v

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-227/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo pravosuđa, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-1/2025-6 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženice te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-1/2025-6 od 4. srpnja 2025. u dijelu točke I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznose kako slijedi:

-859,20 eur bruto sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2015. do isplate,

-1.146,28 eur bruto sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate,

-573,14 eur bruto sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2015. do isplate ili sveukupno iznos od 2.578,62 eur, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima naknade plaće.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženice te se djelomično preinačuje citirana presuda u odnosu na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanu u dosuđenom iznosu od 2.578,62 eur bruto na način da se ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbija kao neosnovan.

III Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje citirana presuda suda prvog stupnja u odluci o naknadi parničnog troška u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tuženice te se ukida citirana presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženica tužitelju prouzročila imovinsku štetu te se tuženici nalaže da tužitelju namiri izmaklu zaradu kao obračun naknade u iznosu koju bi tužitelj ostvario da je radio i to do isteka vremena radog odnosa na određeno vrijeme, odnosno do 15. lipnja 2015. i tužba s ovim dijelom tužbenog zahtjeva odbacuje.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženice te se ukida citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznose kako slijedi:

-1.146,28 eur bruto sa zateznom kamatom od 15. travnja 2015. (naknada za 22 radna dana neiskorištenog godišnjeg odmora) pa do isplate,

-287,08 eur bruto (naknada za 5 dana neiskorištenog godišnjeg odmora) sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2015. pa do isplate,

i tužba s ovim dijelom tužbenog zahtjeva odbacuje.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici žalbeni trošak u iznosu od 160,00 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženica tužitelju prouzročila imovinsku štetu te je naloženo tuženici da tužitelju namiri izmaklu zaradu kao obračun naknade u iznosu od koji bi tužitelj ostvario da je radio do isteka vremena radnog odnosa na određeno vrijeme, odnosno do 15. lipnja 2015. te naložena isplata iznosa od 1.146,28 eur bruto od dana 15. travnja 2015. (naknada za 22 radna dana neiskorištenog godišnjeg odmora), iznosa od 287,08 eur bruto (naknada za pet dana neiskorištenog godišnjeg odmora ) sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2015. do isplate, iznosa od 859,20 eur bruto sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2015. do isplate, iznosa od 1.146,28 eur (bruto) sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2015. do isplate te iznosa od 573,14 eur (bruto) sa zateznom kamatom od 15. srpnja 2015. do isplate ili sveukupan iznos od 4.011,98 eur.

2. Točkom II. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 199,08 eur.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je navedeni zahtjev tužitelja za utvrđenje te zahtjev za isplatu navedenih novčanih iznosa po osnovi naknade za neiskorišteni godišnji odmor i naknade plaće u periodu od ožujka do lipnja 2015. zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.

7. U ovom žalbenom postupku, s obzirom na stanje u spisu nije sporno da je tužitelj rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Zagrebu od 16. lipnja 2014. nakon objavljenog oglasa i provedenog postupka za prijam u državnu službu na određeno vrijeme radi privremeno povećanog opsega posla primljen u državnu službu na određeno vrijeme na službeničko radno mjesto "viši stručni savjetnik – glavni knjigovođa" u Odjelu financijsko – knjigovodstvenih poslova, te da mu je radno mjesto utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa od 23. prosinca 2013. u prilogu 2 pod oznakom 13.5 i rednim brojem 60, da je radni odnos tužitelja na određeno vrijeme mogao trajati najdulje do 15. lipnja 2015. Također nije sporno da je Zatvor u Zagrebu donio 21. kolovoza 2014. rješenje kojim je utvrdio prestanak državne službe tužitelja, otkazom zbog nezadovoljavanja na probnom radu, te da je to rješenje Odbor za državnu službu poništio, svojim rješenjem od 29. prosinca 2014. i predmet vratio na prvostupanjsko rješavanje. Također nije sporno da je Zatvor u Zagrebu, u ponovljenom postupku u još dva navrata donio rješenje jednakog sadržaja, odnosno o prestanku državne službe zbog nezadovoljavanja na probnom radu, da su i ta rješenja, po Odboru za državnu službu također bila poništena te da je naposljetku Zatvor u Zagrebu donio rješenje od 27. ožujka 2017. kojim je obustavio postupak prestanka državne službe, te da je i to rješenje Odbor za državnu službu poništio svojim rješenjem od 12. svibnja 2017., u bitnom uz obrazloženje da je rješenje o prestanku državne službe poništeno, da su time poništene sve pravne posljedice koje je ono proizvelo te da tužitelju nikada nije pristala državna služba otkazom.

8. Također nije sporno da je povodom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 21. rujna 2017. kojim je tužitelj prije podnošenja tužbe zahtijevao da mu tuženica isplati naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza za period od 16. kolovoza 2014. do 15. lipnja 2015., da su tužitelj i tuženica 30. travnja 2018. sklopili nagodbu kojom je tuženica priznala da tužitelj ima pravo na naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza, i to samo za period od 16. lipnja 2014. do 28. veljače 2015. te se obvezala tužitelju za ovo razdoblje isplatiti naknadu plaće za službeničko radno mjesto višeg stručnog savjetnika – glavnog knjigovođe u Odjelu financijsko-knjigovodstvenih poslova u ukupnom iznosu od 55.932,60 kn sa zateznom kamatom, dok je tuženica preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu naknade plaće za period od ožujka do 15. lipnja 2015. odbila kao neosnovan uz obrazloženje da je tuženica 26. veljače 2015. donijela novi Pravilnik o unutarnjem redu koji je stupio na snagu 1. ožujka 2015. koji više ne predviđa postojanje radnog mjesta "viši stručni savjetnik – glavni knjigovođa", već da je tim Pravilnikom sistematizirano novo radno mjesto pod nazivom "stručni suradnik – glavni knjigovođa", te da je time, donošenjem novog Pravilnika tužitelju prestao radni odnos (državna služba) kod tuženice s obzirom da tuženica tvrdi da je stupanjem na snagu novog Pravilnika radno mjesto "višeg stručnog savjetnika – glavnog knjigovođe" ukinuto i radni odnos (državna služba) tužitelja prestala.

9. Također, prema stanju u spisu nije sporno da je tuženica u odgovoru na tužbu, pored što je istakla da tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora nije tražio isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, tužiteljev zahtjev za isplatu naknade plaće za period od 1. ožujka do 15. lipnja 2015. osporila zbog istih razloga, koje je navela i u sklopljenoj nagodbi, odnosno tvrdila da je stupanjem na snagu novog Pravilnika radno mjesto na kojem je tužitelj bio primljen u državnu službu, ukinuto, te da je time državna služba tužitelja, prestala.

10. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, donoseći pobijanu presudu, ocijenio da tvrdnje tuženice zbog kojih osporava tužbeni zahtjev nisu osnovane, zauzimajući stajalište da stupanjem na snagu novog Pravilnika, tužitelju, 1. ožujka 2015. državna služba nije prestala, pri čemu je sud ocjenom stranačkog iskaza tužitelja utvrdio da je stupanjem na snagu novog Pravilnika samo izmijenjen naziv navedenog radnog mjesta, da se poslovi tog radnog mjesta, prema opisu poslova višeg stručnog savjetnika - glavnog knjigovođe, za koje je tužitelj primljen u državnu službu i nadalje u istom opsegu obavljaju kod tuženice.

11. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan navedeni prigovor tuženice te ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor kao i na naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza i u navedenom periodu, pri čemu je visinu tužbenog zahtjeva utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja te stoga odlučio kao u izreci presude dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđujući tužitelju plaćeni trošak predujma za knjigovodstveno vještačenje.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP-a.

13. Navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji u situaciji kada prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

14. U konkretnom slučaju tužitelj je zahtjevom za mirno rješenje spora od 21. rujna 2017. tražio isplatu naknade plaće za period o 16. lipnja 2014. do 15. lipnja 2015., zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, dok tužitelj isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor navedenim zahtjevom nije tražio, što je tuženica, ustvrdila i u odgovoru na tužbu, te predložila da se tužba s ovim dijelom zahtjeva odbaci, budući da nije proveden zakonom propisani postupak iz odredbe čl. 186. a ZPP-a. U takvim okolnostima djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice, prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo je ukinuti i tužbu tužitelja odbaciti primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a.

15. Osnovani su žalbeni navodi tuženice da je u odnosu na prihvaćanje zahtjeva tužitelja za utvrđenje da mu je tuženica prouzročila imovinsku štetu, u sadržaju pobliže navedenom u izreci, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 1. ZPP-a, budući da, u konkretnom slučaju kada tužitelj tužbom traži i postavlja kondemnatorni zahtjev na isplatu određenog novčanog iznosa, nema mjesta podnošenju tužbe za utvrđenje u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a, pa je ovaj dio zahtjeva tužitelja također, povodom žalbe tuženice trebalo odbaciti, odnosno pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti, bez vraćanja na ponovan postupak, kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a.

16. Tuženica u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće u iznosima od po 859,20 eur, 1.146,28 eur i 573,14 eur bruto, za period mjeseca travnja, svibnja do 15. lipnja 2015., ustraje kod navoda da je ovaj dio zahtjeva prihvaćen uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, ponavljajući da tužitelj nema pravo na isplatu naknade plaće za ovaj period, ponavljajući da je stupanjem na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa, 1. ožujka 2015., a kojim je sistematizirano novo radno mjesto stručnog suradnika-glavnog knjigovođe, a čime da je ranije radno mjesto višeg stručnog savjetnika-glavnog knjigovođe na koje je tužitelj bio primljen u državnu službu ukinuto i da je time došlo do prestanka državne službe tužitelja.

17. Opisani žalbeni navodi tuženice nisu osnovani, jer na opisani način stupanjem na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa od 1. ožujka 2015. radni odnos tužitelja raspoređenog na radnom mjestu viši stručni savjetnik - glavni knjigovođa nije prestao, niti je mogao prestati. Iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je novim Pravilnikom tuženica samo izmijenila naziv radnog mjesta, višeg stručnog savjetnika-glavnog knjigovođe u radno mjesto pod nazivom stručni suradnik - glavni knjigovođa, da se radi o radnom mjestu s istim poslovima i radnim zadacima koje je tužitelj obavljao u sklopu radnog mjesta višeg stručnog savjetnika-glavnog knjigovođe na koje je primljen u državnu službu.

18. Stoga, te suprotno žalbenim navodima tuženice, tužitelj ima pravo na naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza i za period od ožujka do 15. lipnja 2015., pri čemu je sud visinu naknade plaće za ovaj period pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, i dokumentacije u spisu, slijedom čega, žalbeni navodi tuženice protiv pobijane presude u tom dijelu o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

19. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće trebalo je odbiti kao neosnovan. Ovo iz razloga jer budući se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 – 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05 – 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate naknade plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, jer porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće, pa je u tom dijelu, djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice navedeni dio zahtjeva tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

20. Bez obzira na okolnost da je povodom žalbe tuženice prvostupanjska presuda djelomično ukinuta i dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje i isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, odbačen, tužitelj ima pravo na naknadu cjelovitog parničnog troška u iznosu od 199,08 eur, po osnovi plaćenog predujma za knjigovodstveno vještačenje, koji mu je prvostupanjski sud pravilno priznao, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

21. Stoga je, žalbu tuženice protiv odluke o naknadi parničnog troška u toč. II. izreke trebalo odbiti kao neosnovanu.

22. Tuženica je djelomično uspjela sa žalbom u omjeru od 64% pa joj primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) pripada nagrada za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eur, a sukladno uspjehu u žalbenom postupku tuženici treba priznati žalbeni trošak u iznosu od 160,00 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu žalbenog troška trebalo odbiti kao neosnovan.

23. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok se rješenje temelji na odredbama čl. 369. st. 1. i 2. ZPP-a.

U Rijeci 16. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić