REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb Broj: Ppž-8173/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZU, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 12. srpnja 2024., broj: Pp-418/2023, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni tako da se okrivljenom ZU za prekršaj činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 199. stavka 6. ZSPC-a, na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II U ostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku okrivljeni ZU proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci u točki I. pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 6. ZSPC-a za koji mu je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 60,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Protiv okrivljenika je nadalje istom presudom, a na temelju članka 161. stavka 5. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ), odbijena optužba za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a.
1.2. Istom presudom naloženo je okrivljeniku uplatiti troškove postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Ston, je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, te navodi da je prvostupanjski sud pogriješio kad je okrivljeniku za terećeni prekršaj izrekao suviše ublaženu novčanu kaznu te mu za isti nije izrekao zaštitnu mjeru.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koji se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. No, razmatrajući navode žalbe tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešnu odluku o novčanoj kazni odnosno neosnovano izrekao ublaženu novčanu kaznu okrivljeniku.
6. U pravu je tužitelj kada u žalbi upire da je okrivljeniku za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 6. ZSPC-a trebala biti izrečena puno viša novčana kazna, odnosno novčana kazna najmanje u iznosu kojeg zakon propisuje kao minimalan za to djelo prekršaja. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za taj prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu u iznosu od 60,00 eura pogrešno cijeneći olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Sud je takvu odluku obrazložio time da je kao olakotnu okolnost cijenio priznanje prekršaja i okrivljenikovo kajanje za isti, dok otegotnih okolnosti nije našao.
6.1. Valja naglasiti da se priznanje prekršaja i kajanje za isti, posebice kod težih prekršajnih djela – kao što je upravljanje vozilima u prometu na cesti pod utjecajem alkohola u organizmu, ne može smatrati naročito olakotnom okolnošću. Odredba članka 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog Suda, u postupanju okrivljenika ne nalazi naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale ovako ublaženu novčanu kaznu.
6.2. S obzirom da zakon za ovaj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 390,00 do 920,00 eura, razvidno je da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao suviše ublaženu novčanu kaznu bez konkretnih utvrđenih naročito olakotnih okolnosti stoga je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja u tom dijelu i okrivljeniku izreći novčanu kaznu u minimalnom iznosu za taj prekršaj od 390,00 eura, a koja mjera kazne je primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.
7. Razmatrajući navode žalbe tužitelja o zaštitnoj mjeri, ovaj je Sud utvrdio da je u konkretnom slučaju opravdana odluka prvostupanjskog suda koji okrivljeniku za počinjeni prekršaj nije izrekao zaštitnu mjeru. Naime, ovaj je Sud stava da će se novčanom kaznom u zakonskom minimumu ostvariti svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika, da nije utvrđeno da bi postojala opasnost da će okrivljenik nastaviti činiti iste ili slične prekršaje u prometu te iz njegova ponašanja ne proizlaze naznake postojanja takve opasnosti, odnosno smatra da je i novčana kazna dostatna kako bi se okrivljenika u budućnosti odvratilo od ponavljanja djela, zbog čega je odbio žalbu u ovom dijelu.
8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
