Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3280/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženika ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv- 207/2021-8 od 8. travnja 2022., dana 16. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv-207/2021-8 od 8. travnja 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021. za iznos od 1.506,00 kn/199,89 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2021. pa do isplate te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 928,30kn/123,21eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 93,75 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021., a kojim je naloženo tuženiku ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, isplati iznos od 3.670,61 kn (slovima: tri tisuće šest stotina sedamdeset kuna i šezdeset jednu lipu) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: - na iznos od 161,01 kn od 17. rujna 2020., - na iznos od 159,00 kn od 17. listopada 2020., - na iznos od 159,08 kn od 17. studenog 2020., - na iznos od 159,00 kn od 17. prosinca 2020., - na iznos od 159,00 kn od 19. siječnja 2021., - na iznos od 1.506,00 kn od 17. ožujka 2021., - na iznos od 1.367,52 kn od 7. travnja 2021., sve to do isplate, to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Eos Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, na ime troškova postupka naknadi iznos od 2.262,50 kn (slovima: dvije tisuće dvije stotine šezdeset dvije kune i pedeset lipa) u roku od 8 dana, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od dana presuđenja tj. od 8. travnja 2022. i to po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena; dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 37,50 kn (slovima: trideset sedam kuna i pedeset lipa) tužitelj odbija".

2. Protiv navedene presude pod stavkom I izreke i dosuđujućeg dijela odluke o trošku pod stavkom II izreke žalbu je podnio tuženik, a iz sadržaja žalbe proizlazi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže žalbu usvojiti.

3. U povodu žalbe tuženika presudom ovog suda posl. broj Gž-1983/2022-2 od 27. prosinca 2023. odlučeno je:

"I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Povrv- 207/2021-8 od 8. travnja 2022. pod stavkom I izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021., a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.164,61 kn /287,30 eur sa zatraženom zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 161,01 kn/21.37 eur od 17. rujna 2020.,

- na iznos od 159,00 kn/21,10 eur od 17. listopada 2020.,

- na iznos od 159,08 kn/ 21,11 eur od 17. studenog 2020.,

- na iznos od 159,00 kn/21,10 eur od 17. prosinca 2020.,

- na iznos od 159,00 kn/21,10 eur od 19. siječnja 2021.,

- na iznos od 1.367,52 kn/181,50 eur od 7. travnja 2021., pa do isplate, te u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.334,20kn/177,08 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi za iznos od 1.506,00 kn/199,89 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2021. pa do isplate,

- pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 928,30kn/123,21eur sa zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022.. pa do isplate i za navedeno sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-755/2021, od 16. lipnja 2021.u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.506,00 kn/199,89 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2021. pa do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 928,30kn/123,21eur sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate kao neosnovan".

4. Rješenjem Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-454/2025-2 od 14. svibnja 2025. prihvaćena je revizija tužitelja i odlučeno je:

" I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1983/2022-2 od 27. prosinca 2023. u toč. II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku".

5. U to odluci Vijeće revizijskog suda smatra da je ovaj sud pogrešno ocijenio da je pravni temelj zahtjeva tužitelja naknada štete jer iz činjeničnih navoda tužbe i navoda iznesenih tijekom postupka proizlazi da tužitelj potražuje isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora koja naknada kao i pretpostavke za njenu isplatu je ugovorena čl. 18. Općih uvjeta i da je stoga u pobijanoj presudi zbog pogrešnog pravnog pristupa, iako je proveo test proporcionalnosti, ali samo djelomično, propustio ocijeniti koje pogodnosti odnosno popuste je ostvario tuženik sklapanjem Ugovora (jer je prihvatio ugovorni uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa) i je li doista prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema shvaćanju toga suda, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, između ostalog, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga, što ovaj sud nije smatrao relevantnim. Nadalje, uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom bi li neprihvaćanje te odredbe od strane potrošača, isti bio ograničen u ostvarivanju svog prava, samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade (tako i u Rev-765/2024-2 od 2. srpnja 2024., Rev-1337/2024-2 od 12. studenog 2024.). Stoga odgovor na naznačeno pitanje ovisi o tome je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošač ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora o pretplatničkom odnosu u iznosu od 1.506,00 kn/199.89 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

