Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7183/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DĆ, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom od 9. svibnja 2023., broj: 69 Pp-766/2023, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. DĆ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okr. DĆ je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. DĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 eura, koju je dužan platiti u roku od trideset dana po pravomoćnosti presude.

1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Tomislava Žulja, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama te nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti od utjecaja na kaznu, te je upravo imajući u vidu njegovo priznanje počinjenja djela, pokajničko ponašanje, materijalne i životne prilike, na koje ponovno upire u žalbi, kaznu već izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo (propisana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora), te smatrajući da će se odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu da ubuduće ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje već ionako znatno ublažene kazne.

6. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

7. Ispitujući dalje odluku u pogledu navoda žalbe zbog izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, ovaj je sud mišljenja da je ista pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Značaj i težina počinjenog prekršaja koji predstavlja drsko kršenje prometnih propisa, opravdavaju izricanje zaštitne mjere. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je zaštitna mjera određena u najkraće zakonom propisanom vremenu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika, pravilno cijenjenog ranijeg ponašanja u prometu i naravi potrebe za ograničenjem prava u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Bez uspjeha žalitelj ističe da mu izricanje zaštitne mjere ugrožava egzistenciju, budući da takve navode ničim ne konkretizira.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.