REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-401/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Božidara Horvata kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐV zbog kaznenog djela iz članka 106. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐV podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-210/2025 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog ĐV odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĐV zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog ĐV produljen istražni zatvor, koji je određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-336/2025 od 15. travnja 2025. te produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-406/2025 od 13. svibnja 2025. i rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-210/2025 od 11. srpnja 2025., iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je određeno da se okrivljenom KV u istražni zatvor uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegova uhićenja 13. travnja 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni DV po braniteljici po službenoj dužnosti Mihaeli Vilus, odvjetnici iz Zagreba, bez navođenja žalbenih osnova iz kojih se žalba podnosi, no sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine kako bi okrivljenik mogao nastupiti na izdržavanje kazne zatvora.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog ĐV nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje navodeći da se osnovana sumnja temelji isključivo na iskazu oštećenog IV, a da iz dokaza koji prileže spisu i iz obrane okrivljenika, koji je porekao počinjenje kaznenog djela, ne proizlazi da bi isti bio osnovano sumnjiv za počinjenje terećenog kaznenog djela. Također, žalitelj osporava i postojanje posebnih okolnosti smatrajući da ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer okrivljenik, iako je ranije osuđivan, nije osuđivan zbog kaznenih djela protiv života i tijela te ljudskog dostojanstva, već samo zbog imovinskih kaznenih djela. Isto tako, žalitelj smatra da sud pogrešno navodi da okolnosti navedene u optužnici upućuju na izrazitu upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju okrivljenika, a posebno kada se uzme u obzir da je optužnica još u fazi potvrđivanja pa za okrivljenika još uvijek vrijedi "presumpcija nevinosti". Nadalje, žalitelj ističe da se iteracijska opasnost može uspješno otkloniti time da okrivljenik stupi na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, na koje je upućen rješenjem sutkinje izvršenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, kao i da je nejasno na temelju čega sud zaključuje da istražni zatvor ima prednost pred izdržavanjem kazne zatvora. Zaključno, žalitelj navodi da se istražni zatvor, kao najteža mjera treba iznimno primijeniti kada se ista svrha ne može ostvariti nekom od blažih mjera te da se isti ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne prije nego se pravomoćnom sudskom odlukom utvrdi krivnja okrivljenika. Stoga žalitelj drži da se, u konkretnom slučaju, kada se okrivljenik već pet mjeseci nalazi u istražnom zatvoru, treba posebno ocijeniti je li mjera istražnog zatvora i dalje nužna jer se svrha istražnog zatvora može ostvariti i upućivanjem okrivljenika na izdržavanje kazne zatvora.
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ĐV te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao što je i pravilno zaključio da istražni zatvor nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su valjani i dostatno konkretizirani.
7. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela trgovanja ljudima iz članka 106. stavka 1. KZ/11., kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Navedena sumnja proizlazi iz svih do sada prikupljenih dokaza, koji su rezultirali podnošenjem optužnice, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u odlomku 7. na drugoj, trećoj i četvrtoj stranici obrazloženja pobijanog rješenja. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća te razloge jer su dovoljni i odgovarajući pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste. Pritom se ukazuje žalitelju da u ovoj fazi postupka, pri procjeni postoji li osnovana sumnja vezano uz kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, sud nije ovlašten vrednovati izvedene dokaze, a niti je na to ovlašten drugostupanjski sud prilikom razmatranja žalbe okrivljenika, već se dokazi procjenjuju u svojoj ukupnosti i po sadržaju kakav jest, a vrijednosnu ocjenu dokaza je ovlašteno dati samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja. Stoga navodi žalitelja kako iz obrane okrivljenika i dokaza koji prileže spisu ne proizlazi osnovana sumnja, nisu osnovani. Također, neosnovan je i prigovor žalitelja kojim upire na povredu "presumpcije nevinosti" jer se pobijanim rješenjem utvrđivalo je li ispunjen opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora u vidu postojanje osnovane sumnje, a nije se utvrđivala kaznena odgovornost okrivljenika.
8. Nadalje, suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, slijedom čega je protiv okrivljenika ispravno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Navedeno prvenstveno proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela trgovanja ljudima jer je okrivljenik osnovano sumnjiv da bi uporabom sile prema oštećeniku, prijetnje da će spaliti oca oštećenika i njegov stan, zlouporabom odnosa ovisnosti zbog kockarskih dugova koje je oštećenik imao prema okrivljeniku te otmicom oštećenika, oštećenog IV iskorištavao putem prisilnog rada uspostavom ropstvu sličnog odnosa. Uz navedeno, okrivljenik je višestruko osuđivan na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, i to u osam navrata zbog kaznenog djela prijevare, u tri navrata zbog kaznenog djela prijetnje te jednom zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, oštećenja tuđe stvari i nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, a i prekršajno je kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskaznici i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Stoga, iz načina počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kao i iz okrivljenikove kaznene i prekršajne osuđivanosti, proizlazi izrazita upornost okrivljenika u protupravnom postupanju te visoki stupanj njegove kriminalne volje, kao i nespremnost istoga da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od protupravnog postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Cijeneći sve naprijed navedeno, razvidno je da postoji realna opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen i poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. U odnosu na navode žalitelja da se istražni zatvor treba samo iznimno primjenjivati ako se ista svrha ne može ostvariti nekom od blažih mjera, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, a posebno uzimajući u obzir okolnosti i način počinjenja terećenog kaznenog djela, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da su posebne okolnosti takve jačine da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti blažim mjerama, pa tako niti po žalitelju predlaganom upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Naime, kako odredbom članka 125. ZKP/08. izdržavanje kazne zatvora nije propisano kao razlog za ukidanje istražnog zatvora, a kako je rješenjem sutkinje izvršenja Županijskog suda u Velikoj Gorici određeno da će okrivljenik stupiti na izdržavanje kazne zatvora po ukidanju istražnog zatvora, to su prigovori žalitelja, da bi se upućivanjem okrivljenika na izdržavanje kazne zatvora ostvarila svrha koja se želi postići istražnim zatvorom, neosnovani.
10. Jednako tako razmatrano je i da li je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, a kako se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 13. travnja 2025., ovo vijeće ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