8. S obzirom da vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužitelja iznosi 3.670,61 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP- a, to se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354.st.2.t.3 tog zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

9.1. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja da je u ovom postupku među strankama nesporno da je pretplatnički odnos između tuženika i prethodnog vjerovnika zasnovan ugovorom o mobilnim uslugama (dalje: Ugovor), uz obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca, te da je zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza došlo do raskida pretplatničkog odnosa u mjesecu veljači 2021., dakle prije isteka ugovorenog razdoblja obveznog trajanja ugovora, zbog čega tužitelj sukladno odredbi čl. 18. Općih uvjeta poslovanja prethodnog vjerovnika zahtjeva da mu tuženik plati odgovarajuću naknadu i to onu koja je povoljnija za tuženika kao pretplatnika u iznosu od 1.506,00 kn, a koji predstavlja ukupnu pogodnost koju je tuženik ostvario od prethodnog vjerovnika zaključenjem pretplatničkog odnosa, a koja se odnosi na popust koji je ostvario pri kupnji mobilnog uređaja čija je puna cijena iznosila 3.698,00 kn, a tuženik ga je zaključenjem pretplatničkog odnosa kupio za iznos od 2.192,00 kn, te na taj način ostvario popust odnosno pogodnost od 1.506,00 kn, a što je za njega povoljnije nego da mu se obračunava mjesečna naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja bi iznosila sveukupno 2.544,00 kn ako se uzme da je istek ugovorne obveze trebao nastupiti 29. svibnja 2022., što uz mjesečnu naknadu od 159,00 kn za preostalih 16 mjeseci iznosi 2.544,00 kn, te je ovaj dio zahtjeva tužitelja ocijenio osnovanim.

9.2. Nadalje je naveo da se na ugovorni pretplatnički odnos stranaka, koji je nastao 29. svibnja 2020., primjenjuju odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08, 90/11, 133/12,80/13, 71/14 i 72/17- dalje u tekstu ZOEK), kojim je u čl. 41. st. 1. određeno da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, odnosno u ovom konkretnom slučaju pretplatničkim ugovorom, a u st. 4. određeno je da sastavni dio pretplatničkoga ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koji se taj ugovor sklapa, da pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima, da obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine, a odredbom čl. 42. st. 1. istog zakona propisano je da opći uvjeti između ostalog sadrže i odredbe o načinu i uvjetima zasnivanja, trajanja, prijenosa, obnavljanja, raskidanja i prestanka pretplatničkog odnosa, uključujući i naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora.

9.3. Po ocjeni toga suda nije sporno, budući da proizlazi i iz po tuženiku potpisanog zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa, da su stranke prilikom sklapanja ugovora ugovorile da će tuženik kao korisnik usluge biti u obvezi platiti i jednokratnu nagradu za slučaj po njemu skrivljenog otkaza ugovora prije isteka vremena obveznog trajanja ugovora. Pri tome je bitna i odredba čl. 41. st. 5. ZOEK kojom je propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, te da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, da pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

9.4. Identičnu odredbu kao u naprijed navedenim citiranim odredbama zakona sadrži i čl. 18. Općih uvjeta poslovanja prethodnog vjerovnika tužitelja (dalje: Opći uvjeti) kojim je određeno da, ako ugovor tijekom obveznog trajanja bude raskinut od strane tužitelja krivnjom krajnjeg korisnika, da je korisnik obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a temeljem koje odredbe tužitelj i zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 1.506,00 kn zbog raskida pretplatničkog odnosa krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka obveznog trajanja ugovorne obveze.

9.5. Prvostupanjski sud ocjenjuje da ovakva odredba Općih uvjeta prethodnog vjerovnika tužitelja ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 49. i čl. 50. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 11/15 i 14/19- dalje u tekstu: ZZP) jer da bi neka ugovorna odredba bila nepoštena u smislu čl. 49. navedenog zakona moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, s tim da se prema st. 2. navedenog članka smatra da se o nekoj odredbi nije pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.6. Kako se u ovom konkretnom slučaju radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tužitelja kao trgovca, pa bi u skladu s odredbom čl. 49. st. 4. ZZP teret dokazivanja suprotno presumpciji propisanoj odredbom čl. 2. istog članka bio na tužitelju. Međutim, u situaciji kada je u zahtjevu za zasnivanjem pretplatničkog odnosa čijim prihvaćanjem je ugovor sklopljen navedeno da su strane posebno pregovarale o svim ugovornim odredbama, teret dokazivanja je prebačen na tuženika, a on u postupku nije ni tvrdio niti dokazivao da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo. Osim toga, tužitelj tuženiku nije zaračunao jednokratnu naknadu u visini od 2.544,00 kn na ime svih preostalih mjesečnih obroka do isteka vremena obveznog trajanja ugovora, već je u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 41. st. 5. ZOEK tuženiku zaračunao za njega povoljniji iznos od 1.506,00 kn u visini ostvarene koristi za kupljeni mobilni uređaj.

10. Slijedom izloženog, proizlazi da je prvostupanjski sud pri provođenju testa poštenosti ocijenio koje pogodnosti odnosno popuste je tuženik ostvario sklapanjem predmetnog Ugovora jer je preispitao odnos navodne nepoštenost sporne odredbe i iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga kvantitativno, te bi li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade) te je zaključio da se spornom ugovornom odredbom ne uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da je za potrošača povoljnije isplatiti naknadu u visini popusta kojeg je potrošač ostvario za prijevremeni raskid u odnosu na naknadu u visini popusta kojeg je potrošač ostvario uzimajući u obzir prava i pogodnosti koje je potrošača ostvario uz uvjet obaveznog trajanja ugovornog odnosa, a koje je koristio u razdoblju do prijevremenog raskida ugovora (tako i u Rev-765/2024-2 od 2. srpnja 2024., Rev-1337/2024-2 od 12. studenog 2024.).

11. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, odredbe Općih uvjeta tužitelja u spornom dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid u visini popusta kojeg je potrošač ostvario za kupljeni uređaj u iznosu od 1.506,00 kuna, nisu nepoštene jer njima u konkretnom slučaju nije uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača.

12. Naime, tuženik je pod povoljnijim uvjetima dobio mobilni uređaj marke Samsung Galaxy A51 blue s obzirom na to da je sklopljenim ugovorom sa obveznim trajanjem od 24 mjeseca tuženik kupio mobilni uređaj po povoljnim uvjetima jer je taj uređaj izabrao u opciji prema kojoj ga kupuje po sniženoj cijeni od tržišne uz tarifu s mjesečnom potrošnjom kroz određeno obvezno trajanje ugovora.

13. Budući da je nakon raskida ugovorne obveze mobilni uređaj ostao u vlasništvu tuženika, ne može se smatrati da bi plaćanjem utuženog iznosa koji se odnosi na otplatu tog uređaja tuženik bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tužitelja.

14. S obzirom na sve izneseno, ovaj žalbeni sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbi o ništetnosti iz toč. 18. Općih uvjeta ugovora u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid u visini popusta na ime cijene kupljenog uređaja u iznosu od 1.506,00 kuna jer ta odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima niti je tužitelj u tom pogledu postupao suprotno člancima 4., 6. i 7. ZOO-a.

15. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993. - dalje: Direktiva) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12), te se navodi u čl. 3. t. 1. ZZP-a. Zahtjev Direktive i ZZP prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena te sadržaj odredbe čl. 18. Općih uvjeta, načelno, ne uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama potrošača proizašlima iz Ugovora niti je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri.

16. Ovdje valja dodati da u tijeku prvostupanjskog postupka i pri donošenju presude, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

17. Iz navedenih razloga pravilno je pobijani platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi održan na snazi i za iznos od 1.506,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2021. pa do isplate.

18. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pravilno je i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i 164. ZPP-a i u iznosu od 928,30kn/123,21eur sa zatraženim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. pa do isplate.

19. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci temeljem čl. 368. st.1. ZPP.

20. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa podnesenom revizijom valjalo mu je dosuditi trošak sastava revizije sukladno Tbr.10/5 Tarife u iznosu od 93,75 eur.

U Zagrebu, 16. rujna 2025.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević