REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-42/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Dragičeviću odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi radi utvrđivanja prava vlasništva nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3.listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno uz opunomoćenika Ivana Dragičevića odvjetnika u Požegi i zamjenice općinske državne odvjetnice u Požegi Tatjane Jurčević dana 16.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem i dosjelošću temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak Đurina njiva, površine 1137 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini na svoje ime besteretno i u cijelosti, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tužene, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 874,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Dana 27.veljače 2025. tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je je stvarna, izvanknjižna vlasnica i posjednica nekretnine, u naravi poljoprivredno zemljište, voćnjak i vikendica k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak Đurina njiva, površine 1137 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenu nekretninu tužiteljica je naslijedila od svoga pokojnog supruga ČC, koji je istu mirno i nesmetano uživao dugi niz godina, preko 40, a istu je također mirno i nesmetano uživao i njegov otac VC prije njega i to dugi niz godina.

1.1. Na predmetnoj zemljišnoj čestici, dakle dugogodišnjoj obiteljskoj čestici, tužiteljičin pokojni suprug ČC je prije Domovinskog rata sagradio i uredio vikendicu, koju je mirno uživao i koristio zajedno sa tužiteljicom, a koju je tužiteljica, nakon smrti supruga 2021. g., nastavila i nadalje mirno i nesmetano koristiti i uživati, sve do današnjeg dana.

1.2.U zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] , u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao formalni vlasnik sada je upisana Republika Hrvatska, kao pravna sljednica nekadašnjeg društvenog vlasništva, a isto stanje je prepisano i u posjedovni list 201 k. o. [katastarska općina] kod Područnog ureda za katastar Požega.

1.3.Dana 13.kolovoza 2024. tužiteljica se obratila općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Podneskom od 4.listopada 2024. odbijena je tužiteljica s zahtjevom da se imenovana upiše kao vlasnik sporne nekretnine.

1.4. Kako je tužiteljica vlasništvo utužene nekretnine stekla nasljeđivanjem, kao jedina zakonska nasljednica iza pokojnog supruga ČC, koji je vikendicu izgradio i istu mirno uživao dulje od 40 godina, a s obzirom na činjenicu da je isti bio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu iste neprekidno preko 40, godina, to je vlasništvo te nekretnine tužiteljica stekla i temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle dosjelošću, u koji rok se uračunava i mirni posjed te uživanje iste od strane njezinog prednika, tj. pokojnog supruga ČC.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da nisu točni navodi iz tužbe da je tužiteljica putem svojih pravnih prednika u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Naime, predmetna nekretnina upisana je kao posjed i vlasništvo Republike Hrvatske. Iz rješenja o nasljeđivanju, koje je uz tužbu priloženo, nije vidljivo da je predmetna nekretnina bila predmet ostavinske rasprave iza pokojnog supruga tužiteljice. Isto tako iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 16. kolovoza 2024. proizlazi da je predmetna nekretnina od 1990., rješenjem o tehničkoj komasaciji, upisana kao posjed Općine Slavonska Požega, a iz povijesnog zk. izvatka proizlazi da je ista bila upisana kao društveno vlasništvo, kasnije kao vlasništvo Republike Hrvatske temeljem odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

2.1. Dakle, predmetna nekretnina, prema priloženoj dokumentaciji, nikada nije bila u posjedu ili vlasništvu fizičkih osoba te se Republika Hrvatska protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.2. Kako tužiteljica nije dokazala način stjecanja vlasništva na nekretnini, Republika Hrvatska predlaže sudu u cijelosti tužiteljicu odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige, vjenčani list, rješenje o nasljeđivanju, izvod iz katastarskog plana, dopis općinskog državnog odvjetništva kojim je odbijena tužiteljica s zahtjevom da se imenovana upiše kao vlasnica sporne nekretnine, sud je obavio očevid na licu mjesta, saslušao tužiteljicu, svjedoke UC, BC i MC i ostale podneske i priloge koje se nalaze u spisu.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije sporno da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Požegi, Zemljišnoknjižni odjel Požega u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana nekretnina kčbr. [katastarska čestica] pašnjak Đurina njiva, površine 1137 m2 kao vlasništvo Republike Hrvatske.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak Đurina njiva, površine 1137 m2 upisano kao vlasništvo Republike Hrvatske.

7.Uvidom u vjenčani list Matičnog ureda Pleternica od 7.kolovoza 2024. utvrđeno je da su ČC i LC sklopili brak 26.lipnja 2014., a da je brak prestao smrću bračnog druga ČC **.**.2021. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nike Bagarića, poslovni broj O-251/21 od 28.travnja 2024. zakonska nasljednica iza umrlog ČC proglašena je LC.

8. Očevidom na licu mjesta koje je obavio sud 26.rujna 2025. utvrđeno je da predmetna nekretnina u naravi predstavlja vikend kuću, nadstrešnicu i voćnjak koja je po ocjeni suda vikend kuća građena 80-tih godina prošlog stoljeća..

9. Saslušani kao svjedoci UC i BC iskazali su da su pomagali oko izgradnje vikend kuće pokojnom ČC i sadnji voćnjaka 80-tih godina prošlog stoljeća. Dok nije bila izgrađena vikend kuća, nekretnina je bila osim ČC u posjedu njegove obitelji, dakle duži niz godina. Svjedoci su iskazali da im nije poznato da li je pokojnog ČC netko smetao u posjedu .Kada se LC udala za ČC zajedno s njim se brinula o nekretnini. MC naveo je da se u [adresa] doselio 1997. godine i da je pokojnom ČC pomagao u radovima oko nekretnine i da istog nitko nije smetao u posjedu iste. LC na glavnoj raspravi navela je da je zajedno s pokojnim suprugom brinula oko nekretnine na način da se brinula za vikend kuću i da je obavljala poslove vezano za voćnjak. Mislila je da je to vlasništvo njenog supruga jer ih nitko nije smetao u posjedovanju niti polagao pravo vlasništva na nekretnini.

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka Sud je utvrdio da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju obzirom je u zemljišnim knjigama upisana Republika Hrvatska kao vlasnik nekretnine koja nije bila stvarni vlasnik niti posjednik nekretnine. Iz provedenih dokaza proizlazi da su stvarni vlasnici nekretnine bili prednici tužiteljice, prvo njezin suprug za kojeg se udala 2014. godine koja je prije braka živjela s njim u izvanbračnoj zajednici, a prije njega njegova obitelj. Stoga, tužiteljica neometano i samostalno posjeduju predmetnu nekretninu zajedno sa svojim pravnim prednicima više od četrdeset godina.

11. Treba napomenuti da se temeljem čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 52/14, 81/15 i 94/17 - u daljem tekstu ZV) posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu u trenutku kada se ispune pretpostavke određene zakonom. Za izvanrednu dosjelost dakle, traži se da je posjed barem pošten, a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

12. Dosjelost (usurcapio) je originaran osnov stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari, njegovim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a da bi se steklo pravo vlasništva dosjelošću potrebno je da tužitelj dokaže potrebne pretpostavke, u konkretnom slučaju za izvanrednu dosjelost.

13. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjeni već u vrijeme podnošenja tužbe.

14. Sukladno ZV-u propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću tih stvari tek pošto je njegov barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanoga u čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a.

15. Sve kada bi se uzelo da tužiteljev posjed nije bio kvalificiran, i tada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da je predmetna nekretnina u samostalnom, poštenom tužiteljevom posjedu više od 40 godina. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da u konkretnom slučaju tuženik uopće ni ne tvrdi niti dokazuje da bi posjed tužitelja bio nepošten, a da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik u smislu navedenih odredbi, jer je držao da je stvar koju posjeduje njegova, po ocjeni suda tužitelj je s obzirom na protek vremena više od 40 godina, stekao pravo vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Prema odredbi čl. 159. st. 3. istog zakonskog propisa samostalni posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a kako je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika Republike Hrvatske vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj nekretnini iznosi 40 godina. U odnosu na vremenski tijek trajanja posjeda od strane tužiteljice na predmetnoj nekretnini ovaj sud prihvaća utvrđenje da je tužiteljica putem svojih prednika u posjedu te nekretnine više od 40 godina. a proizlazi da je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini bio pošten i da ga u tom posjedu nitko nije smetao niti je polagao pravo vlasništva sporne nekretnine. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno. Iz takve odredbe jasno proizlazi da nepoštenje posjeda treba dokazati tuženik, a u ovom predmetu tuženik na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze niti iznosio bilo kakve odlučne činjenice zbog čega sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na tu nekretninu bio u poštenom posjedu više od 40 godina i da je u vrijeme podnošenja tužbe tj. 27.veljače 2025. već istekao rok od 40 godina poštenog posjeda za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

16. Prema pravnom shvaćanju zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održane 14. veljače 2019. (broj Su-IV- 56/19-2) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Na strani tužitelja ispunjene su sve pretpostavke opisane u pravnom shvaćanju.

17. Odredbom čl. 388. st. 4 ZVDSP-a propisano je da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

17.1. Shvaćanje ESLJP izraženo u odluci „Trgo protiv Hrvatske“ odnosi se na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, (odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine 137/99)).

17.2. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

17.3. U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinuta.

17.4. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

17.5. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. veljače 2019. (Su-IV-56/19-2) prihvaćeno je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

17.6. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

18. Saslušani svjedoci, čije iskaze sud prihvaća u cijelosti kao uvjerljive i logične, ukazali su sudu, da se tužiteljica ponašala kao vlasnik sporne nekretnine i u samostalnom posjedu iste zasigurno posljednjih 20 godina zajedno s ČC, a prije toga u posjedu iste bio je ĐC zajedno s svojom obitelji tj. s ocem VC, dakle više od 40 godina.

19. Slijedom navedenog , a kako Sud cijeni da je za tužiteljicu konačno došlo vrijeme da činjenično stanje pretvori u pravno stanje, a kako ista nema druge mogućnosti da uskladi raskorak između stvarnog i pravnog stanja i ima pravni interes za pokretanje ovoga postupka, Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i temeljem cit. zakonskih odredbi presudio kao u izreci.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i članka 155. st.1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22-dalje Tarifa). Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora koja iznosi 3.000,00 EUR.

21.Tužitelju je priznat parnični trošak zastupanja i to sastav tužbe u parničnom postupku ( Tbr. 7 st.toč.1 Tarife ) u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 16.svibnja 2025. ( Tbr.8 toč.1 Tarife ) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na pripremnom ročištu dana 28.kolovoza 2025. ( Tbr.9 toč.2 Tarife ) u iznosu od 100,00 EUR, zastupanje na glavnoj raspravi dana 3.listopada 2025. ( Tbr.9 toč.1 Tarife ) u iznosu od 200,00 EUR, dolazak na objavu presude ( Tbr. Toč.3 Tarife ) u iznosu od 100, 00 EUR i uplaćeni predujam za očevidu u iznosu od 74,48 EUR. Sveukupni troškovi koji su priznati tužiteljici iznose 874,48 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

Požega, 16.listopada 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Dragičević, Požega

2. Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Požega