuženika za ispravak presude na navedeni način prihvatiti kao osnovan pa je stoga prvostupanjsko rješenje u tom dijelu o preinačeno primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

40. Tuženiku je dosuđen trošak žalbe protiv pobijanog rješenja u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eur.

41. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

42. Zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, dok tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić