Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-191/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Danijel Trubić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, OIB 23057039320, Jadranski trg 3/A, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-280/2019-17 od 6. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-280/2019-17 od 6. listopada 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da su odredbe toč. 7. i 8. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102158844, koji je sklopljen 20. prosinca 2004. i izmijenjen Aneksom broj 1 od 31. prosinca 2012., te Aneksom broj 2 od 15. siječnja 2015., između tužitelja kao korisnika i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je redovna kamatna stopa određena kao promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti su tužitelju bili pojašnjeni parametri njezina određivanja te u dijelu u kojem je utvrđena primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos otplate vezan uz srednji tečaj tuženika za švicarski franak važeći na dan odobrenja žiro računa tuženika o čemu se nije pojedinačno pregovaralo niti su tužitelju dane potrebne informacije za donošenje valjane odluke, ništetne i ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, da tužitelju ČĆ isplati iznos od 123.242,40 kn (slovima: stodvadesettritisućedvjestočetrdesetdvijekune i četrdesetlipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15 % godišnje, od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznos od:
- 2.583,70 kn od 1. travnja 2005. do isplate
- 615,86 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate
- 975,92 kn od 1. rujna 2011. do isplate
- 793,94 kn od 1. listopada 2011. do isplate
- 1.457,41 kn od 1. studeni 2011. do isplate
- 694,96 kn od 1. prosinca 2011. do isplate
- 740,97 kn od 1. siječnja 2012. do isplate
- 792,36 kn od 1. veljače 2012. do isplate
- 793,56 kn od 1. ožujka 2012. do isplate
- 761,46 kn od 1. travnja 2012. do isplate
- 772,01 kn od 1. svibnja 2012. do isplate
- 791,79 kn od 1. lipnja 2012. do isplate
- 772,98 kn od 1. srpnja 2012. do isplate
- 774,39 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate
- 756,31 kn od 1. rujna 2012. do isplate
- 522,52 kn od 1. listopada 2012. do isplate
- 761,71 kn od 1. studeni 2012. do isplate
- 1.002,12 kn od 1. prosinca 2012. do isplate
- 773,84 kn od 1. siječnja 2013. do isplate
- 721,81 kn od 1. veljače 2013. do isplate
- 755,29 kn od 1. ožujka 2013. do isplate
- 764,35 kn od 1. travnja 2013. do isplate
- 744,28 kn od 1. svibnja 2013. do isplate
- 687,88 kn od 1. lipnja 2013. do isplate
- 665,63 kn od 1. srpnja 2013. do isplate
- 693,37 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate
- 712,49 kn od 1. rujna 2013. do isplate
- 761,29 kn od 1. listopada 2013. do isplate
- 734,42 kn od 1. studeni 2013. do isplate
- 746,44 kn od 1. prosinca 2013. do isplate
- 756,28 kn od 1. siječnja 2014. do isplate
- 466,76 kn od 1. veljače 2014. do isplate
- 484,46 kn od 1. ožujka 2014. do isplate
- 475,37 kn od 1. travnja 2014. do isplate
- 457,69 kn od 1. svibnja 2014. do isplate
- 449,71 kn od 1. lipnja 2014. do isplate
- 453,21 kn od 1. srpnja 2014. do isplate
- 475,46 kn od 1. kolovoza 2014. do isplate
- 498,18 kn od 1. rujna 2014. do isplate
- 496,17 kn od 1. listopada 2014. do isplate
- 507,58 kn od 1. studenog 2014. do isplate
- 523,97 kn od 1. prosinca 2014. do isplate
- 517,30 kn od 1. siječnja 2015. do isplate
- 884,80 kn od 1. veljače 2015. do isplate
- 882,20 kn od 1. ožujka 2015. do isplate
- 862,77 kn od 1. travnja 2015. do isplate
- 836,24 kn od 1. svibnja 2015. do isplate
- 837,70 kn od 1. lipnja 2015. do isplate
- 838,06 kn od 1. srpnja 2015. do isplate
- 839,89 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate
- 825,68 kn od 1. rujna 2015. do isplate
- 865,01 kn od 1. listopada 2015. do isplate
- 845,42 kn od 1. studeni 2015. do isplate
- 853,41 kn od 1. prosinca 2015. do isplate
- 860,22 kn od 1. siječnja 2016. do isplate
- 869,33 kn od 1. veljače 2016. do isplate
- 80.454,48 kn od 29. veljače 2016. do isplate,
u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.668,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv takve presude u cijelosti žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
2.1. Prije svega tuženik postavlja zahtjev za "eventualno izuzeće suda", smatrajući da bi bilo koji sudac, pa i drugostupanjski, trebao biti izuzet u ovom postupku ako je on osobno ili njemu bliska osoba imala kredit s ugovorenom promjenjivoj kamatnom stopom ili valutnom klauzulom. Nadalje, osporava zaključak prvostupanjskog suda da provedena konverzija kredita nije od utjecaja na ovaj postupak, jer su stranke Aneksom ugovora o kreditu izmijenile osnovni Ugovor o kreditu i kojim Aneksom je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu i kredit je konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u Euro, te su time stranke u cijelosti uredile svoj ugovorni odnos i riješile problematiku spornih klauzula ugovora. Tuženik osporava da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nepoštena i ništetna, jer je bila razumljiva, pa sud nije bilo ovlašten ocjenjivati poštenost takve odredbe. U pogledu valutne klauzule ističe da je ista bila predviđena odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO). Prigovara što je sud odbio provesti personalne dokaze koje je tuženik predlagao na okolnost odgovarajuće informiranosti tužitelja o valuti za koju se veže glavnica, te o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik je predlagao dokaze saslušanjem tužitelja i saslušanjem zastupnice tuženika (svjedokinje AĆ) koja je ugovarala predmetni kredit s tužiteljem, čime je nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te se poziva na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o zastari, a posebice se protivi dosudi zakonske zatezne kamate od plaćanja svakoj anuiteta, pozivajući se na odredbu članka 214. ZOO i odredbe Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine", broj: 53/20.) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine", broj: 83/20.).
2.2. Tuženik smatra da je sud neosnovano odbio prigovor prijeboja s osnove Ugovora o oročenom depozitu koja tečajna razlika nije uključena u ukupan izračun vještaka, a koja razlika, s obzirom na primjenu tečaja CHF na dan isplate, odnosno kada je korišten za podmirenje kredita, je iznosila 10.192,75 kuna. Ugovor o oročenom depozitu je sastavni i neodvojivo povezan sastojak Ugovora o kreditu. Tuženik pobija i odluku o troškovima u cijelosti.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve navode žalbe, posebno osporava da je potpisivanjem Aneksa br,. 2. Ugovora o kreditu provedena konverzija, odnosno ugovorne obveze iz ugovora o kreditu nisu zamijenjene novim, te iste nemaju značaj obnove (novacije) ugovora.
4. Žalba je osnovana.
5. Razmatrajući žalbene razloge i tijek postupka, te dokazne prijedloge stranaka, ovaj sud zaključuje da u presudi prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio odlučnu činjenicu o tome da li je tužitelj u tijeku pregovora za sklapanje kredita bio pravilno i potpuno informiran o rizicima valutne klauzule u CHF, kao i načina mijenjanja kamatne stope, tako da je za sada upitna i pravilna primjena materijalnog prava.
6. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj sklopio 20. prosinca 2004. ugovor o kreditu s tuženikom kao kreditorom, za iznos kredita u visini od 90.201,27 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u jednakim anuitetima s rokom otplate od 264 mjeseca i ugovorenom promjenjivom kamatom, koja je na dan sklapanja kredita iznosila 4,99% godišnje i mijenjala se tijekom otplate kredita, što nije sporno među strankama. Nadalje stranke su nakon sklapanja osnovnog ugovora sklopile i dva Aneksa ugovora, te da je drugim Aneksom od 15. siječnja 2015. (dalje u tekstu: Aneks 2) u članku 8. navedeno da ostale odredbe osnovnog ugovora koje nisu izmijenjene ovim Aneksom ostaju i dalje na snazi, te da je taj Aneks sastavni dio osnovnog ugovora. Nesporno je da je kredit otplaćen u cijelosti dana 29. veljače 2016.
7. Tuženik u žalbi problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno u presudama povodom tužbe za zaštiti kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na ovaj predmet (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Revd 911/2022-2 od 16. ožujka 2022. i Revd 3936/2023 od 13. prosinca 2023.).
7.1. Slijedom toga, prvostupanjski sud se opravdano pozvao na općepoznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2, Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odluku Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda i druge sudske odluke navedene u obrazloženju pobijane presude, uz pravilnu primjenu članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).
7. 2. U navedenom kolektivnom sporu tuženik je bio jedna od osam tuženih banaka, te prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017, pravni učinci presuda odnose i na ugovore o kreditu, s valutnom klauzulom u CHF, koje je s korisnicima kredita sklopila kao kreditor tužena banka.
8. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu na zaključku da tuženik nije dokazao da je prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, a da pri tome nije omogućio tuženiku dokazivati njegove tvrdnje da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupio u skladu s propisima i pravilima struke i tužitelja u cijelosti informirao o rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF.
8.1. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu predložio dokaze saslušanjem tužitelja i djelatnika tuženika DĆ i ĐĆ, sve na okolnosti informiranja tužitelja tvrdeći da je ugovor sklopljen u dobroj vjeri, pri čemu je tuženik postupao savjesno, u skladu s propisima i pravilima struke. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud je odbio dokazne prijedloge stranaka, te je činjenično stanje je ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a što je odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, kako na to izričito upire žalitelj.
9. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem na ročištu od 2. rujna 2021. (stranica 230 spisa) odlučio da se daljnji dokazi (pa tako i dokazi koje je predložio tuženik) neće provoditi i zaključio je glavnu raspravu, a o odluci o odbijanju dokaznih prijedloga tuženika ne postoje razlozi u pobijanoj presudi. Sud je obrazlagao nepoštenost spornih odredbi i njihovu ništenost isključivo kroz prizmu rezultata kolektivnog spora, a da se nije osvrnuo na sadržaj odredbi članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP), posebice odredbe članka 81. stavak 4. ZZP.
9.1. Odredba članka 81. stavak 1. ZZP koja je bila na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora, propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, dok prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje je ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a što je odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, kako na to izričito upire žalitelj.
9.3. Kako nisu izvedeni svi dokazi o okolnostima pregovaranja i informiranja tužiteljice, sve odlučne okolnosti za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu potpuno i pravilno utvrđene, što čini upitnim i pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu je teret dokaza o ozbiljnom i potpunom informiranju potrošača u predugovornoj fazi na trgovcu – u ovom slučaju tuženiku. Takvo stajalište o potrebi saslušanja svjedoka i stranke u postupku radi utvrđenja obaviještenosti potrošača o ugovornim klauzulama je izraženo u presudi Vrhovnog suda RH broj Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023. i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev 1135/2023 od 3. siječnja 2024., pri čemu je teret dokaza o ozbiljnom i potpunom informiranju potrošača u predugovornoj fazi na trgovcu – u ovom slučaju tuženiku. Takvim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH koje se temelji na pravnom shvaćanju Ustavnog suda RH iznesenom u odluci tog suda U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022., Vrhovni sud je odstupio citiranim odlukama od ranije prakse (npr. u odlukama Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.)
10. Radi daljnjeg tijeka postupka ističe se da su neosnovani žalbeni navodi o "eventualnom izuzeću" svih sudaca koji su bili stranke ugovora o kreditu ili su to bili njihovi srodnici u takvim ugovorima, te tvrdnja da je Aneksom 2. izvršena konverzija ugovora. Potonja tvrdnja o konverziji ugovora ne proizlazi iz sadržaja spisa, te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da taj Aneks 2 nije imao značaj konverzije kako ju predviđa odredba članka 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.), budući je samo glavnica kredita iz valute CHF preračunata u valutu EUR na dan 15. siječnja 2015., ali bez izračuna preplate i umanjenja nedospjele glavnice, o čemu se jasno izjasnio i financijski vještak u svom nalazu i mišljenju.
11. Budući da je za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja (u pogledu nedopuštenosti i ništenosti spornih odredbi ugovora) potrebno provesti novu glavnu raspravu, uvažena je žalba tuženika i ukinuta je prvostupanjska presuda, te je predmet je vraćen na ponovni postupak (članak 370. ZPP).
12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s odredbama ZPP o izvođenju dokaza, utvrditi odlučne činjenice i uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i za svoju odluku dati jasne razloge.
13. U ponovnom postupku sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka (članak 166. ZPP).
U Sisku 16. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
