Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-1117/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda, Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja, 16. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 518-50-2023891, zaključen dana 02. listopada 2003. godine između tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, te ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 356,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 16. listopada 2025., pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi primljenoj kod ovoga suda dana 21. kolovoza 2025. navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditorom, dana 02. listopada 2003. godine sklopio ugovor o kreditu, broj: 518-50-2023891, u iznosu od 15.375,00 CHF, s rokom otplate od 60 mjeseci.
2. Gore navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3 ugovorena je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i to u iznosu jednokratno 2,50 % od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
3. Tuženik je prilikom isplate kredita naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita.
4. O ugovornoj odredbi za „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, nego je ta odredba uglavljena u unaprijed formuliranom tipskom ugovoru.
5. Ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila je unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, nije ugovorena u dobroj vjeri, te je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i to neovisno o visini iznosa naknade.
6. Tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i pruženih usluga, u smislu da nije bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita.
7. S obzirom da se radi o ugovornoj odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditu, koji je tipski i unaprijed priređen od strane tuženika, te o kojoj ugovornoj odredbi se nije pregovoralo, ista je nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.
8. S obzirom da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uglavio nepoštenu odredbu o ulaznoj naknadi, tuženik je nepošten stjecatelj te sukladno čl. 1115. ZOO-a predmetnu naknadu mora vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
9. O ništetnosti ulazne naknade izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. godine na način da je odbio reviziju banke i potvrdio zaključak nižestupanjskog suda da je sporna odredba o „ulaznoj naknadi“ nepoštena i time ništetna.
10. Tuženiku je tužba poslana dana 22. kolovoza 2025. uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik je tužbu zaprimio dana 29. kolovoza 2025. godine (list spisa 23).
11. Kako u dodijeljenom roku tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen iz opravdanih razloga da podnese odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz članka 3. stavak 3. ZPP-a, to je primjenom odredbe čl. 331. b ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.
12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, PDV od 25% na odvjetničke usluge u iznosu od 50,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, što sveukupno čini iznos parničnog troška u iznosu od 356,18 eura.
Osijek, 16. listopada 2025.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda, Nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1.punomoćniku tužitelja
2. tuženiku
