REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kžm-7/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda, Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetniku FŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Km-5/2025 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje: ZSM), u postupku prema maloljetniku zbog kaznenih djela iz članka 323.a stavaka 1. i 2. i iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, pod točkom I. izreke je maloljetniku FŠ izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi u Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave. Pod točkom II. izreke je određeno da će, na temelju članka 12. stavka 2. ZSM, sud naknadno odlučiti o trajanju izrečene odgojne mjere, s time da trajanje ne može biti kraće od šest mjeseci niti dulje od dvije godine. Pod točkom III. izreke je određeno da na temelju članka 89. stavka 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o odgojnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i maloljetniku izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu – Centar za pružanje usluga u zajednici Mali Lošinj, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovno suđenje i odluku“.
3. Spis predmeta je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da se ovakvom blažom mjerom neće ostvariti svrha odgojnih mjera i da se jedino odgojnom mjerom upućivanja u odgojnu ustanovu i to u Centar za pružanje usluga u zajednici Mali Lošinj, imajući u vidu da je maloljetnik počeo pokazivati poremećaje u ponašanju (ne konkretizira koje) i da je na području Novog Zagreba povezan s vršnjacima sklonim činjenju kaznenih djela, može ostvariti svrha odgojnih mjera, zbog čega je za dobrobit maloljetnika potrebno izdvajanje iz te sredine. Nadalje, žalitelj navodi da je privremenom mjerom maloljetnik smješten u Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb – Dugave, da je ta privremena mjera pozitivno utjecala na ponašanje maloljetnika, no jednako tako, prema navodima odgajatelja, problem je što je ta ustanova u blizini mjesta stanovanja maloljetnika, u blizini adrese stanovanja je i neprihvatljivo društvo koje pokušava s maloljetnikom stupiti u kontakt za vrijeme vikenda kad maloljetnik odlazi kući. Žalitelj stoga smatra da je maloljetniku potrebna trajnija i intenzivnija odgojna mjera i to zavodska, u odgojnoj ustanovi u Malom Lošinju, kako bi se maloljetnika izdvojilo iz sredine koja je potencijalno rizična radi ostvarivanja svrhe odgojne mjere. Osim toga, takvog je mišljenja i odgajatelj maloljetnika.
5.1. Prije svega se napominje da je tijekom postupka prema maloljetniku na nedvojben način utvrđeno da je počinio kaznena djela iz članka 323. stavaka 1. i 2. KZ/11 i iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11.
5.2. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da je maloljetnik priznao počinjenje terećenih kaznenih djela, čime je iskazao samokritičnost prema vlastitom ponašanju, da se izjasnio da je boravak u Centru Dugave pozitivno na njega utjecalo, da je nastavio s obrazovanjem i želi se što prije zaposliti, da ima dobar odnos s roditeljima i da je prekinuo sve veze s ranijim društvom tako da više i nema prijatelja. Također, prvostupanjski sud je imao u vidu da je maloljetnik urednog ponašanja u Centru Dugave, poštuje kućni red i odgajatelje, uključio se u sve radne i grupne aktivnosti, sportske aktivnosti, kao i u grupni i individualni psihosocijalni tretman, pri čemu roditelji kontaktiraju i surađuju s Centrom, a što pri izjašnjenju na sjednici suda državni odvjetnik nije niti osporio. Po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno se prvostupanjski sud pozvao na mišljenje stručne suradnice suda i stručnih osoba Ureda socijalne skrbi, koji dijele mišljenje da je dovoljno, s obzirom na dosadašnji pozitivni pomak u ponašanju maloljetnika, istome izreći odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, to tim više što roditelji prihvaćaju sve sugestije i pomoć nadležnih službi i s njima surađuju i da se maloljetnik uredno školuje za keramičara. S tim je mišljenjem bio suglasan i aktualni odgajatelj maloljetnika na sjednici 31. ožujka 2025., koji je na sjednici 2. travnja 2025. promijenio mišljenje i priklonio se prijedlogu državnog odvjetnika, iako je prethodno tome, dok je sud odlučivao o daljnjoj primjeni privremene mjere privremenog smještaja u Centar Dugave, isti odgajatelj predložio ukidanje privremene mjere jer da je ispunila svrhu, pa s pravom zaključuje prvostupanjski sud da je takav stav odgajatelja kontradiktoran. To stoga što se ne može istovremeno predlagati ukidanje privremene mjere privremenog smještaja u Centar Dugave koja je ostvarila svrhu, a potom se suglasiti s izricanjem zavodske odgojne mjere.
5.3. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički razmatrao sve utvrđene okolnosti i činjenice ranije navedene u ovom rješenju vezano za pozitivne pomake u ponašanju i razmišljanju maloljetnika, pri čemu je pravilno sud utvrdio da je zasigurno nužna daljnja primjena odgojne mjere, ali ne zavodske, već pojačane brige i nadzora u istoj odgojnoj ustanovi, kako bi se nastavio kontinuitet u pozitivnom pomaku ponašanja maloljetnika i shvaćanja temeljnih društvenih vrijednosti jer svrha izricanja odgojnih mjera i jest pomoći maloljetniku da jača odgovornost i uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim vrijednostima. Također, po ocjeni drugostupanjskog suda, mora se kod odabira odgojne mjere voditi računa da odgojna mjera bude produktivna, a ne kontraproduktivna. Uz navedeno se, i po ocjeni drugostupanjskog suda, cijenila i suradnja roditelja sa stručnim službama, kao i činjenica da do sada maloljetniku nisu izricane maloljetničke sankcije niti odgojne mjere pa je neosnovan žalbeni prigovor da je potrebno maloljetniku izreći zavodsku mjeru.
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 niti je na štetu maloljetnika povrijeđen kazneni zakon.
7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Ivana Dubravka Kovačević
