REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-971/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari I-tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice SJK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika I-II tužitelja AJ - odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2.1. i 8. Ugovora o kreditu broj 764010, sklopljenog dana 06.10.2006. godine između prednice tužitelja ZJ, [adresa], kao korisnika kredita i prednika tužene Nove hrvatske banke d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, ranije Volksbank d.d. kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljima SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SJK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.764,72 eur sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,98 eur od 1.4.2008.

- na iznos od 5,09 eur od 2.5.2008.

- na iznos od 4,87 eur od 2.6.2008.

- na iznos od 4,66 eur od 1.7.2008.

- na iznos od 4,77 eur od 1.8.2008.

- na iznos od 4,71 eur od 1.9.2008.

- na iznos od 4,66 eur od 1.10.2008.

- na iznos od 4,90 eur od 3.11.2008.

- na iznos od 4,24 eur od 1.12.2008.

- na iznos od 7,37 eur od 2.1.2009.

- na iznos od 7,05 eur od 2.2.2009.

- na iznos od 6,95 eur od 2.3.2009.

- na iznos od 6,23 eur od 1.4.2009.

- na iznos od 6,99 eur od 2.5.2009.

- na iznos od 6,45 eur od 1.6.2009.

- na iznos od 6,57 eur od 1.7.2009.

- na iznos od 6,48 eur od 1.8.2009.

- na iznos od 6,38 eur od 1.9.2009.

- na iznos od 8,95 eur od 1.10.2009.

- na iznos od 9,11 eur od 2.11.2009.

- na iznos od 8,39 eur od 1.12.2009.

- na iznos od 8,81 eur od 2.1.2010.

- na iznos od 8,11 eur od 1.2.2010.

- na iznos od 8,24 eur od 1.3.2010.

- na iznos od 8,09 eur od 1.4.2010.

- na iznos od 8,48 eur od 3.5.2010.

- na iznos od 7,28 eur od 1.6.2010.

- na iznos od 7,64 eur od 1.7.2010.

- na iznos od 7,73 eur od 2.8.2010.

- na iznos od 7,09 eur od 1.9.2010.

- na iznos od 7,18 eur od 1.10.2010.

- na iznos od 7,25 eur od 2.11.2010.

- na iznos od 6,63 eur od 1.12.2010.

- na iznos od 7,14 eur od 3.1.2011.

- na iznos od 6,10 eur od 1.2.2011.

- na iznos od 6,37 eur od 1.3.2011.

- na iznos od 6,20 eur od 1.4.2011.

- na iznos od 6,23 eur od 2.5.2011.

- na iznos od 5,67 eur od 1.6.2011.

- na iznos od 5,69 eur od 1.7.2011.

- na iznos od 5,51 eur od 1.8.2011.

- na iznos od 5,34 eur od 1.9.2011.

- na iznos od 5,16 eur od 1.10.2011.

- na iznos od 5,15 eur od 2.11.2011.

- na iznos od 4,64 eur od 1.12.2011.

- na iznos od 4,77 eur od 2.1.2012.

- na iznos od 4,29 eur od 1.2.2012.

- na iznos od 4,24 eur od 1.3.2012.

- na iznos od 4,19 eur od 2.4.2012.

- na iznos od 3,86 eur od 2.5.2012.

- na iznos od 3,54 eur od 1.6.2012.

- na iznos od 3,59 eur od 2.7.2012.

- na iznos od 3,17 eur od 1.8.2012.

- na iznos od 3,07 eur od 1.9.2012.

- na iznos od 2,87 eur od 1.10.2012.

- na iznos od 2,76 eur od 2.11.2012.

- na iznos od 2,38 eur od 1.12.2012.

- na iznos od 2,33 eur od 2.1.2013.

- na iznos od 1,99 eur od 1.2.2013.

- na iznos od 1,84 eur od 1.3.2013.

- na iznos od 1,68 eur od 2.4.2013.

- na iznos od 1,41 eur od 2.5.2013..

- na iznos od 1,53 eur od 1.6.2013.

- na iznos od 0,97 eur od 1.7.2013.

- na iznos od 0,75 eur od 1.8.2013.

- na iznos od 0,54 eur od 2.9.2013.

- na iznos od 0,29 eur od 1.10.2013.

- na iznos od 5,31 eur od 3.11.2008.

- na iznos od 6,10 eur od 2.1.2009.

- na iznos od 7,08 eur od 2.2.2009.

- na iznos od 7,58 eur od 2.3.2009.

- na iznos od 6,40 eur od 1.4.2009.

- na iznos od 6,23 eur od 2.5.2009.

- na iznos od 4,38 eur od 1.6.2009.

- na iznos od 2,76 eur od 1.7.2009.

- na iznos od 3,33 eur od 1.8.2009.

- na iznos od 4,53 eur od 1.9.2009.

- na iznos od 3,89 eur od 1.10.2009.

- na iznos od 3,22 eur od 2.11.2009.

- na iznos od 4,77 eur od 1.12.2009.

- na iznos od 6,25 eur od 2.1.2010.

- na iznos od 7,81 eur od 1.2.2010.

- na iznos od 7,40 eur od 1.3.2010.

- na iznos od 10,02 eur od 1.4.2010.

- na iznos od 9,35 eur od 3.5.2010.

- na iznos od 10,66 eur od 1.6.2010.

- na iznos od 18,08 eur od 1.7.2010.

- na iznos od 16,39 eur od 2.8.2010.

- na iznos od 22,72 eur od 1.9.2010.

- na iznos od 19,38 eur od 1.10.2010.

- na iznos od 16,87 eur od 2.11.2010.

- na iznos od 24,51 eur od 1.12.2010.

- na iznos od 29,23 eur od 3.1.2011.

- na iznos od 25,81 eur od 1.2.2011.

- na iznos od 26,31 eur od 1.3.2011.

- na iznos od 23,85 eur od 1.4.2011.

- na iznos od 24,61 eur od 2.5.2011.

- na iznos od 32,97 eur od 1.6.2011.

- na iznos od 34,15 eur od 1.7.2011.

- na iznos od 43,40 eur od 1.8.2011.

- na iznos od 40,04 eur od 1.9.2011.

- na iznos od 34,81 eur od 1.10.2011.

- na iznos od 34,67 eur od 2.11.2011.

- na iznos od 34,09 eur od 1.12.2011.

- na iznos od 35,99 eur od 2.1.2012.

- na iznos od 38,09 eur od 1.2.2012.

- na iznos od 38,15 eur od 1.3.2012.

- na iznos od 36,83 eur od 2.4.2012.

- na iznos od 37,37 eur od 2.5.2012.

- na iznos od 38,15 eur od 1.6.2012.

- na iznos od 37,31 eur od 2.7.2012.

- na iznos od 37,38 eur od 1.8.2012.

- na iznos od 36,60 eur od 1.9.2012.

- na iznos od 35,16 eur od 1.10.2012.

- na iznos od 36,92 eur od 2.11.2012.

- na iznos od 37,56 eur od 1.12.2012.

- na iznos od 37,30 eur od 2.1.2013.

- na iznos od 34,73 eur od 1.2.2013.

- na iznos od 36,51 eur od 1.3.2013.

- na iznos od 36,92 eur od 2.4.2013.

- na iznos od 36,12 eur od 2.5.2013..

- na iznos od 33,75 eur od 1.6.2013.

- na iznos od 32,28 eur od 1.7.2013.

- na iznos od 33,59 eur od 1.8.2013.

- na iznos od 34,49 eur od 2.9.2013.

- na iznos od 36,95 eur od 1.10.2013.

pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 764010, sklopljenog dana 06.10.2006. godine između prednice tužitelja ZJ, [adresa], kao korisnika kredita i prednika tužene Nove hrvatske banke d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, ranije Volksbank d.d. kao kreditora, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217 isplatiti tužiteljima SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SJK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 79,79 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12.10.2006.god. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 764010, sklopljenog dana 06.10.2006. godine u dijelu kojim je ugovorena naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva.

VI Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 882,37 eur (preko dosuđenog točkom II izreke presude) te zahtjev za isplatu zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose preko iznosa dosuđenih točkom II izreke presude i u dijelu radi isplate iznosa od 39,90 eur (preko dosuđenog točkom IV izreke presude).

VII Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217 naknaditi I-tužitelju SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici SJK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 655,81 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je pravna prednica tužitelja ZJ sklopila dana 6. listopada 2006. s Volksbank d.d. odnosno pravnim prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj 764010, koji kredit je otplaćen u cijelosti. Tužitelj navodi da je prednica tužitelja pok. ZJ preminula **.**.2013., a nasljednici su proglašeni tužitelji navedeni u tužbi i to: SJ, SJK i DJ. Tužitelji navode da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da će banka dati korisniku kredita iznos od 17.629,00 CHF uz rok otplate kredita od 84 mjeseca s mjesečnim anuitetom od 249,99 CHF, a za potrebe kupnje vozila, da je ugovorena kamata od 5,1% koja je promjenjiva sukladno odlukama prednika tuženika te da je ugovorena i naknada za obradu i administraciju kredita u iznosu od 1,1% te da je dana 12. listopada 2006. s te osnove odmah i naplaćen iznos od 119,69 eur/901,88 kn. Tužitelji navode da je za trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika, više puta mijenjana na štetu tužitelja, da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome te da tuženik prilikom zaključenja ugovora nije korisnika kredita dovoljno informirao i pružio dovoljno obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužitelji se pozivaju na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača – presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17. Slijedom navedenog tužitelji su predložili donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnima odredbe čl. 2.1. i 8. Ugovora o kreditu broj 764010 u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljima iznos od 2.647,09 eur s osnove preplaćene kamate i s osnove preplaćenog tečaja s zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, kojom se utvrđuje ništetnom odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 764010 kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva te se tuženiku nalaže da isplati tužiteljima iznos od 119,69 eur s zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2006. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka tužiteljima s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, da je potraživanje tužitelja u zastari i to ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete tada da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, ako bi se isti kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, tada da je primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a, a ako bi se pak radilo o stjecanju bez osnove zbog utvrđenja ništetnosti, tada da je zastarni rok 5 godine od dana sklapanja ništavog pravnog posla, navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na konkretan ugovorni odnos koji je predmet tužbe jer da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer se je u tom postupku utvrđivala tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da sve i kada bi utvrđenja iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda već da je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, da je od ključne važnosti razlikovati pravni odnos podnositelja kolektivne tužbe i tuženika (banke) u toj parnici od pravnog odnosa tuženika (banke) iz tog kolektivnog spora i svake pojedinačne fizičke ili pravne osobe koja se s tuženikom nalazi u određenom ugovornom odnosu, da sve i kada bi presuda iz parnice "Potrošač" bila primjenjiva da ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", da odredba čl. 26. ZOO-a predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, te iako je kamatna stopa doista rasla uslijed promjene na tržištu kapitala, da u niti jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane stope zakonske zatezne kamate, da ne postoji uporište u niti jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske, da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama; da da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom da je potrebno da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da niti jedna od tih pretpostavki nije ispunjena, ukazuje da tada i sada važeće materijalno pravo izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, s time da tuženik nije donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat jer mu je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i svima je dostupan, navodi da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu, da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora o kreditu jasna, uočljiva i razumljiva te da njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, nadalje tvrdi da nije postojala niti znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, da način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima, navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je već samo pregledom ugovora moguće zaključiti kako je odredba jasna i lako uočljiva, da se je tužitelj prije sklapanja ugovora kao savjesna strana sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, da je tužitelj u svakom trenutku prethodno sklapanju ugovora od strane raspoloživih službenika tuženika mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana uz valutnu klauzulu i njen učinak na odnose ugovornih strana, da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja, da kretanje tečaja CHF tuženik nije mogao predvidjeti, da činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti, a time i ništetnosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj tako i tuženik imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije te da je nepobitna činjenica da je tuženik kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF pa da pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju, da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik ističe da propisi koji su tada bili na snazi nisu predviđali zabranu naknade za obradu ugovora o kreditu, tj. naknade za odobrenje ugovora o kreditu, da ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske, a tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno. Tuženik navodi da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva i da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: - da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; - da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku, - da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja) te da niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik navodi da je već samim pregledom Ugovora moguće zaključiti da su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba, da je člankom 6. Ugovora jasno propisano da se tužitelj tuženiku obvezuje platiti temeljem Ugovora sve naknade i troškove sukladno Tarifi, a naročito naknadu za odobrenje kreditu u iznosu od 1,10% iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva u iznosu od 1,55% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja s osiguravajućom kućom, da je navedena odredba jasno koncipirana Ugovorom te unesena u Ugovor na lako uočljivom mjestu, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Tuženik navodi da je netočno tvrditi da je tuženik donio proizvoljnu odluku naplate naknade za izdavanje kredita već je naknada, njen iznos i valuta po kojoj se obračunava naknada bila propisana primjenjivom Odlukom o naknadama i kamatama tuženika, da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se na navedeni ugovorni odnos primjenjuje Tarifa (članak 6. Ugovora o kreditu), koja je interni akt tuženika i dostupan je svima, da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan dodatno informirati o spomenutoj Tarifi te značenju odredbe članka 6. Ugovora o kreditu, da je odredba o ulaznoj klauzuli iz Ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva, a da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena, da je postojanje i naplaćivanje naknade za izdavanje kredita u vrijeme sklapanja Ugovora bila uvriježena u praksi banaka te je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan pregovarati s tuženikom oko plaćanje spomenute naknade, da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik je dalje naveo da iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva da samu visinu tužbenog zahtjeva radi isplate po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne osporava. Zaključno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Kako je sud utvrdio da je III-tužiteljica DJ preminula **.**.2023., dakle prije podnošenja tužbe (24. svibnja 2023.), rješenjem naslovnog suda poslovni broj P-971/2024 od 13. svibnja 2024. ukinute su provedene radnje u odnosu na III-tužiteljicu DJ te je tužba u odnosu na istu odbačena.

4. Slijedom navedenog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 9. travnja 2025. tužitelji SJ i SJK predlažu donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnima odredbe čl. 2.1. i 8. Ugovora o kreditu broj 764010 u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljima u jednakim dijelovima iznos od 2.647,09 eur s osnove preplaćene kamate i s osnove preplaćenog tečaja s zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, kojom se utvrđuje ništetnim odredba čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj 764010 kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita i naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva te se tuženiku nalaže da isplati tužiteljima u jednakim dijelovima iznos od 119,69 eur s zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2006. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka tužiteljima s zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

5. Obzirom je u tijeku postupka uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je društvo Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9 (ranije tuženik) pripojeno društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], to je pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj P-4082/2023 od 12. rujna 2023. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i pozvan je pravni slijednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: otplatnu tablicu po kreditu (list 8-10 spisa), potvrdu od 9. siječnja 2014. (list 11 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 12-65 spisa), dopis Volksbank d.d. od 12. listopada 2006. (list 66 spisa), karticu prometa po kreditu 764010 (list 67-76 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zorke Despot poslovni broj O-6024/13 od 26. kolovoza 2013. (list 77-79 spisa), rješenje javnog bilježnika Zorke Despot poslovni broj O-6024/13 od 28. svibnja 2019. (list 81-82 spisa), ugovor o kreditu br. 764010 (list 84-88 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi:

- uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zorke Despot poslovni broj O-6024/13 od 26. kolovoza 2013. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. ZJ te da su njezinim nasljednicima proglašeni SJ (suprug ostaviteljice), SJK (kći ostaviteljice) i DJ (kći ostaviteljice) dok iz rješenja javnog bilježnika Zorke Despot poslovni broj O-6024/13 od 28. svibnja 2019. proizlazi da je istim ispravljeno navedeno rješenje o nasljeđivanju na način da je ispravljen OIB nasljednice DJ,

- iz ugovora o kreditu broj 764010 proizlazi da je isti zaključen dana 6. listopada 2006. između ZJ kao korisnika kredita i tuženika (ranije Volksbank d.d.) kao kreditora s namjenom kupnje vozila (čl.3.), u iznosu od 17.629,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,10 % godišnje (čl.2.1.), da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl.4.), uz rok otplate 84 mjeseci (čl.5.), da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita (6.1.), da je ugovorena naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva: jednokratna uplata po premijskoj stopi od 1,55% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom,; iznos premije se naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (6.2.), da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 249,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (čl.8.), da je na ugovoru o kreditu potpis korisnika kredita ZJ ovjeren po javnom bilježniku u Zagrebu Alemki Gajski dana 9. listopada 2006. pod brojem OV- 22181/2006,

- da su u otplatnoj tablici po kreditu navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da iz kartice prometa po kreditu proizlaze iznosi i datum uplata po predmetnom kreditu,

- da se potvrdom od 9. siječnja 2014. potvrđuje da je kredit broj 764010 korisnika ZJ otplaćen u cijelosti.

9. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

10. U odnosu na svojstva potrošača, valja istaknuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je prednica tužitelja ZJ kao korisnik kredita imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP), a obzirom je tužiteljica sklopila predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. Obzirom na navedeno te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, to nisu osnovani prigovori tuženika da je prednici tužitelja kao korisnici kredita odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da nije ispunjena niti jedna od potrebnih pretpostavki da bi se navedene ugovorne odredbe utvrdile ništetnima, da tužitelji nisu dokazali da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

12. Slijedom navedenog, a obzirom je sud vezan za utvrđenja iz naprijed navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te promjenjiva kamatna stopa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3. -4., čl. 269., čl. 272., i 323., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

13. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. navedenog čl. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav.

13.1. Odredbom čl. 272. st. 2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

13.2. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a, važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Iz sporne odredbe čl. 6.1. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita kao jednokratna naknada od 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita, a koja odredba je sama po sebi lako uočljiva i jasna.

14.1. Međutim, ugovorena naknada u Ugovoru o kreditu je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. i čl. 272. ZOO-a naknada kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

14.2. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je odredba čl. 6.1. predmetnog ugovora određena odnosno odrediva.

15. Iz ugovora o kreditu ne proizlazi da je prednica tužitelja kao korisnik kredita prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila upoznata sa općim aktima tuženika kao niti da joj je pri sklapanju ugovora bio uručen primjerak istih. Također, samim uvidom u akte tuženika prednica tužitelja kao potrošač nije mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja naknade iz sporne odredbe.

16. Sud nalazi da općenita formulacija glede naknade iz sporne odredbe čl. 6.1. Ugovora o kreditu nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije prednica tužitelja kao korisnik kredita mogla znati samo kolika je naknada u postotku te minimalan iznos naknade ali nije mogla ocijeniti zašto, kako i temeljem čega je dužna naknadu platiti.

17. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za naknadu, koji bi pritom bili razumljivi korisniku kredita kao prosječnom potrošaču, proizlazi da naknada nije bila određena, a niti odrediva, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču.

18. S obzirom na utvrđeno očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s prednicom tužitelja u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ju je upoznao s parametrima o kojima ovisi iznos naknade te o posljedicama istog. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na određivanje naknade kao i s posljedicama koje bi isto moglo imati na visinu njihove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o naknadama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Dakle, korisniku kredita su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni razlozi i pojedinosti glede naknade kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je korisnik kredita samo općenito znao da je dužan platiti naknadu. Kako je odredba ugovora o naknadama od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti plaćanja istih, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

18. Kako je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba iz čl. 6.1. ugovora o kreditu nije određena niti odrediva to je ista u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a ništava. Nadalje, utvrđeno je da je navedena sporna odredba prouzročila i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu prednice tužitelja – korisnika kredita kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

19. U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja valja istaknuti da isti kao nepotreban nije izveden, a obzirom tužitelji nisu korisnici kredita već pravni slijednici korisnice kredita.

20. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbe iz čl. 6.1. Ugovora o kreditu u dijelu kako je to navedeno u točki III izreke presude valjalo je prihvatiti kao osnovan i temeljem odredbe čl. 81. i čl. 87. st. 1. ZZP-a, čl. 3-4., čl. 269., čl. 272. ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) odlučiti kao u točki III izreke presude.

21. Obzirom tužitelji tužbeni zahtjev u djelu kojim zahtijevaju utvrditi ništetnom odredbu iz čl. 6.1. predmetnog ugovora o kreditu temelje na činjeničnim navodima kako je ugovoreno plaćanje naknade od 1,1 % iznosa kredita te da je dana 12. listopada 2006. s te osnove i naplaćen iznos od 119,69 eur te da sud na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti, to je kao osnovan prihvaćen tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbe iz 6.1. Ugovora o kreditu u dijelu kako je to navedeno u točki III izreke presude. U preostalom dijelu zahtjev za utvrđenje ništetnosti naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva je odbijen kao neosnovan, obzirom tužitelji u činjeničnom supstratu tužbe ne navode ugovaranje navedene naknade niti da bi ista i u kojem iznosu bila plaćena, pri čemu valja istaknuti da navedena naknada nije ugovorena čl. 6.1. ugovora o kreditu, kako to tužitelji navode u tužbenom zahtjevu, već čl. 6.2. ugovora o kreditu.

21.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V izreke presude.

22. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.1. Također, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva u svakom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Obzirom da tužitelji tužbom zahtijevaju isplatu iznosa na ime preplate na temelju odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pri čemu najstarija tražbina po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dospijeva 1. travnja 2008., a najstarija tražbina po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli dospijeva 3. studenog 2008., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika (presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope i po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 24. svibnja 2023. to prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

23.1. Obzirom je u ovoj pravnoj stvari točkom III izreke presude utvrđena ništetnom odredba o naknadi u dijelu odredbe čl. 6.1. ugovora o kreditu te je time počela teći zastara po pitanju naknade, to prigovor zastare u tom dijelu nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljima vratiti sve što je stekao temeljem ništetnih dijelova odredbi ugovora o kreditu u kojima je ugovorena valutna klauzula, promjenjiva kamatna stopa i naknada, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

25. Tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se zahtjeva isplata po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

25.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva isplata po plaćenoj naknadi valja istaknuti da je iz kartice prometa po kreditu razvidno da je ZJ – prednica tužitelja (korisnik kredita) dana 12. listopada 2006. platila iznos od 901,88 kn što prema fiksnom tečaju konverzije (1 eur=7,53450 kn) iznosi 119,70 eur.

26. Tužitelji su nasljednici pok. ZJ koja je predmetni ugovor o kreditu zaključila kao korisnik kredita te je uz tužitelje pok. ZJ naslijedila i DJ, a u odnosu na koju je tužba odbačena. Kako su nasljednicima pok. ZJ dakle proglašene tri osobe (suprug i dvije kćeri), to je u smislu odredbi čl. 9. st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) osnovan zahtjev tužitelja SJ i SJK za isplatu 2/3 dijela utužene tražbine. Stoga, od ukupno utuženog iznosa od 2.647,09 eur po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.764,72 eur s zateznom kamatom koja teče na iznos od 2/3 dijela utuženih pojedinačnih iznosa, te od ukupno utuženog iznosa od 119,69 eur po osnovi odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 79,79 eur.

27. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate prihvatiti kao djelomično osnovan i odlučiti kao u točki II i IV presude temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO-a dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom VI izreke presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a i na odredbi čl. 155. ZPP-a, a obzirom tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je i u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1014/18 od 20. listopada 2021. u vezi odluke suda EU broj C-224/19, C-259/19) s obzirom na to da se u ovom predmetu radi o potrošačkom ugovoru pa bi stoga uračunavanje odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, kao prema uspjehu u sporu, narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka o trošku postala neravnomjerni teret za tužitelje koji nisu dali povod za parnicu i rezultirala bi ograničavanjem prava na pristup sudu što bi dovelo do toga da bi se tužitelji mogli odvratiti od ostvarivanja svog prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

28.1. Tužiteljima je trošak postupka odmjeren prema tbr. 7., tbr. 8., tbr. 9. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za zastupanje na pripremnom ročištu dana 24. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eur (tbr.9.tč.5.OT) i za zastupanje na ročištu dana 2. rujna 2025. (tbr.9.tč.1.OT) u iznosu od 200,00 eur, sve uvećao za 10% (radi zastupanja dva tužitelja), sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 618,75 eur.

Tužiteljima je dosuđen trošak sudske pristojbe u plaćenom iznosu od 37,06 eur. Slijedom navedenog tužiteljima je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 655,81 eur.

28.2. Tužiteljima nije dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu obzirom su postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenuli pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa su u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) tužitelji oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.

Tužiteljima nije dosuđen trošak pristupa na ročište dana 9. svibnja 2024. jer su na istom ročištu tužitelji obavijestili sud kako je DJ (tada III-tužiteljica) preminula, a o kojoj činjenici su tužitelji mogli obavijestiti sud i ranije, prije održavanja ročišta, radi odgode istog ročišta te trošak sastava podneska od 9. travnja 2025. obzirom se isti odnosi na uređenje tužbenog zahtjeva nakon donošenja rješenja od 13. svibnja 2024., a u kojem smislu su tužitelji mogli postupiti već prilikom podnošenja tužbe. Tužiteljima nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

28.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom VII izreke presude.

U Zagrebu, dana 16. listopada 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik

3. spis